Konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja' predstavlja varijantu bolje
poznatog i obrađenog kliničkog konstrukta 'triangulacije'
djeteta u sukob supružnika pri čemu se dijete uvlači u sukob dvoje supružnika i
formira triangulacijski sukob koji uključuje dijete.
"Napetost supruga ili supruge, ili oboje, može npr. nastati pri
njihovim pokušajima da usklade svoje potrebe za bliskošću s potrebama za
individuacijom... Jedan od načina da riješe takav napeti odnos između dvije
osobe, prema Bowenu (1978) jest triangulacija –
uvlačenje važnog člana obitelji radi stvaranja interakcije tri osobe"
(Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
"Tijekom perioda kad je napetost na niskoj razini i kad su vanjski
uvjeti mirni, dijada dvije osobe u sustavu može opstajati u udobnoj međusobnoj
razmjeni osjećaja. Međutim, stabilnost ovog stanja ugrožena je ako jedan ili
oba sudionika postanu uznemireni ili napeti,
bilo zbog unutarnjeg ili vanjskog stresa unutar njihova odnosa. Kad se postigne
određena umjerena razina napetosti, jedan ili oboje partnera, uključit će ranjivu treću osobu." (Goldenberg &
Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
Par može 'posegnuti' i uvući neku
osobu, emocije se mogu 'preliti' na treću osobu ili ta osoba može biti emocionalno 'programirana' da bi inicirala svoju
uključenost (Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje
dodano)
Ako napetost u trokutu naraste, jedna od uključenih osoba može
uključiti još nekog iz vana, itd., te brojni ljudi mogu biti uključeni. Ponekad
takva triangulacija uključuje i osobe izvan obitelji i, u konačnici, obuhvatiti socijalne službe i sudove."
(Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
Triangulacija jes standardni konstrukt obiteljskih
sustava. Ništa novo. Ništa egzotično.
Specifična vrsta 'triangulacije' uključena u konstrukt 'otuđenja
djeteta od roditelja' naziva se 'međugeneracijski
savez roditelj-dijete' – savez djeteta s, uvjetno rečeno* 'odabranim' roditeljem.
Jedan od vodećih stručnjaka u teoriji obiteljskih sustava Jay Haley
(1977.), definira ovu vrstu međugeneracijskog saveza kao saveza koji sadrži tri
primarne karakteristike:
"Ljudi koji su u ovoj triangulaciji nisu vršnjaci, već jedno od
njih pripada generaciji kojoj drugo dvoje ne pripada" (Haley, 1997., str.
37).
"U procesu njihove međusobne interakcije, osoba iz jedne
generacije stvara savez s osobom druge generacije, a protiv
osobe iz svoje generacije. Pod 'savezom' se smatra proces zajedničke
akcije koja je protiv treće osobe (Haley, 1997., str. 37; naglašavanje dodano)
"Savez između navedene dvije osobe se
poriče. To znači da postoje određena ponašanja koja ukazuju na savez,
ali koja će, kad ih se propituje, biti poricana kao savez." (Haley, 1997.,
str. 37; naglašavanje dodano)
Haley se referira na međugeneracijski savez između roditelja i djeteta
kao na "izopačeni trokut":
" U osnovi je ta izopačena triangualcija ona u kojoj je
razgraničenje generacija poništeno na prikriveni način. Kad se ovo opetovano
događa, sustav je patološki." (Haley,
1997., str. 37; naglašavanje dodano)
"Izopačeni
trokut”
Razlog zbog kojeg Haley ovu posebnu varijantu triangualcije djeteta u
sukob supružnika naziva 'izopačeni trokut', jest
zato što taj savez prelazi generacijska razgraničenja. Prelazak generacijskih
razgraničenja ne bi se nikad trebao događati.
Prototip primjera rušenja generacijskih razgraničenja jest seksualno
zlostavljanje/incest. Želim potpuno jasno naglasiti da NE smatram
da međugeneracijski savez roditelj-dijete pri 'otuđenju djeteta od roditelja'
uključuje seksualno zlostavljanje djeteta. Samo naglašavam veliku potrebu
kliničkog razmatranja slučajeva rušenja međugeneracijskih razgraničenja.
Poništavanje međugeneracijskih razgraničenja izrazito su patološka i štetna za
razvoj djeteta. Rušenja međugeneracijskih
razgraničenja, bilo fizički ili psihički, od velikog
su kliničkog značaja.
U svojem radu u "Journal of
Emotional Abuse," Kerig (2005.) opisuje psihološku štetu za
dijete međugeneracijskog 'poništavanja razgraničenja'.
"Raspad primjerenih generacijskih razgraničenja između roditelja i
djece značajno povećava rizik za emocionalno
zlostavljanje (Kerig, 2005., str. 6)
"Kad se pregaze granice između djeteta i roditelja, postoje teške
posljedice u vidu razvojne psihopatologije (Cicchetti & Howes, 1991.).
Slabe granice oštećuju djetetovu sposobnost razvoja, što je, prema autorici
Anna Freud (1965.) karakteristika koja definira
psihopatologiju dječje dobi. (Kerig, 2005., str. 7)
"U agoniji vlastite nesigurnosti, roditelj se može oslanjati na
dijete da ono ispunjava emocionalne potrebe djeteta, okretati se djetetu sa
podršku, brigu i utjehu (Zeanah & Klitzke, 1991.). U konačnici, opterećenje potrebama roditelja prijeti narušavanjem
djetetove sposobnosti razvoja autonomije, inicijative, oslanjanja na sebe i
razvoju sigurnog unutarnjeg modela sebe i drugih (Carlson & Sroufe,
1995.; Leon & Rudy, isto)." (Kerig,
2005., str. 6)
"Tema koja je ključna za konceptualizaciju urušavanja granica jest
nemogućnost priznavanja psihološke posebnosti djeteta... Empirijska i
teorijska literatura ukazuje na četiri različite dimenzije urušavanja granica:
zamjena uloga, intruzivnost, enmeshment** i partnerizacija... Enmeshment
u odnosu djeteta s jednim roditeljem, često je praćena prekidom odnosa djeteta
s drugim roditeljem (Cowan & Cowan, 1990.; Jacobvitz, Riggs, &
Johnson, 1999.). (Kerig, 2005.,
str. 8-10)
"Postoje dokazi za transgeneracijski
prijenos urušavanja granica unutar obitelji. Odrasli
koji su doživjeli urušavanje granica u odnosima s vlastitim roditeljima, češće
će urušavati granice sa svojom djecom (Hazen, Jacobvitz, &
McFarland, ovaj vol.; Shaffer & Sroufe, ovaj vol.).” (Kerig, 2005., str. 22)
"Smrtonosni"
soj sukoba roditelj-dijete
Ono po čemu se procesi izopačenog trokuta
pri 'otuđenju djeteta od roditelja' razlikuju od lakših oblika saveza
roditelj-dijete, jest prisutnost roditelja s narcisoidnim/(graničnim)
poremećajem koji u savez roditelj-dijete uvodi tešku psihopatologiju.
Opaska: formiranje narcisoidne/(granične)
organizacije osobnosti roditelja vrlo vjerojatno je uključivalo urušavanje
granica između tih roditelja i njihovih vlastitih roditelja "čime su ovi
roditelji, narcisoidni/(granični) roditelji, "skloniji rušiti [psihološke]
granice između njih i njihove djece."
Međugeneracijski savez stvara povećane razine sukoba s drugim
roditeljem, s ciljanim roditeljem. Međutim, značajna razina psihopatologije
koju u to unosi narcisoidni/(granični) roditelj, višestruko pojačava i pretvara
'običnu' razinu povećanog sukoba između djeteta i drugog roditelja u 'smrtonosni'
soj sukoba roditelj-dijete, pri kojem dijete nastoji potpuno prekinuti svoj odnos s drugim roditeljem.
U biti, dijete psihološki 'ubija' drugog roditelja u svojem srcu i
porivu privrženosti. Upravo 'smrtonosna' priroda sukoba roditelj-dijete
koja je nastala zbog težine psihopatologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja
pretvara obiteljske procese 'otuđenja djeteta od roditelja' u kvalitativno drugačije, virulentnije oblike
'izopačenog trokuta' djetetova međugeneracijskog saveza s jednim roditeljem
protiv drugog roditelja.
Ono što se naziva 'otuđenje djeteta od roditelja' nije neki oblik
egzotičnog obiteljskog procesa, već zapravo predstavlja varijantu prilično standardne obiteljske dinamike,
koja uključuje stvaranje međugeneracijskog saveza roditelj-dijete, protiv
drugog roditelja (tj. 'izopačenog trokuta'; Haley, 1977.), koji obuhvaća enmeshed odnos djeteta s, uvjetno rečeno
'odabranim' roditeljem s kojim je dijete u savezu te odgovarajuće odbacivanje
drugog roditelja od strane djeteta.
Ono što obiteljske procese 'otuđenja djeteta od roditelja' čini
posebnim, jest psihologija narcisoidnog/(graničnog) poremećaja koji stvara
posebno virulentan i 'smrtonosni' soj dinamike obiteljskih odnosa, pri
kojima inducirani sukob djeteta s ciljanim roditeljem rezultira porivom djeteta
da potpuno prekine svoj odnos s ciljanim roditeljem.
Ono što se uobičajeno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja' nije
neki čudan i egzotičan psihološki proces (iako su psihički procesi
narcisoidnog/(graničnog) roditelja složeni i isprepleteni čvor psihopatologije
koja se manifestira na više razina). Ono što se uobičajeno opisuje kao
'otuđenje djeteta od roditelja' jednostavno je triangulacija djeteta u sukob
supružnika, a pomoću izopačenih roditeljskih postupanja uvjetno rečeno
'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu, koja stvaraju
međugeneracijski savez roditelj-dijete protiv drugog roditelja (tj. 'izopačeni
trokut').
Čimbenik koji čini da je klinička slika 'otuđenja djeteta od roditelja'
drugačija od tipičnog međugeneracijskog saveza roditelj-dijete, jest uvođenje
znajačjne psihopatologije u obliku narcisoidne/(granične) organizacije
osobnosti, koja iskrivljuje, pojačava i pretvara sukob djeteta s drugim
roditeljem u posebno virulentni i 'smrtonosni' oblik sukoba
roditelj-dijete u kojem dijete nastoji potpuno prekinuti (odrezati) svoj odnos
s drugim, ciljanim roditeljem.
Prisutnost narcisoidnih/(graničnih) procesa u roditelja bit će vidljivi
u kliničkoj slici djeteta, kao izražene crte narcisoidnog/(graničnog)
poremećaja osobnosti u odnosu djeteta prema ciljanom roditelju. Roditeljski
utjecaj narcisoidnog/(graničnog) roditelja, ostavit će 'psihološke otiske' u
slici simptoma djeteta (vidi izvorni tekst: Legal:
“Psychological Fingerprints”, ili, na ovom blogu http://drcraigchildress-na-hrvatskom.blogspot.hr/2016/03/pravna-pitanja-psiholoski-otisci.html).
Dodatni citati:
Slijedeći citat Juni jest tehnički i zgusnut, ali ga navodim za
stručnjake, zbog povezanosti s triangulacijom narcisoidnog roditelja.
"Iz perspektive odnosa, jasno je da se trianguliranu osobu ne
cijeni kao osobu samu po sebi; funkcija te osobe jest isklučivo kao
repozitorija transfera osjećaja u dijadi, koji ne mogu aftektivno elaborirani u
svom prirodnom izvorištu. Tako prikaz Alanen-a (1977.) žrtve koja je dvostruko
na gubitku u smislu Kohut-ova (1977.) narcističkog objecta, onoliko koliko je
depersonalizirana i iskorištena u službi vlastitih potreba počinitelja, izgleda
sasvim primjenjiv i pri definiranju uloge triangulirane osobe." (Juni,
1995. p 93)
Juni, S. (1995.). Triangulacija kao splitting u službi ambivalencije /
Triangulation as splitting in the service of ambivalence. Current Psychology:
Research and Reviews, 14, 91-111.
Reference:
Konstrukti obiteljskih sustava:
Goldenberg, I. and Goldenberg, H. (1996). Family therapy: An overview.
4th Ed.
Pacific Grove, CA: Brooks-Cole Publishing Company
Haley, J. (1977). Toward a theory of pathological systems. In P.
Watzlawick & J. Weakland (Eds.), The interactional view (pp. 31-48). New
York: Norton.
Zamjena uloga i brisanje razgraničenja:
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A
multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
__________________________
Poveznica na
izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/07/08/therapy-cross-generational-parent-child-coalition/
* iako dijete vjeruje da je ono 'odabralo' roditelja, savez zapravo
inicira roditelj
Iako se u nas enmeshment prevodi kao konfluencija
(confluence)., ipak, za odnose roditelj-dijete, u stručnoj literaturi na
engleskom jeziku, uobičajen je izraz enmeshment. Možda sljedeće pomogne boljem
razumijevanju:
'Barber i Buehler (1996.) enmeshment su definirali kao
"obiteljski obrazac koji omogućuje psihičku i emocionalnu fuziju među
članovima obitelji, potencijalno ometajući proces individuacije i razvoj i
podržavanje psihosocijalne zrelosti" (str. 433) http://sgo.sagepub.com/content/2/4/2158244012470115
Koncept6 je razvio Salvador Minuchin: Minuchin S. (1974). Families and family therapy. Cambridge, MA: Harvard
University Press.
Nema komentara:
Objavi komentar