U mojim ćete raspravama često naći izraz "regulacija".
Dopustite mi da objasnim značenje "regulacije" u odnosu na razvoj
djeteta i razvoj mozga.
Mozak posjeduje niz regulatornih sustava, sa sustavom privrženosti kao
jednim od primarnih sustava za regulaciju emocija, ponašanja i, posebice,
odnosa.
Korisna analogija za razumijevanje koncepta "regulacije" jest
termostat. Kad je u prostoru pretoplo, termostat to registrira i uključuje
sustav za hlađenje da bi snizio temperaturu na ugodnu razinu. Slično tomu, ako
u prostoru postane prehladno, tad termostat uključuje grijanje da bi povećao
temperaturu na ugodnu razinu. Termostat "regulira" temperaturu u
prostoru tako da je u okvirima ugodne temperature.
Mozak radi na sličan način, regulirajući emocije, ponašanje i naše
odnose tako da stanje osobe ostaje organizirano i integrirano unutar okoline i
socijalnog okruženja, u ugodnim okvirima
emocija, ponašanja i socijalne suradnje. Emocije koje su previše
intenzivne ili konfliktne, ili zahtjevi koji su previše frustrirajući, mogu
dovesti do nereguliranih emocija, ponašanja i međusobnih reakcija. U
međuvremenu, regulatorni sustavi mozga nastoje zadržati organizam u
organiziranoj i dobro reguliranoj srednjoj zoni ugode, i postoji niz sustava
mozga koji rade na tome da zadrže integriranu regulaciju naših emocija,
ponašanja i socijalnih odnosa.
Razvoj
regulatornih sustava
Razvijamo ono što koristimo. Stanice i
sustavi mozga razvijaju se po načelu "razvijamo ono što koristimo".
Svaki put kad koristimo stanice mozga ili neki sustav mozga, veze unutar tog
sustava postaju jače, osjetljivije i učinkovitije, putem neuralnih procesa koji
ovise o korištenju. Razvijamo ono što koristimo. Ako želite naučiti udarati
loptu, udarate je stalno iznova. Ako želite upamtiti neki broj telefona,
ponavljate ga u sebi stalno i iznova. Poznati neuroznanstvenik Donald Hebb,
mislio je na taj razvoj koji je ovisan o korištenju, kad je izrekao
"neuroni koji se zajedno aktiviraju, povezuju se".
Temeljem ovoga pristupa neuralnom razvoju koji se temelji na ovisnosti
o korištenju, mozak upošljava dualni sustav sazrijevanja putem "očekivanja
iskustva" i "ovisnosti o iskustvu" pri čemu mozak očekuje
određene kategorije i vrste iskustva i već je opremljen u određenim
regijama mozga za primanje tih iskustava (tj. razvoj mozga "očekuje
iskustvo"), a u međuvremenu točna priroda specifičnih obrazaca koji su
ugrađeni u te opremljene regije ovisi o specifičnoj prirodi iskustva osobe
(tj. razvoj mozga "ovisi o iskustvu"). Ovaj integrirani dualni proces
očekivanja iskustva i ovisnosti o iskustvu pri razvoju mozga najjasnije se
ilustrira u našem usvajanju jezika.
Primjer
usvajanja jezika
Jedan od primarnih regulatornih sustava mozga jest jezik. Razvoj i
funkcioniranje jezičnog sustava može rasvijetliti kako se drugi regulatorni
sustavi razvijaju i kako funkcioniraju.
Mozak očekuje da će biti izložen jeziku i već ima izvjesne
regije pripremljene za usvajanje bogate složenosti jezika (očekivanje
iskustva). Međutim, koji će jezik dijete naučiti, kineski, francuski, ruski, ovisi
o tome kojem je specifičnom jeziku izloženo tijekom osjetljivog razvojnog
perioda (ovisnost o iskustvu).
Jezik je također primarni regulatorni sustav, koji služi regulaciji
emocija, ponašanja i socijalnih odnosa da bi bili unutar organizirane, ugodne
razine učinkovitog funkcioniranja. Kad koristimo jezik za izražavanje emocija,
postoje inhibitorni sustavi u jeziku i komunikacijskim kanalima prema sustavu
emocija koji pomažu smirivanju intenziteta emocija (Greenspan & Shanker,
2004.). Jezik nam također pomaže u reguliranju emocija i ponašanja pomoću
internaliziranog razgovora sa nama samima (razmišljanje), čime možemo
organizirati i usmjeravati svoje aktivnosti planiranja i izvršenja. Jedna od
primarnih regulatornih funkcija jezika jest u području naših socijalnih odnosa,
u kojima nam jezik omogućuje kooperativnu organizaciju međuljudskih odnosa.
Jezik je primarni regulatorni sustav koji se razvija putem integrirane
kombinacije razvojnih procesa očekivanja iskustva i ovisnosti o iskustvu.
Primarni organizacijski obrasci koji su postavljeni u razvoju sustava
očekivanja iskustva i ovisnosti o iskustvu nastaju tijekom osjetljivog perioda
ranog razvoja u djetinjstvu, primarno u dobi između jedne i pet godina
starosti. To je period kad se usvajaju temeljne gramatičke strukture. Mozak
očekuje da će usvojiti gramatiku i već ima za to predviđene moždane sustave i
strukture, spremne za usvajanje gramatike jezika, ali će svaki jezik imati
vlastitu jedinstvenu gramtičku strukturu. Gramatička struktura kineskog potpuno
je različita od gramatičke strukture francuskog, a ipak je mozak koji se
razvija jednako spreman usvojiti temeljne gramatičke strukture bilo kojeg od ta
dva jezika. Točni obrasci koji se usvoje u jezičnom sustavu ovise o iskustvu.
I dok se specifični temeljni obrasci jezika usvajaju tijekom vremenski
ograničenog osjetljivog perioda ranog djetinjstva, mi ipak te temeljne obrasce
jezika koristimo tijekom našeg životnog vijeka da bismo regulirali emocije,
ponašanje i socijalne interakcije. Jezik nije nešto što je relevantno samo za
rano djetinjstvo iako to jest period kad usvajamo jezične obrasce. Obrasce koje
smo usvojili u djetinjstvu, koristimo tijekom cijelog života, od djetinjstva do
starosti.
Sustav
privrženosti
Tijekom 1970-tih je John Bowlby, plodonosni teoretičar psihologije,
utvrdio drugi primarni regulatorni sustav u mozgu, sustav privrženosti.
Sustav privrženosti također radi na regulaciji naših emocija, ponašanja i
socijalnih odnosa tijekom našeg životnog vijeka, s posebnim fokusom na
regulaciji naših emocionalno bliskih i intimnih veza.
Sustav privrženosti razvijao se tijekom milijuna godina evolucije,
jednako kao i jezični sustav, zbog prednosti preživljavanja koju je donosila
privrženost roditeljima. Sustav privrženosti jednako se razvija putem
kombinacije razvojnih procesa očekivanja iskustva i ovisnosti o iskustvu. Mozak
očekuje određena iskustva povezanih s privrženošću, tj. s bliskim povezivanjem
s roditeljima/skrbnicima, i mozak ima već pripremljeni sustav koji će usvojiti
"gramatiku" tih odnosa, koja se naziva "unutarnjim radnim
modelima" odnosa privrženosti (Bowlby, 1969.; Bretherton & Munholland,
2008.). Točni specifični obrasci utisnuti u sustav privrženosti, međutim, ovise
o specifičnim osobinama odnosa dijete-roditelj.
"Gramatika" privrženosti, "unutarnji radni modeli"
sustava privrženosti, primarno se usvajaju tijekom osjetljivog perioda ranog
djetinjstva, temeljem interakcija djeteta u odnosu s roditeljima/skrbnicima.
Ipak, ovi se unutarnji radni modeli privrženosti nastavljaju mijenjati i
razvijati tijekom djetinjstva i adolescencije (jednako kao što nastavljamo
modificirati i mijenjati razvoj jezika tijekom djetinjstva), i te unutarnje
obrasce sustava privrženosti koristimo tijekom našeg životnog vijeka da bi
regulirali kako stvaranje emocionalno bliskih veza i odnosa, tako i gubitak
ovih bliskih emocionalnih odnosa.
Sustav privrženosti je ugrađen neuro-biološki primarni motivacijski
sustav, analogan drugim motivacijskim sustavima za hranom i reprodukcijom (za
razliku od jezičnog sustava, koji nije motivacijski sustav). Svi smo upoznati s
iskustvom sustava privrženosti, zato što svi živimo u svojem mozgu. Volimo
svoju majku, svojeg oca, svoju braću i sestre, svoje bake i djedove, to je
sustav privrženosti koji nas grije iznutra. Naš je sustav privrženosti na djelu
kad biramo partnera, zašto biramo tu osobu i kako se odnosimo prema toj osobi
(Feeney & Noller, 1990.; Hazan & Shaver, 1987.; Roisman, et al., 2001.;
Simpson, 1990.). Kad se svađamo sa supružnikom, pokušavajući popraviti svoj
odnos i povratiti osjećajnu povezanost, na to nas motivira sustav privrženosti.
Kad žalujemo zbog smrti roditelja, razvoda sa supružnikom ili gubitkom djeteta
koje od kuće je otišlo na studij, to je sustav privrženosti. To kako činimo
bilo što od ovoga, naš stil voljenja i gubitka, predstavlja
manifestacije internih radnih modela našeg sustava privrženosti,
"gramatike" našeg sustava privrženosti
Jedna od najvećih stručnjakinja u teoriji privrženosti, Mary Ainsworth,
opisuje funkcioniranje sustava privrženosti,
Definiram "afektivnu vezu" kao relativno dugotrajnu vezu u
kojoj je partner važan kao jedinstvena individua i nije zamjenjiva ni s jednom
drugom. U afektivnoj vezi postoji želja da se ostane u blizini te osobe. U
starije djece i odraslih ta se bliskost do izvjesne mjere može održavati
tijekom duljeg vremena i na daljinu, tijekom odsustva, ali ipak postoji stalna
želja za uspostavaljanjem blizine i interakcije i zadovoljstvo – često i
veselje – pri ponovnom susretu. Neobjašnjiva odvojenost često izaziva
stress, a trajni bi gubitak prouzročio zalost... "Privrženost"
je afektivna veza i zato se osoba kojoj smo privrženi ne može nikad u
potpunosti zamijeniti nekom drugom osobom, čak i ako postoje drugi kojima smo
također privrženi. Pri privrženosti, kao i pri drugim afektivnim vezama, postoji
potreba da se zadrži blizina, stres pri neobjašnjivim odvajanjima, zadovoljstvo
i veselje pri ponovnom susretu i žalost pri gubitku. (Ainsworth, 1989., str.
711, naglašavanje dodano)
Prijenos
obrazaca privrženosti
Jednako kao što smo usvojili obrasce jezičnog sustava jezika kojim su
govorili naši roditelji, tj. obrasci njihova jezičnog sustava preneseni su u
naš jezični sustav, usvajamo puno od naših obrazaca privrženosti, unutarnje
radne modele naših vlastitih sustava privrženosti, iz obrazaca koji su sadržani
u sustavima privrženosti naših roditelja (Benoit & Parker, 1994.;
Bretherton, 1990.; Fonagy, Steele, & Steele, 1991.; Fonagy & Target
2005.; Fraiberg, Adelson, & Shapiro, 1975.; Jacobvitz, Morgan, Kretchmar
& Morgan, 1991.; van Ijzendoorn, 1992.). Jednako kako usvajamo gramatiku
jezika iz gramatičkih "datoteka" jezičnih sustava naših roditelja,
tako usvajamo i "gramatiku" sustava privrženosti, naše unutarnje
radne modele očekivanja privrženosti iz "datoteka" sustava privrženosti
naših roditelja.
Obrasci privrženosti sadržani u sustavima privrženosti roditelja
prenose se u sustave privrženosti djece. To se naziva "trans-generacijski
prijenos obrazaca privrženosti". I to je ono što je važno za razumijevanje
iskrivljenja motivacije djeteta za privrženošću pri "otuđenju od
roditelja" – sve korumpirane "datoteke" u sustavu privrženosti
roditelja, prenijet će se u sustav privrženosti djeteta, jednako kako se
regionalni dijalekt ili govor prenosi u jezični sustav, tako da će sustav privrženosti
djeteta sadržavati iste korumpirane "datoteke" kao i sustav
privrženosti roditelja.
Prekid odnosa s normalnim, osjećajnim i dostupnim roditeljem koji
inicira dijete predstavlja manifestaciju skupine korumpiranih
"datoteka" u sustavu privrženosti narcisoidnog/(graničnog) roditelja
koji je prenesen u mrežu sustava privrženosti djeteta, i te korumpirane
"datoteke" uništavaju normalno funkcioniranje sustava privrženosti
djeteta u odnosu na motivaciju djeteta za povezivanjem s ciljanim roditeljem.
Bit će zanimljivo kad, u svojim sljedećim tekstovima, otvorim ove
korumpirane datoteke pa isčitamo stvarni izvorni kod koji je sadržan u tim
datotekama. Naći ćemo da je to vrlo specifičan i karakterističan kod koji
govori o trans-generacijskom podrijetlu procesa "otuđenja djeteta od
roditelja".
References
Regulatorna funkcija
jezika
Greenspan, S.I. and
Shanker, S.G. (2004) The first idea: How symbols, language and intelligence
evolved from our primate ancestors to modern humans. New York: Da Capo Press.
Unutarnji radni modeli
Bretherton, I., &
Munholland, K. (2008). Internal working models in attachment
relationships: Elaborating a central construct in attachment
theory. In J. Cassidy & P. Shaver (Eds.), Handbook of attachment (pp.
102-130). New York: Guilford Press.
Bowlby, J. (1969).
Attachment and loss. Attachment, vol. 1. (pp. )NY: Basic Books.
Sustav privrženosti i
odnosi supružnika
Feeney, J.A. & Noller,
P. (1990). Attachment style as a predictor of adult romantic relationships.
Journal of Personality and Social Psychology, 58, 281-291.
Hazan, C, & Shaver, P.
(1987). Romantic love conceptualized as an attachment process. Journal of
Personality and Social Psychology, 52, 511-524.
Roisman, G.I., Madsen,
K.H., Hennighousen, L. Sroufe, L.A., and Collins, W.A. (2001). The coherence of
dyadic behavior across parent-child and romantic relationships as mediated by
the internalized representation of experience. Attachment and Human Behavior,
3, 156-172.
Simpson, J.A. (1990).
Influence of attachment styles on romantic relationships. Journal of
Personality and Social Psychology, 59, 971-980.
Trans-generacijski
prijenos obrazaca privrženosti
Benoit, D. and Parker,
K.C.H. (1994). Stability and transmission of attachment across three
generations. Child Development, 65, 1444-1456
Bretherton, I. (1990).
Communication patterns, internal working models, and the intergenerational
transmission of attachment relationships. Infant Mental Health Journal, 11,
237-252.
Fonagy, P., Steele, M.
& Steele, H. (1991). Intergenerational patterns of attachment: Maternal
representations during pregnancy and subsequent infant-mother attachments.
Child Development, 62, 891-905.
Fonagy P. & Target M.
(2005). Bridging the transmission gap: An end to an important mystery in
attachment research? Attachment and Human Development, 7, 333-343.
Fraiberg, S., Adelson, E.,
& Shapiro, V. (1975). Ghosts in the nursery. Journal of the American
Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 14, 387–421.
Jacobvitz, D.B., Morgan,
E., Kretchmar, M.D., and Morgan, Y. (1991). The transmission of mother-child
boundary disturbances across three generations. Development and
Psychopathology, 3, 513-527.
van Ijzendoorn, M.H.
(1992) Intergenerational transmission of parenting: A review of studies in
nonclinical populations. Developmental Review, 12, 76-99
Sustav privrženosti
Ainsworth, M.D.S. (1989).
Attachments beyond infancy. American Psychologist, 44, 709-716.
Bowlby, J. (1969).
Attachment and loss. Attachment, vol. 1. (pp. )NY: Basic Books.
Bowlby, J. (1973).
Attachment and loss: Vol. 2. Separation: Anxiety and anger. NY: Basic.
Bowlby, J. (1980).
Attachment and loss: Vol. 3. Loss: Sadness and depression. NY: Basic.
_______________________________________________________________________________________________________
Poveznica na izvornik: http://drcraigchildressblog.com/2014/06/18/attachment-foundations-regulation-systems-1/
Nema komentara:
Objavi komentar