Nema ničeg NOVOG u modelu 'otuđenja djeteta od
roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Svi elementi toga modela uspostavljeni su i
prihvaćeni psihologijski principi i konstrukti. Ne donosim nešto novo. Samo
spajam točkice između više konstrukata koje SVAKI stručnjak mentalnog
zdravlja već zna kao dio svojih stručnih kompetencija
Narcisoidni
i granični poremećaj ličnosti
Poremećaji ličnosti su definirani u dijagnostičkom
sustavu DSM i od SVIH se stručnjaka mentalnog zdravlja očekuje da budu
profesionalno upoznati sa SVIM dijagnozama unutar DSM-a. Narcisoidni i granični
procesi nisu novi ni neobični konstrukti.
Teorijski temelji procesa narcisoidnog i graničnog
poremećaja opširno su opisani i objašnjeni u stručnoj literaturi (npr., Beck, i
sur., 2004; Kernberg, 1975; Linehan, 1993; Millon 2011) i, ako stručnjak
mentalnog zdravlja nije upoznat s ovom literaturom na razini stručnih
kompetencija, taj stručnjak mentalnog zdravlja nije stručan u domeni poremećaja
ličnosti i treba slučajeve u kojima postoji dinamika narcisoidnog i graničnog
poremaćaja ličnosti slati stručnjacima s primjerenim stručnim znanjem i
iskustvom. I ne samo da stručnjak mentalnog zdravlja TREBA slučajeve
koji su izvan opsega njegovih kompetencija slati stručnijim i kompetentnijim
stručnjacima, od stručnjaka mentalnog zdravlja se to zapravo ZAHTIJEVA,
što je utvrđeno u prihvaćenim standardima stručnog rada.
Stručnjacima mentalnog zdravlja dopušteno je raditi
samo unutar 'opsega svojih stručnih kompetencija'.
'Psiholozi pružaju usluge, podučavaju i provode
istraživanja na stanovništvu i u područjima samo unutar opsega svojih kompetencija, koje se temelje na njihovu obrazovanju,
edukaciji, praksi, nadziranom iskustvu, konzultacijama, istraživanju ili
stručnom iskustvu.'
American Counseling Association, Etički koders,
točka C.2.a
"Terapeuti rade samo unutar granica svojih kompetencija, stečenih obrazovanjem, praksom, vježbom, nadziranim
iskustvom, na temelju profesionalnih certifikata koje izdaje država i na
temelju primjerenog stručnog iskustva.
Ako stručnjak mentalnog zdravlja nema znanja i
iskustva koja se odnose na dijagnosticiranje i liječenje dinamike narcisoidnog
i graničnog poremećaja, tad se od njega zahtijeva da
klijenta uputi nekomu tko je je za to stručno kompetentan. Estetski kirurzi ne
bi trebali dijagnosticirati i liječiti karcinom.
Međugeneracijski
savez roditelj-dijete
Stručno kompetentni tretman obitelji zahtijeva
razumijevanje principa obiteljske dinamike. To bi trebalo biti očito. Zato bi
stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s obiteljima trebali biti upoznati s
temeljnim konstruktima obiteljskih sustava.
Npr., Standardi za vještačenja radi određivanja
roditeljske skrbi pri razvodu roditelja**, koje je
donijelo Društvo obiteljskih i mirovnih sudova*** (2006) definira skupinu 'područja očekivane
edukacije za sve vještake' koja uključuje "(2) obiteljsku dinamiku, uključujući, ali ne ograničavajući se na odnose roditelj-dijete,
spojene obitelji i odnose u široj obitelji" (str. 8).
Centralni konstrukt teorije obiteljskih sustava je triangulacija
djeteta u sukob supružnika, a
među-generacijski savez je među standardnim obrascima saveza djeteta s jednim
protiv drugog roditelja.
Salvador Minuchin (1974), kojeg mnogi smatraju
NAJVEĆIM teoretičarem obiteljskih sustava, definirao je među-generacijski savez
djeteta s jednim protiv drugog roditelja kao 'rigidni trokut',
"Rigidni trokut također može imati oblik
stabilnog saveza. Jedan od roditelja pridružuje dijete u rigidno ograničeni među-generacijski savez protiv drugog roditelja." (str. 102)
Drugi uvaženi teoretičar obiteljskih sustava, Jay
Haley (1977), definirao je među-generacijski savez roditelj- dijete kao
'perverzni trokut',
"Osobe uključene u trokut nisu vršnjaci, već
je jedna od njih iz generacije iz koje druge dvije osobe nisu... U procesu
njihove interakcije, osoba iz
jedne generacije stvara savez s osobom druge generacije, a protiv svojeg
vršnjaka. Pod savezom se
smatra proces zajedničke akcije protiv treće osobe... Savez između dvije
osobe unutar trokuta se poriče. To znači da postoji izvjesno ponašanje koje
ukazuje na savez, no kad se to ponašanje propituje, savez će se poricati... U
osnovi, perverzni trokut je onaj u kojem je razdvojenost među generacijama
prekršena na prikriven način. Kad se to ponavlja, sustav je patološki." (str. 37)
Konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja'
jednostavno je manifestacija među-generacijskog saveza djeteta s roditeljem s
narcisoidnim/(graničnim) poremećajem ličnosti. Ništa novo. Samo povezujem dva
uspostavljena konstrukta koja SVI stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s
djecom imaju odgovonost poznavati i razumjeti unutar standarda rada svoje
profesije.
Upravo prisutnost crte ličnosti roditelja s
narcisoidnim/(graničnim) poremećajem koji je 'odabran' i u savezu s djetetom,
jest ono što obiteljsku dinamiku pretvara u naročito zloćudni i štetan oblik
među-generacijskog saveza roditelj-dijete.
Dinamika narcisoidnog i graničnog poremećaja
postoji. Među-generacijski savez roditelj-dijete protiv drugog roditelja
postoji. Kad je oboje prisutno, postojanje crta ličnosti s
narcisoidnim/(graničnim) poremećajem u 'odabranog' roditelja s kojim je dijete
u savezu pretvara obiteljsku dinamiku u naročito zloćudni i štetan oblik
među-generacijskog saveza roditelj-dijete. Upravo se ovaj naročito zloćudni i
štetan oblik među-generacijskog saveza roditelj-dijete tradicionalno opisuje
kao 'otuđenje djeteta od roditelja'.
Ništa novo, ništa čudno. Poremećaji ličnosti i
među-generacijski savezi roditelj-dijete jednostavno su standardni psihološki konstrukti s kojima bi svi stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s obiteljima već trebali biti upoznati u sklopu
svojih postojećih stručnih kompetencija.
Nema
izlike
Time što su konstrukti narcosiodnog i graničnog
poremećaja osobnosti i među-generacijski savez djeteta s jednim, protiv drugog
roditelja uspostavljeni psihologijski konstrukti s kojima bi SVI
stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s djecom i obiteljima trebali biti
dobro upoznati, kad bilo koji terapeut mentalnog zdravlja ili vještak propusti
postaviti dijagnozu, a postoji među-generacijski savez između
narcisoidnog/(grnaičnog) roditelja i djeteta koji je usmjeren protiv normalnog
i emocionalno dostupnog roditelja, to predstavlja nedostatak stručnih
kompetencija i jednostavno je neprihvatljivo
Klinički dokazi među-generacijskog saveza s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem jasno su vidljivi iz simptoma koje dijete
pokazuje (vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs).
Dijagnostički klinički pokazatelji dostupni su SVAKOM stručnjaku koji je
upućen u poremećaje ličnosti i konstrukte obiteljskih sustava. Ako stručnjak
mentalnog zdravlja NIJE upućen u navedeno, tada taj stručnjak mentalnog
zdravlja ne bi trebao obavljati dijagnostiku i terapiju u području obiteljske
dinamike koja uključuje dinamiku poremećaja ličnosti i trebao bi uputiti klijenta stručno kompetentnom vještaku ili terapeutu.
Ovo NISU novi niti neobični konstrukti. NEMA
izlike.
Zanemarivanje profesionalnih dužnosti zbog
nedostatka stručnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja u
dijagnosticiranju narcisoidnih i graničnih procesa ličnosti uključenih u
među-generacijski savez roditelj-dijete izravno je odgovorno za nanošenje štete djetetu klijentu. Time se nanosi izravna razvojna, emocionalna i
psihička šteta djetetu klijentu koji gubi afektivne veze s normalnim i
emocionalno dostupnim roditeljem (tj. roditeljem kojeg dijete odbacuje kao
rezultat nedijagnosticirane i zato neliječene psihopatologije patogenog
roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) 'odabranog' roditelja koji je savezu s
djetetom).
Zanemarivanje profesionalnih dužnosti zbog
nedostatka stručnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja u
dijagnosticiranju narcisoidnih i graničnih procesa ličnosti uključenih u
među-generacijski savez roditelj-dijete izravno je odgovorno za nanošenje štete ciljanom-odbačenom roditelju. Time se nanosi izravna šteta ciljanom-odbačenom roditelju koji gubi afektivne veze s djetetom, kao rezultat
nedijagnosticirane i zato neliječene psihopatologije patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog)
'odabranog' roditelja koji je savezu s djetetom.
Ništa
novo
Ni jedan element modela 'otuđenja djeteta od
roditelja' koje se temelji na privrženosti nije nov ni neobičan.
Poremećaji osobnosti NISU novi konstrukti. Postoji
opsežna literatura koja se odnosi na dinamiku procesa narcisoidnih i graničnih
poremećaja ličnosti.
Triangulacija djeteta u sukob supružnika putem
među-generacijskog saveza djeteta s jednim roditeljem koji je protiv drugog
roditelja nije novi konstrukt. To je profesionalno uspostavljen konstrukt
obiteljske dinamike s opsežnom literaturom o obiteljskim sustavima koja ga
opisuje.
Sustav privrženosti i njegovo karakteristično
funkcioniranje ili nefunkcioniranje nije novi konstrukt. Postoje opsežna
istraživanja i literatura koji se odnose na prirodu, funkcioniranje i
nefunkcioniranje sustava privrženosti. Također postoji i opsežna literatura
koja povezuje narcisoidne i granične poremećaje ličnosti s obrascima
nefunkcionalnoga sustava privrženosti i literatura koja se odnosi na prijenos
nefunkcionalnog sustava privrženosti s roditelja na djecu.
Psihološka dekompenzacija u procesima narcisoidnog
i graničnog poremećaja ličnosti u smjeru sumanutog deluzijskog sustava
uvjerenja nije nova. Jedan od najvećih istraživača i teoretičara u području
poremećaja ličnosti, Theodore Millon (2011), eksplicitno povezuje
dekompenzaciju narcisoidnog poremećaja osobnosti pod stresom u sumanuti
deluzijski sustav uvjerenja.
"U nepovoljnim uvjetima i pri neuspjehu,
osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti mogu se dekompenzirati u smjeru paranoidnih poremećaja. Zbog njihova pretjeranog korištenja mehanizama
fantazije, mogu krivo tumačiti događaje i stvarati deluzijska uvjerenja.
U nemogućnosti da prihvate ograničenja svoje
neovisnosti i stajališta drugih, narcisoidne se ličnosti mogu izolirati od korektivnih
učinaka razmišljanja drugih. Sami, oni mogu snijevati i tkati svoja uvjerenja u
mrežu nestvarnih i potpuno krivih
sumnji.
Među narcisoidnim ličnostima, deluzije se često
formiraju zbog nekog težeg problema ili neuspjeha koji je uzdrmao njihovu sliku
sebe kao superiornih ili svemoćnih. Skloni su pokazivati deluzije
kompenzacijske grandioznosti i ljubomore, u kojima rekonstruiraju
stvarnost sukladno slici koje se ne mogu ili ne žele odreći.
Deluzijski sustavi također se mogu razviti zbog osjećaja da su izdani ili
poniženi. Tu možemo vidjeti brzi nastanak sumanutih deluzija i arogantne
grandioznosti koju obilježavaju verbalni napadi i pretjerano bombastičan
rječnik." (str. 407)
Deluzijska uvjerenja su dobro definirani konstrukt
u DSM dijagnostičkom sustavu i od SVIH se stručnjaka mentalnog zdravlja
zahtijeva da budu upoznati sa SVIM dijagnozama unutar DSM dijagnostičkog
sustava. Ništa novo.
I sam naziv 'granični' je opisna oznaka koja je
nastala zbog toga što je organizacija takve ličnosti na 'granici' neuroze i
psihoze.
"Dijagnoza 'granični' uvedena je 1930-tih da
bi se označili pacijenti koji su pripadali negdje između neuroze i psihoze. (Beck i sur., 2004, str. 189)
Nije ni ponovno proživljavanje prošle traume u
postojećim odnosima nešto novo. 'Prisilu ponavljanja' prvi je uveo Freud, i
postoji značajna količina znanstvenih dokaza koji potvrđuju ponovno
proživljavanje prošle traume (vidi npr. Trippany, Helm, & Simpson, 2006;
van der Kolk, 1989), a ponovno proživljavanje obrazaca odnosa temeljna je
komponenta Bowlby-jeve teorijske formulacije funkcioniranja sustava
privrženosti. Obrasce privrženosti ponavljamo u svojim budućim odnosima.
Ništa u vezi s modelom'otuđenja djeteta od
roditelja' koje se temelji na privrženosti nije novo. Svi sadržani elementi su
standardni i već uspostavljeni psihologijski principi i konstrukti. Konstrukt
koji se tradicionalno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja' predstavlja
triangulaciju djeteta u sukob supružnika putem stvaranja među-generacijske
koalicije roditelj-dijete između djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
Taj element psihopatologije pretvara među-generacijski savez u naročito zloćudni
i štetan oblik obiteljske patologije.
Među-generacijski savez djeteta s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem pouzdano se može utvrditi pomoću konačnog
seta dijagnostičkih pokazatelja i dodatnog seta predvidljivih kliničkih znakova
(vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs).
Reference
Poremećaji ličnosti
Beck, A.T., Freeman, A., Davis, D.D., &
Associates (2004). Cognitive therapy of personality disorders. (2nd edition).
New York: Guilford.
Linehan, M. M. (1993). Cognitive-behavioral
treatment of borderline personality disorder. New York, NY: Guilford
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and
pathological narcissism.. New York: Aronson.
Millon. T. (2011). Disorders of personality:
introducing a DSM/ICD spectrum from normal to abnormal. Hoboken: Wiley.
Obiteljski sustavi
Haley, J. (1977). Toward a theory of pathological
systems. In P. Watzlawick & J. Weakland (Eds.), The interactional view (pp.
31-48). New York: Norton.
Minuchin, S. (1974). Families and Family Therapy.
Harvard University Press.
Ponovno proživljavanje traume
Freud, S. (1922). Beyond the Pleasure Principle
(The Standard Edition). Trans. James Strachey. New York: Liveright Publishing
Corporation.
Trippany, R.L., Helm, H.M. and Simpson, L. (2006).
Trauma reenactment: Rethinking borderline personality disorder when diagnosing
sexual abuse survivors. Journal of Mental Health Counseling, 28, 95-110.
van der Kolk, B.A. (1989). The compulsion to repeat
the trauma: Re-enactment, revictimization, and masochism. Psychiatric Clinics
of North America, 12, 389-411
Standardi prakse
Association of Family and Conciliation Courts.
(2006) Model standards of practice for child custody evaluation. Madison, WI:
Author.
American Psychological Association (2002). Ethical
Principles of Psychologists and Code of Conduct. American Psychologist, 57,
1060-1073.
American Counseling Association. (2005) ACA code of
ethics. Alexaandria, VA: Author.
_______________________________
Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/08/16/nothing-new-no-excuse/
Dostupan online seminar
Dana 18 srpnja 2014., održao sam online seminar na
the Master Lecture Series of California Southern University u vezi s teorijskim temeljima modela 'otuđenja
djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Taj je online seminar California Southern
University postavio i dostupan je općoj javnosti online na poveznici:
Dana 21 studenog 2014. održat ću drugi seminar na
Master Lecture Series of California Southern University u vezi s terapijom 'otuđenja
djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Taj će seminar California Southern University
također učiniti dostupnim općoj javnosti.
Tijekom toga drugog seminara, smatrat ću da je
publika upoznata sa sadržajem prvog seminara o teoriji. Zato neću opisivati
teorijske temelje, već ću se baviti samo pitanjima povezanim s terapijom.
Craig Childress, Psy.D.
Clinical Psychologist, PSY 18857
________________________________________
Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/08/17/online-seminar-available/
Nema komentara:
Objavi komentar