četvrtak, 9. lipnja 2016.

Subjektivna stvarnost narcisoidnog/(graničnog) roditelja

Uvod:

Istovjetnost sržne dinamike narcisoidne i granične ličnosti

Narcisoidne i granične ličnosti varijante su iste temeljne sržne dinamike. Iako se na površini njihov izgled razlikuje, one imaju iste temeljne sržne strukture.
Narcisoidne i granične strukture ličnosti predstavljaju sjedinjeni proizvod 'unutarnjih radnih modela' ili 'shema' sustava privrženosti.
Sustav privrženosti stvara 'unutarnje radne modele' u odnosu na očekivanja prema sebi-u-odnosu i prema drugome-u-odnosu. Unutar sustava privrženosti, i za narcisoidne i za granične strukture ličnosti, unutarnji radni modeli sebe-u-odnosu jesu "Ja sam temeljno neadekvatna osoba" i drugoga-u-odnosu jesu "Drugi će me napustiti zbog moje temeljne neadekvatnosti."
Razlika između narcisoidne i granične ličnosti je ta da granična ličnost doživljava svoja sržna uvjerenja izravno i stalno, što rezultira stalno disorganiziranim emocijama i odnosima, dok je narcisoidna ličnost u stanju razviti psihološke obrane narcisoidne prenapuhanosti koje spriječavaju izravno iskustvo vlastite neadekvatnosti i strahova od napuštanja. Umjesto toga, narcisoidna ličnost projicira svoju neadekvatnost na druge, koje onda obezvrijeđuje i odbacuje zbog njihove neadekvatnosti. Oštetite li narcističke obrane, temeljna granična emocionalna disorganizacija postat će očita u neprijateljskim tiradama otrova i vitriola.
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and pathological narcissism.. New York: Aronson.
"Jedna podskupina graničnih pacijenata, naime, narcisoidne ličnosti... čini se imaju organizaciju obrane sličnu graničnima, a ipak mnogi od njih funkcioniraju na puno boljem psihosocijalnom stupnju." (str. xiii)

Subjektivna stvarnost

Za narcisoidnu-graničnu strukturu ličnosti, istina i stvarnost su fluidni konstrukti koji su podložni promjenjljivim emocionalnim potrebama trenutka.
Za obje, i za narcisoidnu i za graničnu strukturu ličnosti, reguliranje njihovog intenzivnog emocionalnog stresa koji potječe iz njihovog sržnog osjećaja temeljne vlastite neadekvatnosti i straha od napuštanja ima prednost pred vanjskim ograničenjima, čak i onima koje im postavlja istina i stvarnost. Ako je njima potrebno da istina i stvarnost budu drugačiji da bi regulirali svoje emocije, onda oni jednostavno ustvrde neku drugačiju istinu, drugačiju stvarnost.
"Narcisoidne ličnosti nisu sklone držati se objektivnih čimbenika, niti svoje aktivnosti ograničiti unutar ograničenja društvenih običaja i kooperativnog načina života... Slobodno lutajući u svojem zamišljenom svijetu fikcije, narcisoidne ličnosti mogu izgubiti dodir sa stvarnošću i osjećaj mjere te početi razmišljati u osobitim i devijantnim smjerovima." (Millon, 2011, str. 415)
Za narcisoidnu/graničnu ličnost, nema objektivnosti stvarnosti niti istine. Stvarnost i istina su subjektivna iskustva koja se mogu mijenjati, ovisno o zahtjevima subjektivnosti narcisoidne ili granične ličnosti. Ako narcisoidna/granična ličnost zahtijeva da nebo bude crveno, ona će jednostavno ustvrditi da je nebo crveno, i to postaje stvarnost. Ako 10 minuta kasnije treba zeleno nebo, jednostavno će ustvrditi da je nebo zeleno i to će postati stvarnost.
Za narcisoidnu i graničnu strukturu ličnost, "istina i stvarnost jesu ono što ja kažem da jesu."
Ako ih pokušavamo vratiti na provjerljivu stvarnosti, narcisoidne/granične ličnosti će nasrnuti s neprijateljskim optužbama, stvarajući komunikacijski kaos pomoću nepovezanih optužbi, fabriciranih iskrivljenja i glatkih poricanja stvarnosti koje tako brzo slijede jedna za drugom, da se ne može raspraviti o faktualnoj realnosti bilo koje od optužbi ili poricanja.
Sposobnost da može u trenutku ustvrditi bilo koju istinu ili stvarnost koju treba, cvate u kaosu i umire pri jasnoći. Dok god vlada kaos, narcisoidna/granična ličnost slobodna je utvrđivati i mijenjati stvarnost i istinu prema potrebi.
Theodore Millon, jedan od najvećih stručnjaka na području poremećaja ličnosti, opisuje narcisoidnu sklonost rasipanja u idiosinkratičkom razmišljanju koje nije povezano sa stvarnošću,
"Da su narcisoidne ličnosti u stanju uvažavati druge, dopustiti sebi da cijene mišljenja drugih, ili vidjeti svijet očima drugih, njihova sklonost prema deluziji i nerealnosti mogla bi se ograničiti ili riješiti. Nažalost, narcisoidne su ličnosti naučile podcjenjivati druge, ne vjerovati njihovim sudovima, i misliti o drugima kao naivnim i priglupim. Tako, umjesto da propituju ispravnost vlastitih uvjerenja, oni pretpostavljaju da su viđenja drugih ona koja su kriva. Zato, što su više odvojeni od drugih, uvjereniji su u vlastitu superiornost, i to su češće izolirani i otuđeni od drugih. Ove ideacijske poteškoće dalje se povećavaju zbog njihove nesposobnosti da vješto sudjeluju u društvenom životu davanja-i-primanja... Sve su manje u stanju situacije procjenjivati objektivno, i ne uspijevaju shvatiti zašto ih se odbija i ne razumije. Nesretni zbog ovih ponovljenih i zamršenih socijalnih neuspjeha, često će, u početku, postajati depresivni i zlovoljni. Međutim, sukladno svojem sklopu, počet će razvijati nove i fantastične logike kojima će objasniti svoju sudbinu. Što više zamišljaju i mozgaju, to više gube dodir s realnošću, iskrivljuju i vide stvari kojih nema. Mogu početi sumnjati u druge, propitivati njihove namjere, i kritizirati ih zbog hvalisavih obmana...
"Deficijentni u socijalnoj kontroli i samodisciplini, sklonosti SEN** narcisoidne ličnosti fantaziranju i iskrivljavanju mogu se ubrzati. Osjećaj grandioznosti može postati očitiji. Mogu naći skrivena ocrnjujuća značenja u nebitnim ponašanjima drugih, postajući uvjereni u njihove zlonamjerne motive, zahtjeve prema sebi i pokušaje da ih se riješe. Kako njihova ponašanja i razmišljanja prelaze okvire realnosti, njihova otuđenost će rasti, i mogu nastojati zaštititi svoje fantomske slike superiornosti gorljivije i jače nego ikad. Uhvaćeni u zamku posljedica vlastitih aktivnosti, mogu biti u čudu i preplašeni dok sprirala pada ide svojim neizbježnim tijekom. Bez dodira sa stvarnošću, oni počinju okrivljavati druge i smatraju ih odgovornima za vlastitu sramotu i neuspjehe. Mogu sagraditi 'logiku' koja se temelji na nebitnim i potpuno sporednim dokazima i, u konačnici, do kraja izgraditi sustav deluzija da bi se zaštitili od nepodnošljive stvarnosti." (str. 415)
A ipak, narcisoidna/granična ličnost se na površini može prezetirati dobro, tako da opseg psihopatologije prolazi nezamijećeno, čak i od strane stručnjaka mentalnog zdravlja. Prema Cohenu (1998),
"Percepciju [narcisoidnosti u pacijenta] priječi činjenica da narcisoidni pojedinci mogu biti inteligentni, šarmantni, ponekad i kreativni ljudi koji učinkovito funkcioniraju u svojim profesionalnim životima i raznim socijalnim situacijama (Akhtar, 1992; Hendler, 1975)… Iako se narcisoidnost prepoznaje kao teški mentalni poremećaj, njegove manifestacije ne moraju se odmah prepoznavati kao patološke, čak i od osoba u pomagačkim profesijama, i implikacije toga poremećaja mogu ostati zanemarene. (str. 197)
Beck i sur., (2004) opažaju da narcisoidne ličnosti mogu pokazivati 'zavodljivo toplo ponašanje' (str. 241) a Millon (2011) opisuje da "kad nisu suočene s ponižavajućim ili stresnim situacijama SEN osobe [samouvjerene-egoistične-narcisoidne osobe] pokazuju kvalitete smirenosti i samopouzdanja u svojem socijalnom ponašanju. Dojam da nisu uznemireni i samozadovoljstvo neki smatraju znakom samopouzdane smirenosti." (str. 388-389).
Granične se ličnosti također mogu na površini dobro predstaviti. Njihov je stil da se predstavljaju kao žrtve tuđe okrutnosti koja izaziva zaštitnički odgovor od naivnih stručnjaka mentalnog zdravlja. Sve dok ti stručnjaci mentalnog zdravlja ne propitaju konstrukt 'stvarnosti' kakvu predstavlja granična ličnosti, oni će biti priljeni u savez dinamike splittinga granične ličnosti, i bit će nagrađeni izljevima zahvalnosti za krasno razumijevanje i zaštitu unutar dinamike splittinga granične ličnosti.
Bivanje idealiziranim, krasnim, koji pokazuje savršeno razumijevanje i bivanje zaštitničkim drugim, može biti prilično zavodljivo za naivne i neiskusne stručnjake mentalnog zdravlja koji su po svojoj prirodi pomagači. Međutim, to predstavlja neuspjeh stručnog znanja i razumijevanja radi osobne ego-gratifikacije stručnjaka mentalnog zdravlja.
Granična ličnost prilično je vješta u prestavljanju sebe u ulozi žrtve da bi izazvala protektivni odgovor od drugih. Vodeći stručnjak za poremećaje ličnosti, Aaron Beck, smatra da je često, čak i u njegovoj vlastitoj klinici, teško prepoznati graničnu ličnost,
"Pod-dijagnosticiranost je veliki problem koji rezultira nedovoljnim tretmanom. U mnogo slučajeva koje smo vidjeli, bile su potrebne godine bezuspješnih pokušaja tretmana tih pacijenata prije nego što je postalo jasno da zapravo pate od graničnog poremećaja ličnosti." (Beck i sur., 2004, str. 196)

Specijalna populacija

Djeca i obitelji u kojima se vidi 'otuđenje djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, predstavljaju 'specijalnu populaciju' koja zahtjeva specijalizirano stručno znanje, edukaciju i ekspertizu da bi se mogla profesionalno postaviti dijagnoza i provesti tretman.
Među domenama znanja koja su potrebna, jest profesionalna razina ekspertize u odnosu na značajke prezentacije i temeljne dinamike struktura narcisoidne i granične ličnosti. Ekspertiza u području narcisoidne i granične ličnosti nije tipična za većinu terapeuta koji rade s djecom i obiteljima, zato što se poremećaji ličnosti iznimno rijetko javljaju u djece, a rijetko se prezentiraju i u roditelja.
Dječji i obiteljski terapeuti skloni su se fokusirati na najčešće poremećaje u djetinjstvu, neposluh u djece, poremećaje pažnje i hiperaktivnost, probleme autističnog spektra. Profesionalna razina ekspertize u karakterističnim prezentacijama i dinamici narcisoidne i granične ličnosti obično nije nešto što posjeduje većina stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade s djecom i obiteljima.
U većine, ako ne u gotovo svim slučajevima uobičajenih problema djece i obitelji, terapeuti se mogu pouzdati da su izviješća roditelja unutar prihvatljivog opsega istine i stvarnosti. Ova pretpostavka nije nužno ispravna kad se radi o interakciji s narcisoidnim i graničnim ličnostima. Stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s tom 'specijalnom populacijom' djece i obitelji, moraju imati specijalizirano stručno znanje, obrazovanje i ekspertizu o karakteristikama i dinamici narcisoidne i granične ličnosti, da bi mogli uočiti duboke distorzije istine i stvarnosti povezane s procesima narcisoidne/granične ličnosti.
Osim toga, dinamika narcisoidne i granične ličnosti ne može se lako prepoznati. Međutim, dinamika narcisoidne i granične ličnosti IZRAVNO JE RELEVANTNA za dijagnozu i tretman 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, te su time ta dinamika ličnosti izravno relevantna za stručne kompetencije pri radu s ovom 'specijalnom populacijom' djece i obitelji.
Jedna od najvažnijih domena te specijalizirane ekspertize jest u području prepoznavanja dinamike narcisoidne i granične ličnosti unutar obitelji.
Reference
Beck, A.T., Freeman, A., Davis, D.D., & Associates (2004). Cognitive therapy of personality disorders. (2nd edition). New York: Guilford.
Cohen, O. (1998). Parental narcissism and the disengagement of the non-custodial father after divorce. Clinical Social Work Journal, 26, 195-215
Millon. T. (2011). Disorders of personality: introducing a DSM/ICD spectrum from normal to abnormal. Hoboken: Wiley.
__________________________

Odogovor Dr Childress-a na upit je li uvijek prisutan poremećaj ličnosti u slučaju 'otuđenja djeteta od roditelja'.
Model za konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, po definiciji zahtijeva prisutnost narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Nema načina da se nađe Dijagnostički pokazatelj 2, prisutnost djetetovih simptoma koji pokazuju crte narcisoidne/(granične) ličnosti, osim u slučaju psihološkog utjecaja narcisoidnog/(graničnog) roditelja na dijete.
Ako obiteljska situacija uključuje sukob roditelj-dijete, ali dijete ne pokazuje sva tri dijagnostička pokazatelja za model 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, tad su neki drugi procesi odgovorni za sukob roditelj-dijete. Procesi 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti uvijek uključuju prisutnost narcisoidne/(granične) ličnosti u navodno odabranog roditelja s kojim je dijete u savezu.
Negativni roditeljski utjecaj može postojati i bez prisutnosti narcisoidne/(granične) ličnosti u obitelji i naziva se triangulacija djeteta u supružnički sukob putem među-generacijskog saveza s jednim, a protiv drugog roditelja. 'Otuđenje djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti je jedan oblik među-generacijskog saveza roditelj-dijete, koji je posebno zloćudan i virulentan oblik, a koji se javlja s postojanjem narcisoidne/(granične) psihopatologije.
Hoće li dijete koje je izloženo narcisoidnom/(graničnom) roditelju također ispoljiti te karakteristike?
Odgovor je ponešto složen. Postojat će značajno povećan rizik za razvoj karaktristika djeteta u smjeru narcisoidnih i graničnih crta ličnosti. Razvojna ishodišta narcisodnih i graničnih crta ličnosti nalaze se u distorzijama temeljnih 'radnih modela' sustava privrženosti. Stvaranje tih temeljnih distorzija u sustavu privrženosti koje vode formiranju narcisoidnih i graničnih crta ličnosti u sustavu privrženosti, proizvod su traume odnosa u djetinjstvu, koja se naziva 'kompleksna trauma' ili 'razvojna trauma'.
Ova se trauma odnosa prenosi trans-generacijski, što znači da se patologija roditelja prenosi na djecu generacijama, iako u malo manje teškim oblicima pri svakom trans-generacijskom prijenosu. Također, utjecaj normalnog roditeljstva od strane roditelja u kojeg nema te patologije, može umanjiti utjecaj patologije drugog roditelja na dijete.
Rappoport ima dobar tekst koji je dostupan online, "Co-Narcissism: How We Accommodate to Narcissistic Parents"*.
U znanstvenoj literaturi postoji studija o trans-generacijskom prijenostu graničnih crta ličnosti,
Barnow, S. Aldinger, M., Arens, E.A., Ulrich, I., Spitzer, C., Grabe, H., Stopsack, M. (2013). Maternal transmission of borderline personality disorder symptoms in the community-based Griefswald Family Study. Journal of Personality Disorders, 27, 806-819,
Ova je studija našla da je 'samo-procjena simptoma graničnog poremećaja ličnosti u majki predvidjela karakteristike granične ličnosti u potomaka oko 5 godina kasnije... simptomi graničnog poremećaja ličnosti prelaze s majke na dijete, čak i kad je majka izvijestila o simptomima graničnog poremećaja ličnosti koji su ispod praga patologije." (str. 812)
Posebno patološka karakteristika koja najviše zabrinjava u trans-generacijskom prijenosu patologije odnosa jest prijenos odnosa 'zamijenjenih uloga' u kojem se dijete koristi kao 'regulatorni drugi' da bi zadovoljilo emocionalne i psihološke potrebe roditelja. Ova vrsta teške patologije odnosa može se prenositi kroz više generacija odnosa roditelj-dijete, i to je upravo vrsta patološkog odnosa koji je ključna karakteristika 'otuđenja djeteta od roditelja' pri kojoj narcisoidni/(granični) roditelj koristi dijete, putem djetetovog induciranog odbacivanja ciljanog roditelja, da bi zadovoljio svoje emocionalne i psihološke potrebe.
Kerig (2005) piše: "Postoje dokazi za međugeneracijski prijenos rušenja granica u obitelji. Odrasli koji su iskusili rušenje granica u odnosima s vlastitim roditeljima, češće ruše granice sa svojom djecom (Hazen, Jacobvitz, & McFarland; Shaffer & Sroufe).” (str. 22)
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
Rad koji su napisali Macfie, McElwain, Houts, i Cox o trans-generacijskom prijenosu odnosa zamijenjenih uloga, također je relevantan za razumijevanje rizika za djecu koji nastaju od patologije odnosa s roditeljima.
Macfie, J., McElwain, N.L., Houts, R.M., and Cox, M.J. (2005) Intergenerational transmission of role reversal between parent and child: Dyadic and family systems internal working models. Attachment & Human Development, 7, 51-65.




** Samouvjerena-egoistična-narcisoidna osobnost
* Ko-narcisoidnost: Kako se prilagođavamo narcisoidnim roditeljima

Nema komentara:

Objavi komentar