petak, 22. travnja 2016.

Nema ničeg novog – nema izlike

Nema ničeg NOVOG u modelu 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Svi elementi toga modela uspostavljeni su i prihvaćeni psihologijski principi i konstrukti. Ne donosim nešto novo. Samo spajam točkice između više konstrukata koje SVAKI stručnjak mentalnog zdravlja već zna kao dio svojih stručnih kompetencija

Narcisoidni i granični poremećaj ličnosti

Poremećaji ličnosti su definirani u dijagnostičkom sustavu DSM i od SVIH se stručnjaka mentalnog zdravlja očekuje da budu profesionalno upoznati sa SVIM dijagnozama unutar DSM-a. Narcisoidni i granični procesi nisu novi ni neobični konstrukti.
Teorijski temelji procesa narcisoidnog i graničnog poremećaja opširno su opisani i objašnjeni u stručnoj literaturi (npr., Beck, i sur., 2004; Kernberg, 1975; Linehan, 1993; Millon 2011) i, ako stručnjak mentalnog zdravlja nije upoznat s ovom literaturom na razini stručnih kompetencija, taj stručnjak mentalnog zdravlja nije stručan u domeni poremećaja ličnosti i treba slučajeve u kojima postoji dinamika narcisoidnog i graničnog poremaćaja ličnosti slati stručnjacima s primjerenim stručnim znanjem i iskustvom. I ne samo da stručnjak mentalnog zdravlja TREBA slučajeve koji su izvan opsega njegovih kompetencija slati stručnijim i kompetentnijim stručnjacima, od stručnjaka mentalnog zdravlja se to zapravo ZAHTIJEVA, što je utvrđeno u prihvaćenim standardima stručnog rada.
Stručnjacima mentalnog zdravlja dopušteno je raditi samo unutar 'opsega svojih stručnih kompetencija'.
Etički principi psihologa i kodeks ponašanja, točka 2.02 Američkog društva psihologa*:
'Psiholozi pružaju usluge, podučavaju i provode istraživanja na stanovništvu i u područjima samo unutar opsega svojih kompetencija, koje se temelje na njihovu obrazovanju, edukaciji, praksi, nadziranom iskustvu, konzultacijama, istraživanju ili stručnom iskustvu.'
American Counseling Association, Etički koders, točka C.2.a
"Terapeuti rade samo unutar granica svojih kompetencija, stečenih obrazovanjem, praksom, vježbom, nadziranim iskustvom, na temelju profesionalnih certifikata koje izdaje država i na temelju primjerenog stručnog iskustva.
Ako stručnjak mentalnog zdravlja nema znanja i iskustva koja se odnose na dijagnosticiranje i liječenje dinamike narcisoidnog i graničnog poremećaja, tad se od njega zahtijeva da klijenta uputi nekomu tko je je za to stručno kompetentan. Estetski kirurzi ne bi trebali dijagnosticirati i liječiti karcinom.

Međugeneracijski savez roditelj-dijete

Stručno kompetentni tretman obitelji zahtijeva razumijevanje principa obiteljske dinamike. To bi trebalo biti očito. Zato bi stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s obiteljima trebali biti upoznati s temeljnim konstruktima obiteljskih sustava.
Npr., Standardi za vještačenja radi određivanja roditeljske skrbi pri razvodu roditelja**, koje je donijelo Društvo obiteljskih i mirovnih sudova*** (2006) definira skupinu 'područja očekivane edukacije za sve vještake' koja uključuje "(2) obiteljsku dinamiku, uključujući, ali ne ograničavajući se na odnose roditelj-dijete, spojene obitelji i odnose u široj obitelji" (str. 8).
Centralni konstrukt teorije obiteljskih sustava je triangulacija djeteta u sukob supružnika, a među-generacijski savez je među standardnim obrascima saveza djeteta s jednim protiv drugog roditelja.
Salvador Minuchin (1974), kojeg mnogi smatraju NAJVEĆIM teoretičarem obiteljskih sustava, definirao je među-generacijski savez djeteta s jednim protiv drugog roditelja kao 'rigidni trokut',
"Rigidni trokut također može imati oblik stabilnog saveza. Jedan od roditelja pridružuje dijete u rigidno ograničeni među-generacijski savez protiv drugog roditelja." (str. 102)
Drugi uvaženi teoretičar obiteljskih sustava, Jay Haley (1977), definirao je među-generacijski savez roditelj- dijete kao 'perverzni trokut',
"Osobe uključene u trokut nisu vršnjaci, već je jedna od njih iz generacije iz koje druge dvije osobe nisu... U procesu njihove interakcije, osoba iz jedne generacije stvara savez s osobom druge generacije, a protiv svojeg vršnjaka. Pod savezom se smatra proces zajedničke akcije protiv treće osobe... Savez između dvije osobe unutar trokuta se poriče. To znači da postoji izvjesno ponašanje koje ukazuje na savez, no kad se to ponašanje propituje, savez će se poricati... U osnovi, perverzni trokut je onaj u kojem je razdvojenost među generacijama prekršena na prikriven način. Kad se to ponavlja, sustav je patološki." (str. 37)
Konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja' jednostavno je manifestacija među-generacijskog saveza djeteta s roditeljem s narcisoidnim/(graničnim) poremećajem ličnosti. Ništa novo. Samo povezujem dva uspostavljena konstrukta koja SVI stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s djecom imaju odgovonost poznavati i razumjeti unutar standarda rada svoje profesije.
Upravo prisutnost crte ličnosti roditelja s narcisoidnim/(graničnim) poremećajem koji je 'odabran' i u savezu s djetetom, jest ono što obiteljsku dinamiku pretvara u naročito zloćudni i štetan oblik među-generacijskog saveza roditelj-dijete.
Dinamika narcisoidnog i graničnog poremećaja postoji. Među-generacijski savez roditelj-dijete protiv drugog roditelja postoji. Kad je oboje prisutno, postojanje crta ličnosti s narcisoidnim/(graničnim) poremećajem u 'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu pretvara obiteljsku dinamiku u naročito zloćudni i štetan oblik među-generacijskog saveza roditelj-dijete. Upravo se ovaj naročito zloćudni i štetan oblik među-generacijskog saveza roditelj-dijete tradicionalno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja'.
Ništa novo, ništa čudno. Poremećaji ličnosti i među-generacijski savezi roditelj-dijete jednostavno su standardni psihološki konstrukti s kojima bi svi stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s obiteljima već trebali biti upoznati u sklopu svojih postojećih stručnih kompetencija.

Nema izlike

Time što su konstrukti narcosiodnog i graničnog poremećaja osobnosti i među-generacijski savez djeteta s jednim, protiv drugog roditelja uspostavljeni psihologijski konstrukti s kojima bi SVI stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s djecom i obiteljima trebali biti dobro upoznati, kad bilo koji terapeut mentalnog zdravlja ili vještak propusti postaviti dijagnozu, a postoji među-generacijski savez između narcisoidnog/(grnaičnog) roditelja i djeteta koji je usmjeren protiv normalnog i emocionalno dostupnog roditelja, to predstavlja nedostatak stručnih kompetencija i jednostavno je neprihvatljivo
Klinički dokazi među-generacijskog saveza s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem jasno su vidljivi iz simptoma koje dijete pokazuje (vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs). Dijagnostički klinički pokazatelji dostupni su SVAKOM stručnjaku koji je upućen u poremećaje ličnosti i konstrukte obiteljskih sustava. Ako stručnjak mentalnog zdravlja NIJE upućen u navedeno, tada taj stručnjak mentalnog zdravlja ne bi trebao obavljati dijagnostiku i terapiju u području obiteljske dinamike koja uključuje dinamiku poremećaja ličnosti i trebao bi uputiti klijenta stručno kompetentnom vještaku ili terapeutu.
Ovo NISU novi niti neobični konstrukti. NEMA izlike.
Zanemarivanje profesionalnih dužnosti zbog nedostatka stručnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja u dijagnosticiranju narcisoidnih i graničnih procesa ličnosti uključenih u među-generacijski savez roditelj-dijete izravno je odgovorno za nanošenje štete djetetu klijentu. Time se nanosi izravna razvojna, emocionalna i psihička šteta djetetu klijentu koji gubi afektivne veze s normalnim i emocionalno dostupnim roditeljem (tj. roditeljem kojeg dijete odbacuje kao rezultat nedijagnosticirane i zato neliječene psihopatologije patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) 'odabranog' roditelja koji je savezu s djetetom).
Zanemarivanje profesionalnih dužnosti zbog nedostatka stručnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja u dijagnosticiranju narcisoidnih i graničnih procesa ličnosti uključenih u među-generacijski savez roditelj-dijete izravno je odgovorno za nanošenje štete ciljanom-odbačenom roditelju. Time se nanosi izravna šteta ciljanom-odbačenom roditelju koji gubi afektivne veze s djetetom, kao rezultat nedijagnosticirane i zato neliječene psihopatologije patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) 'odabranog' roditelja koji je savezu s djetetom.

Ništa novo

Ni jedan element modela 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti nije nov ni neobičan.
Poremećaji osobnosti NISU novi konstrukti. Postoji opsežna literatura koja se odnosi na dinamiku procesa narcisoidnih i graničnih poremećaja ličnosti.
Triangulacija djeteta u sukob supružnika putem među-generacijskog saveza djeteta s jednim roditeljem koji je protiv drugog roditelja nije novi konstrukt. To je profesionalno uspostavljen konstrukt obiteljske dinamike s opsežnom literaturom o obiteljskim sustavima koja ga opisuje.
Sustav privrženosti i njegovo karakteristično funkcioniranje ili nefunkcioniranje nije novi konstrukt. Postoje opsežna istraživanja i literatura koji se odnose na prirodu, funkcioniranje i nefunkcioniranje sustava privrženosti. Također postoji i opsežna literatura koja povezuje narcisoidne i granične poremećaje ličnosti s obrascima nefunkcionalnoga sustava privrženosti i literatura koja se odnosi na prijenos nefunkcionalnog sustava privrženosti s roditelja na djecu.
Psihološka dekompenzacija u procesima narcisoidnog i graničnog poremećaja ličnosti u smjeru sumanutog deluzijskog sustava uvjerenja nije nova. Jedan od najvećih istraživača i teoretičara u području poremećaja ličnosti, Theodore Millon (2011), eksplicitno povezuje dekompenzaciju narcisoidnog poremećaja osobnosti pod stresom u sumanuti deluzijski sustav uvjerenja.
"U nepovoljnim uvjetima i pri neuspjehu, osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti mogu se dekompenzirati u smjeru paranoidnih poremećaja. Zbog njihova pretjeranog korištenja mehanizama fantazije, mogu krivo tumačiti događaje i stvarati deluzijska uvjerenja.
U nemogućnosti da prihvate ograničenja svoje neovisnosti i stajališta drugih, narcisoidne se ličnosti mogu izolirati od korektivnih učinaka razmišljanja drugih. Sami, oni mogu snijevati i tkati svoja uvjerenja u mrežu nestvarnih i potpuno krivih sumnji.
Među narcisoidnim ličnostima, deluzije se često formiraju zbog nekog težeg problema ili neuspjeha koji je uzdrmao njihovu sliku sebe kao superiornih ili svemoćnih. Skloni su pokazivati deluzije kompenzacijske grandioznosti i ljubomore, u kojima rekonstruiraju stvarnost sukladno slici koje se ne mogu ili ne žele odreći.
Deluzijski sustavi također se mogu razviti zbog osjećaja da su izdani ili poniženi. Tu možemo vidjeti brzi nastanak sumanutih deluzija i arogantne grandioznosti koju obilježavaju verbalni napadi i pretjerano bombastičan rječnik." (str. 407)
Deluzijska uvjerenja su dobro definirani konstrukt u DSM dijagnostičkom sustavu i od SVIH se stručnjaka mentalnog zdravlja zahtijeva da budu upoznati sa SVIM dijagnozama unutar DSM dijagnostičkog sustava. Ništa novo.
I sam naziv 'granični' je opisna oznaka koja je nastala zbog toga što je organizacija takve ličnosti na 'granici' neuroze i psihoze.
"Dijagnoza 'granični' uvedena je 1930-tih da bi se označili pacijenti koji su pripadali negdje između neuroze i psihoze. (Beck i sur., 2004, str. 189)
Nije ni ponovno proživljavanje prošle traume u postojećim odnosima nešto novo. 'Prisilu ponavljanja' prvi je uveo Freud, i postoji značajna količina znanstvenih dokaza koji potvrđuju ponovno proživljavanje prošle traume (vidi npr. Trippany, Helm, & Simpson, 2006; van der Kolk, 1989), a ponovno proživljavanje obrazaca odnosa temeljna je komponenta Bowlby-jeve teorijske formulacije funkcioniranja sustava privrženosti. Obrasce privrženosti ponavljamo u svojim budućim odnosima.
Ništa u vezi s modelom'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti nije novo. Svi sadržani elementi su standardni i već uspostavljeni psihologijski principi i konstrukti. Konstrukt koji se tradicionalno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja' predstavlja triangulaciju djeteta u sukob supružnika putem stvaranja među-generacijske koalicije roditelj-dijete između djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Taj element psihopatologije pretvara među-generacijski savez u naročito zloćudni i štetan oblik obiteljske patologije.
Među-generacijski savez djeteta s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem pouzdano se može utvrditi pomoću konačnog seta dijagnostičkih pokazatelja i dodatnog seta predvidljivih kliničkih znakova (vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs).

Reference
Poremećaji ličnosti
Beck, A.T., Freeman, A., Davis, D.D., & Associates (2004). Cognitive therapy of personality disorders. (2nd edition). New York: Guilford.
Linehan, M. M. (1993). Cognitive-behavioral treatment of borderline personality disorder. New York, NY: Guilford
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and pathological narcissism.. New York: Aronson.
Millon. T. (2011). Disorders of personality: introducing a DSM/ICD spectrum from normal to abnormal. Hoboken: Wiley.
Obiteljski sustavi
Haley, J. (1977). Toward a theory of pathological systems. In P. Watzlawick & J. Weakland (Eds.), The interactional view (pp. 31-48). New York: Norton.
Minuchin, S. (1974). Families and Family Therapy. Harvard University Press.
Ponovno proživljavanje traume
Freud, S. (1922). Beyond the Pleasure Principle (The Standard Edition). Trans. James Strachey. New York: Liveright Publishing Corporation.
Trippany, R.L., Helm, H.M. and Simpson, L. (2006). Trauma reenactment: Rethinking borderline personality disorder when diagnosing sexual abuse survivors. Journal of Mental Health Counseling, 28, 95-110.
van der Kolk, B.A. (1989). The compulsion to repeat the trauma: Re-enactment, revictimization, and masochism. Psychiatric Clinics of North America, 12, 389-411
Standardi prakse
Association of Family and Conciliation Courts. (2006) Model standards of practice for child custody evaluation. Madison, WI: Author.
American Psychological Association (2002). Ethical Principles of Psychologists and Code of Conduct. American Psychologist, 57, 1060-1073.
American Counseling Association. (2005) ACA code of ethics. Alexaandria, VA: Author.
_______________________________

Dostupan online seminar
Dana 18 srpnja 2014., održao sam online seminar na the Master Lecture Series of California Southern University u vezi s teorijskim temeljima modela 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Taj je online seminar California Southern University postavio i dostupan je općoj javnosti online na poveznici:
Dana 21 studenog 2014. održat ću drugi seminar na Master Lecture Series of California Southern University u vezi s terapijom 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Taj će seminar California Southern University također učiniti dostupnim općoj javnosti.
Tijekom toga drugog seminara, smatrat ću da je publika upoznata sa sadržajem prvog seminara o teoriji. Zato neću opisivati teorijske temelje, već ću se baviti samo pitanjima povezanim s terapijom.
Craig Childress, Psy.D.
Clinical Psychologist, PSY 18857
________________________________________
Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/08/17/online-seminar-available/


* American Psychological Association Ethical Principles of Psychologists and Code of Conduct
** Model Standards of Practice for Child Custody Evaluation
*** Association of Family and Conciliation Courts

Nema komentara:

Objavi komentar