Terapija reunifikacije ne postoji

Predano slijedim istinu i točnost. Jednostavno osjećam da je svijet bolje mjesto kad svoje rasprave temeljimo na stvarima koje su stvarne, nego kad ih temeljimo na fantazijama koje dobro zvuče, ali zapravo ne postoje.

Želio bih imati jednoroga, ali oni u zbilji ne postoje. Slijedom toga je rasprava o tome trebam li kupiti jednoroga besmislena.

Zato mi dopustite da ovo razjasnim, 'terapija reunifikacije' ne postoji.

Postoji psihoanalitička psihoterapija, poput psihoterapije po Adleru (Alfredu Adleru), psihoterapija objektnih relacija (Kohut), i self-psihologija (Stolorow & Atwood).

Postoje humanističke/egzistencijalne terapije, poput terapije usmjerene na klijenta (Rogers) i Gestalt terapije (Perls).

Postoje kognitivno-bihejvioralne terapije, kakve su one koje su opisali Beck i Ellis.

Postoje terapije obiteljskih sustava, poput strukturalne terapije obiteljskih sustava (Minuchin) i strateške terapije obiteljskih sustava (Haley i Madanes).

Postoje post-moderne 'socialno konstrukcionističke' terapije, poput terapije usmjerene na rješenja (Berg) i narativne terapije (Epson & White).

Kao klinički psiholog upoznat sam sa svim ovim različitim vrstama postojeće psihoterapije. Mogu opisati kako one definiraju probleme i tretman i kako rješavaju probleme s kojima se klijenti suočavaju. Ne samo da je klinička psihoterapija moja profesija, također predajem modele psihoterapije studentima na fakutletu i pružam kliničku superviziju i edukaciju specijalizantima i post-doktorantima pri primjeni različitih modela psihoterapije. Poznajem različite modele psihoterapije.

Ali nigdje, ni u jednoj knjizi niti članku, ne postoji nikakav opis ni definicija mitskog konstrukta "terapije reunifikacije".

Ne postoji nešto takvo kao "terapija reunifikacije."

Ako vam netko kaže da provodi "terapiju reunifikacije" tražite od njega knjigu ili članak koji opisuje što je to. Neće vam moži pružiti nikakve reference zato što ni jedna ne postoji.

"Terapija reunifikacije" zvuči odlično. A ja bih htio imati jednoroga. Ali, na nesreću, ni jednorozi, ni "terapija reunifikacije" ne postoje.

Nalazim da je iritantno to što se ljudi koriste izrazom "terapija reunifikacije" kao da on ima neko značenje. Najčešće taj izraz čujem u vezi sa slučajevima gdje je sud naredio "terapiju reunifikacije".

Nešto mi je lakše tolerirati kad Sud koristi ovaj izraz, iako bih volio da ih stručnjaci mentalnog zdravlja isprave u svakoj prilici i kažu im da ne postoji nešto takvo kao "terapija reunifikacije". Ne očekujem da djelatnici pravosuđa razumiju različite vrste psihoterapije, ali bi Sud jednostavno mogao narediti "terapiju" zato što izraz "terapija reunifikacije" ne dodaje ništa osnovnom konceptu terapije. Ili, ako bi Sud želio biti precizniji, mogao bi narediti "terapiju koja za cilj ima povratak pozitivnog odnosa roditelj-dijete". No spreman sam tolerirati pravosudno krivo korištenje terminologije terapije.

Oni koji me najviše iritiraju korištenjem ovoga izraza jesu stručnjaci mentalnog zdravlja. Oni bi trebali znati. Oni koriste izraz "terapija reunifikacije" kao šatro frazu pri čemu poprilično izmišljaju i nude cirkularnu definiciju toga što je "terapija reunifikacije":

Pitanje: Što je "terapija reunifikacije?"

Odgovor: To je ono što ja radim.

Pitanje: A što je to što vi radite?

Odgovor: "Terapija reunifikacije."

Pitanje: Dobro. Dakle, što je "terapija reunifikacije?"

Odgovor: Ono što ja radim.

Pitanje: Pa što je to što radite kad radite "terapiju reunifikacije?" 

Odgovor: Kad radim "terapiju reunifikacije" onda reunificiram ljude u terapiji.

Pitanje: A kako reunificirate ljude u terapiji?

Odgovor: Radeći "terapiju reunifikacije."

Kad stručnjak mentalnog zdravlja koristi izraz "terapija reunifikacije" to se u osnovi svodi na prodavanje magle.

Svjestan sam da je ovo izrazito teška optužba, a ipak izazivam svakog stručnjaka mentalnog zdravlja da tu optužbu pobije na način da ponudi opis "terapije reunifikacije".

Ako nema opisa za značenje nekog izraza, tad taj izraz nema značenja.

Besmisleno je govoriti o jednorozima ako oni ne postoje. Besmisleno je govoriti o "terapiji reunifikacije" ako ona ne postoji. Terapeuti mogu reći da rade terapiju objektnih relacija, ili kognitivno-bihejvioralnu terapiju ili terapiju obiteljskih sustava, ili bilo koji model psihoterapije koja postoji u stvarnosti. Tad bismo razumjeli što rade. Ali trebaju PRESTATI govoriti da rade "terapiju reunifikacije" zato što je to jednostavno javno prodavanje magle.

Ispravak

Budući da mi je važna istina i točnost, moram ispraviti nešto što sam prije napisao. Kad sam napisao da nema članaka koji opisuju što je "terapija reunifikacije" to nije bilo posve točno.

Postoji jedan rad koji opisuje model za "terapiju reunifikacije". Ja sam ga napisao. On je na mojoj web stranici. (http://drcachildress.org/asp/admin/getFile.asp?RID=83&TID=6&FN=pdf).

To je jedini rad koji danas postoji i koji opisuje model "terapije reunifikacije". Ta definicija "terapije reunifikacije" temelji se na 'otuđenju roditelja' koje se temelji na privrženosti. Zato, ako se bilo koji terapeut poziva na obavljanje "terapije reunifikacije", onda treba koristiti moj model za tu terapiju koja se bazira na 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Kao prva osoba koja je definirala model toga što je "terapija reunifikacije", polažem prava na tu oznaku.

Ako namjeravate obavljati "terapiju reunifikacije", onda morate koristiti Childressov model "terapije reunifikacije" koji se temelji na privrženosti, ili morate definirati vlastiti model "terapije reunifikacije". Ali vam nije dopušteno ljudima prodavati 'jednoroge' koji su zapravo psi, mačke ili gerbili, sa zašiljem štapićima prilijepljenim na čelo.

______________________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2015/01/08/there-is-no-such-thing-as-reunification-therapy/