Dobar put ka reunifikaciji obitelji

U posljednje sam vrijeme bio usredotočen na jedan sudski postupak na Hawaiima, koji se odvijao pod vremenskim pritiskom. Na taj me je slučaj uputila Gđa Dorcy Pruter, trenerica zajedničkog roditeljstva i reunifikacije koja radi na Conscious Co-Parenting Institute (www.consciouscoparentinginstitute.com)

Sudski je postupak dobro završio za ciljanog-odbačenog roditelja i Gđa Pruter sad radi na procesu reunifikacije odnosa majka-kćer.

Već sam neko vrijeme pratio rad Gđe Pruter na ovom području, ali sam kroz naš zajednički rad na ovom slučaju imao priliku analizirati protokol reunifikacije Gđe Pruter i imao sam priliku s njom puno razgovarati o njezinom pristupu i modelu koji se temelji na privrženosti u odnosu na konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja'.

Želio bih naglasiti da Gđa Pruter uživa moju veliku i potpunu podršku za model reunifikacije obitelji koji provodi (“High Road to Family Reunification”). Temeljem analize njezina protokola koju sam proveo, model je teorijski čvrsto i zdravo postavljen za rješavanje problema u kontekstu 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Smatram da njezin protokol za reunifikaciju jest i da će biti iznimno učinkovit u rješavanju obiteljskih problema povezanih s problemom 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Jedno od primarnih pitanja za provođenje protokola reunifikacije Gđe Pruter je da ono PRVO zahtijeva izdvajanje djeteta od štetnih roditeljskih postupaka narcisoidnog/(graničnog), navodno 'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu. To nije ograničenje njezina protokola, već predstavlja autentičnu potrebu u slučaju kad tretman treba rješavati problem patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja koji u djeteta inducira vrlo tešku psihopatologiju kakva se vidi pri 'otuđenju djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

U svojoj privatnoj praksi više neću provoditi tretman 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženost, a da prvo ne dobijem izdvajanje djeteta od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja zato što sam se uvjerio da bez toga terapija stavlja dijete u rizik od psihološke štete, time što ono biva pretvoreno u 'psihološko bojno polje'. Na tom se 'bojnom polju' sukobljavaju napori terapije da povrati djetetovo normalno, uravnoteženo i zdravo psihičko funkcioniranje i neprestani napori narcisoidnog/(graničnog) roditelja da zadrži djetovo simptomatsko odbijanje odnosa s normalnim i zdravim ciljanim roditeljem.

Pretvaranje djeteta u psihološko bojno polje gdje se ciljevi terapije da se ponovno uspostavi zdrav razvoj djeteta bore s ciljevima narcisoidnog/(graničnog) roditelja da zadrži stanje djetetovih simptoma predstavlja značajan rizik za nanošenje štete emocionalnom i psihološkom razvoju djeteta. Odbijam tretman dok ne postoje nužni uvjeti za tretman, koji će omogućiti učinkovitu terapiju za ponovno uspostavjanje djetetova zdravog funkcioniranja bez rizika za nanošenje psihološke štete djetetu u tom procesu.

Po mojem stručnom mišljenju, koje se temelji na profesionalnom iskustvu i ekspertizi na ovom području, profesionalno odgovoran i kompetentan tretman u slučajevima 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti (tj. kad dijete pokazuje simptome sukladno Dijagnostičkim pokazateljima 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti), ZAHTIJEVA da se dijete PRVO, radi zaštite djeteta, izdvoji od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja tijekom aktivne faze njegova tretmana i oporavka.

Kad se povrati zdravo i normalno funkcioniranje djeteta, i kad se uspostavi zdrav i normalan odnos s prethodno odbačenim-ciljanim roditeljem, tad se patogeno roditeljstvo narcisoidnog/(graničnog) roditelja može ponovno uvesti pod primjerenim terapeutskim nadzorom djetetovih simptoma. Time se osigurava da se djetetovi simptomi ne povrate nakon ponovnog uvođenja roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja (postoje koraci u tretmanu koji se mogu poduzeti radi smanjenja rizika).

Time što prvo zahtijeva da se dijete izdvoji radi zaštite od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja, protokol Gđe Pruter (the “High Road to Family Reunification”) pokazuje ispravno razumijevanje postojeće obiteljske dinamike.

Štoviše, protokol reunifikacije Gđe Pruter fokusiran je na rješenja i izbjegava kritiziranje narcisoidnog/(graničnog) roditelja te time poštuje djetetovu ljubav za OBOJE roditelja. Temeljni problem djeteta jest njegova/njezina TRIANGULACIJA u bračni sukob, što se događa putem nastojanja narcisoidnog/(graničnog) roditelja da uključi dijete u među-generacijski savez protiv drugog roditelja.

Izbjegavanjem kritiziranja narcisoidnog/(graničnog) roditelja, protokol reunifikacije Gđe Pruter predstavlja primjeren odgovor na djetetovu triangulaciju u roditeljski sukob, time što djetetu dopušta da izađe iz triangulacije supružničkog sukoba i da više ne mora birati stranu. Siguran sam da je to za dijete veliko olakšanje.

Osim toga je fokus njezina protokola psiho-edukacijski, te time učinkovito unosi kognitivno posredovanje u emocionalne procese, čime umanjuje djetetove hiper-pobuđene emocionalne poremećaje i reakcije prema ciljanom roditelju. Edukacijski materijal djetetu također pruža zdrav i uravnoteženi narativ za razumijevanje obiteljskog iskustva bez okrivljavanja bilo koga, uključujući i iskustvo nastalo djetetovim prethodno iskrivljenim-neprijateljsko-odbijajućim ponašanjem prema ciljanom roditelju.

Protokol za reunifikaciju Gđe Pruter elegantno pruža djetetu narativ koji ga vodi izvan neprijateljskog-odbacujućeg ponašanja prema ciljanom-odbačenom roditelju, dok ga istodobno izvlači iz triangulacije unutar sukoba supružnika.

Gđa Pruter tvrdi da je doživjela značajan (univerzalni) uspjeh sa svojim protokolom reunifikacije odnosa roditelj-dijete, i nakon moje analize njezina protokola, temeljem njegove strukture i pristupa, jednako očekujem da će i nadalje biti potpuno uspješan.

Protokol Gđe Pruter također ima i komponentu za sudjelovanje narcisoidnog/(graničnog) roditelja u učenju vještina potrebnih da se izbjegne triangulacija djeteta u supružnički sukob, što njezin protokol preporuča kao kompletnu obiteljsku intervenciju. Iako Gđa Pruter, temeljem svojeg iskustva, napominje da je sudjelovanje narcisoidnog/(graničnog) roditelja, u najboljem slučaju, neredovito.

Jedno od ograničenja protokola reunifikacije Gđe Pruter jest da se nudi u intenzivnoj početnoj intervenciji koja traje četiri dana, uz kasnije praćenje radi stabiliziranja odnosa reunificiranog roditelja i djeteta, što taj protokol smješta izvan dosega mnogih obitelji koje žive u drugim dijelovima države, ili koje imaju ograničena financijska sredstva. Upravo sam u tijeku razgovora s Gđom Pruter o mogućim načinima na koje bi se ovaj protokol reunifikacije učinio dostupnim terapeutima mentalnog zdravlja putem online edukacijskih seminara. Time bi ovaj pristup postao šire dostupan ciljanim-odbačenim roditeljima i njihovoj djeci.

Drugo je ograničenje to da protokol (ispravno) zahtijeva da dijete tijekom aktivne faze djetetova tretmana i oporavka radi zaštite bude izdvojeno od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Iako je to i nužan i profesionalno odgovoran zahtjev, on traži suradnju Suda, što je prepreka koju ciljani-odbačeni roditelji moraju svladati prije nego što im ovaj protokol postane dostupan za oporavak njihova odnosa s djetetom koje je tako teško oštećeno patogenim roditeljstvom narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Ipak, i uz te prepreke za primjenu protokola, ohrabren sam i optimističan analizom protokola reunifikacije koji je i osmišljeno integriran i elegantan u svojoj formulaciji te je teorijski zdravo postavljen za rješavanje obiteljske dinamike povezane s 'otuđenjem djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

_______________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/12/02/high-road-to-family-reunification/