Paradigma za
definiranje patologije 'otuđenja djeteta od roditelja' se mijenja.
Gardner je sve
zaveo na pogrešan put kad je naveo da 'otuđenje djeteta od roditelja'
predstavlja jedinstveni novi oblik patologije koja nije povezana ni s jednim
drugim postojećim oblikom patologije u području mentalnog zdravlja – 'novi
sindrom'.
Gardner je bio
u krivu. Patologija 'otuđenja djeteta od roditelja' NIJE jedinstveni 'novi
sindrom'. Ona je izraz uspostavljenih i definiranih oblika patologije
poremećaja ličnosti, patologije obiteljskih sustava i patologije traume
privrženosti.
Nekompatibilne paradigme
Obiteljska
patologija koja se uobičajeno naziva 'otuđenje djeteta od roditelja' NE MOŽE
istodobno biti jedinstveni potpuno novi oblik patologije – 'novi sindrom' –
koji nije povezan ni s jednim drugim oblikom patologije u području mentalnog
zdravlja – kako je to Gardner nazvao SOR* – i istodobno biti izraz uspostavljenih i
definiranih oblika postojeće patologije.
Ili je to novi oblik patologije, ili je otprije postojeći oblik patologije. Ne može biti oboje istodobno.
Paradigma se
mijenja.
I kad se
paradigma mijenja, kad se patologija 'otuđenja djeteta od roditelja' potpuno
definira unutar standardnih i uspostavljenih psihologijskih principa i konstrukata,
bogatstvo postojećih istraživanja odmah postaje dostupno za procjenu,
dijagnosticiranje i tretman te obiteljske patologije.
Kad se jednom
paradigma promjeni, kad se patologija 'otuđenja djeteta od roditelja' definira
u cjelosti unutar standarda i uspostavljenih psihologijskih principa i
konstrukata, SVI stručnjaci mentalnog zdravlja mogu se smatrati ODGOVORNIMA za profesionalne kompetencije u području
standardnih i uspostavljenih psihologijskih principa i konstrukata sadržanih u
patologiji koja se obično naziva 'otuđenje djeteta od roditelja'.
Klinička psihologija
U kliničkoj
psihologiji ne postoji ništa poput 'otuđenja djeteta od roditelja' i ne postoji
ništa poput 'terapije reunifikacije'.
U kliničkoj se
psihologiji ova patologija definira kao patogeno roditeljstvo (koje stvara patologiju u djeteta putem
aberantnih i poremećenih roditeljskih postupaka) i postoji terapija obiteljskih sustava koja prekida među-generacijski savez
djeteta s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem.
DSM-5 dijagnoza
Dijagnoza
Sindroma otuđenja djeteta od roditelja nije u DSM-5.
Patogeno
roditeljstvo koje stvara značajnu razvojnu patologiju u djeteta (dijagnostički
pokazatelj 1), patologija poremećaja osobnosti u djeteta (dijagnostički
pokazatelj 2) i psihijatrijska patologija deluzija u djeteta (dijagnostički
pokazatelj 3) predstavljaju DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta,
potvrđeno.
Kad učinimo
pomak prema definiranju patologije 'otuđenja djeteta od roditelja' potpuno
unutar standarda i uspostavljenih psihologijskih principa i konstrukata, ta se
patologija nalazi se na str. 719 DSM-5, a dijagnoza je V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta,
potvrđeno.
Paradigma se
mijenja. Era definicije 'novog sindroma' je završena. Model 'novog sindroma'
Gardnerijanskog SOR-a je kriva paradigma koja nije proizvela ništa osim 30
godina prijepora, strahovite profesionalne nekompetencije i trajne obiteljske
tragedije 'otuđenja djeteta od roditelja'.
Promjena paradigme
Dolazi nova era
u dijagnosticiranju i tretmanu obiteljske patologije 'otuđenja djeteta od
roditelja', u kojoj se ta obiteljska patologija definira u cjelosti
unutar standarda i priznatih psihologijskih principa i konstrukata.
Znat ćete koju
paradigmu stručnjaci mentalnog zdravlja slijede prema tomu koje pokazatelje
koriste pri dijagnosticiranju patologije; jednistvenih 8 simptoma koji dokazuju
Gardnerijanski SOR ili 3 standardna pokazatelja simptoma prema modelu koji se
temelji na privrženosti.
Obje paradigme
ne mogu istodobno biti istinite. Ili je istinita patologija 'novog sindroma'
koju zastupa Gardnerijanski SOR model s 8 simptoma koji nisu povezani ni s
jednim drugim oblikom patologije u području mentalnog zdravlja, ili je u
pitanju obiteljska patologija kao izraz standardnih i priznatih oblika
patologije (roditeljska trauma privrženosti prenesena od strane patologije
poremećaja ličnosti toga roditelja) – model koji se temelji na privrženosti s 3
dijagnostička pokazatelja.
Logički je
nemoguće da obje budu istinite.
Ako je
obiteljska patologija jedinstveni 'novi sindrom', onda ona nije
manifestacija priznatih oblika patologije.
Ako je
obiteljska patologija manifestacija priznatih oblika patologije, onda nije
jedinstveni 'novi sindrom'.
Jedno od toga
je istina, drugo nije.
Koje je istina?
U knjizi Foundations, dajem opsežan opis te patologije,
koja predstavlja:
· Među-generacijski prijenos traume
privrženosti iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog)
roditelja s kojim je dijete u savezu, u postojeće obiteljske odnose;
·
Prenose
je crte ličnosti narcisoidnog/(graničnog) roditelja s
kojim je dijete u savezu, a koje su proizvod roditeljeve traume privrženosti iz
djetinjstva
·
Formiran
je među-generacijski
savez između odabranog
narcisoidnog/(graničnog) roditelja s kojim je dijete u savezu, a protiv
ciljanog roditelja.
Dodatak patologije
splittinga koja je karakteristika ličnosti
narcisoidnog/(graničnog) roditelja pretvara već patološki među-generacijski
savez ('izopačeni trokut' – Haley) u posebno zarazan i zloćudan oblik koji
nastoji potpuno prekinuti odnos djeteta s ciljanim roditeljem.
No, to nije
sve.....
Vrijeme je da
zaronimo dublje, da upotpunimo rad na definiranju povezanosti patologije
'otuđenja djeteta od roditelja' pomoću priznatih psiholoških principa i
konstrukata profesionalne psihologije. Znastveno uspostavljenih konstrukata.
Empirijski utemeljenih konstrukata; zasnovanih na dokazima.
Psihološka kontrola djeteta
U svojoj
knjizi, Intrusive Parenting: How Psychological Control Affects Children and
Adolescents**, koju je objavila American
Psychological Association, Brian Barber i njegova kolegica, Elizabeth Harmon,
utvrđuju i opisuju 40
empirijski utemeljenih znanstvenih studija koje pokazuju psihilošku kontrolu roditelja nad
djecom.
Prema Barber i
Harmon:
"Psihološka
kontrola odnosi se na roditeljska ponašanja koja su intruzivna i manipulativna
u odnosu na dječje misli, osjećaje i privrženost roditeljima." (Barber & Harmon, 2002, str. 15; naglašavanje dodano)
Prema Stone, Buehler, & Barber:
"Centralni
elementi psihološke kontrole i intruzije u djetetov psihički svijet i
definiciju sebe samoga, jesu pokušaji roditelja da manipuliraju djetetovim mislima i osjećajima pomoću izazivanja krivnje, srama i
tjeskobe. Psihološka se kontrola razlikuje od kontrole ponašanja po tomu što
roditelj pokušava kontrolirati, ne ponašanje, već misli i osjećaje djeteta,
koristeći kritiziranje, dominaciju ili izazivanje krivnje ili tjeskobe."
(Stone, Buehler, and Barber, 2002, str. 57; naglašavanje dodano)
U Journal
of Emotional Abuse, Kerig opisuje
roditeljsku psihološku kontrolu djeteta:
" Umjesto
da djetetu izravno kaže što da učini ili misli, kako to čini roditelj koji
kontrolira ponašanje, roditelj koji psihološki kontrolira dijete koristi
neizravne znakove i odgovara induciranjem krivnje ili uskratom ljubavi ako se
dijete odbije povinovati. Ukratko, intruzivni roditelj nastoji manipulirati djetetovim mislima i
osjećajima na takav način
da će se djetetova psiha povinovati željama roditelja." (Kerig, 2005, str.
12; naglašavanje dodano)
Soenens i
Vansteenkiste opisuju različite metode koje se koriste za postizanje
roditeljske psihološke kontrole djeteta:
"Psihološka
se kontrola može služiti različitim roditeljskim taktikama, uključujući (a)
induciranje krivnje, što znači korištenje strategija za induciranje osjećaja
krivnje radi pritiska na dijete da se povinuje zahtjevima roditelja; (b)
uvjetovanjem ili uskratom ljubavi, gdje roditelji uvjetuju svoju pažnju,
interes, brigu i ljubav djetetovim prihvaćanjem standarda roditelja; (c)
izazivanjem tjeskobe da bi se djeca povinovala zahtjevima roditelja; i (d)
uništavanjem djetetova kuta gledanja, što se odnosi na roditeljsko
ograničavanje djetetovih spontanih izraza razmišljanja i osjećaja."
(Soenens & Vansteenkiste, 2010, str. 75)
Roditeljska
psihološka kontrola predstavlja narušavanje psihičkog integriteta djeteta.
"Osnovni
je utjecaj psihološke kontrole nad djetetom narušavanje self-system-a*** djeteta." (Barber & Harmon:
2002, str. 24; naglašavanje dodano)
Barber and
Harmon referenciraju se na priznato istraživanje u vezi sa štetom koju ovo
narušavanje djetetova psihološkog integriteta ima na dijete:
"Brojni
elementi djetetova selfa-u-odnosu-s-roditeljem uočeni su kao narušeni zbog
psihološki kontrolirajućeg ponašanja nad:
Individualnošću
(Goldin, 1969; Kurdek, i
sur., 1995; Litovsky & Dusek, 1985; Schaefer, 1965a, 1965b, Steinberg,
Lamborn, Dornbusch, & Darling, 1992);
Individuacijom (Barber i sur., 1994; Barber &
Shagle, 1992; Costanzo & Woody, 1985; Goldin, 1969, Smetana, 1995;
Steinberg & Silverberg, 1986; Wakschlag, Chase-Landsdale & Brooks-Gunn,
1996 1996);
Nezavisnošću (Grotevant & Cooper, 1986; Hein
& Lewko, 1994; Steinberg i sur., 1994);
Stupnjem
psihološke distance između roditelja i djece (Barber i sur., 1994);
i ugrožavanjem privrženost roditeljima (Barber, 1996; Becker, 1964)."
(Barber & Harmon, 2002, str. 25; naglašavanje dodano).
Istraživanja od
strane Stone, Buehler, i Barber uspostavljaju poveznicu između roditeljske
psihološke kontrole djece i bračnog sukoba:
"Ova je
studija provedena na dva uzorka mladih. Prvi čine mladi koji žive u Knox
County, Tennessee. Drugi čine mladi koji žive u Ogden, Utah." (Stone,
Buehler, i Barber, 2002, str. 62)
"Analize
otkrivaju da varijabilnost psihološke kontrole koju primjenjuju roditelji nije
slučajna, već je povezana
sa sukobom među roditeljima,
posebice s prikrivenim sukobom. Više razine prikrivenog sukoba u bračnom odnosu
povećavaju vjerojatnost da će roditelji na svojoj djeci primijeniti psihološku
kontrolu. Ovo zato može biti tjeskoba koja upravlja i roditeljskom psihološkom
kontrolom i prikrivenim sukobom. Oboje dijele karakteristike koje ih određuju,
posebice kvalitete intruzivnosti, neizravnosti i manipulacije." (Stone,
Buehler, i Barber, 2002, str. 86; naglašavanje dodano)
Stone, Buehler
i Barber nude objašnjenje za svoj nalaz da je intruzivna psihološka kontrola
djece povezana s visokom razinom sukoba među supružnicima:
"Koncept trokuta" objašnjava način na
koji se bilo koje troje ljudi odnosi međusobno i na koji uključuje ostale u
svoje emocionalne odnose" (Bowen,
1989, str. 306). U okruženju sukoba koji je ispunjen tjeskobom, treća se osoba
triangulira, bilo privremeno ili trajno, da bi olakšala osjećaje tjeskobe
partnera koji su u sukobu. U pravilu je ta treća osoba izložena uznemirujućem
ozračju koje izaziva tjeskobu. Npr., dijete može postati žrtveni jarac ili fokus
interesa, čime se napetosti iz bračne dijade prenose na dijadu roditelj-dijete.
Nerazriješena napetost u bračnom odnosu može se preliti na odnos
roditelj-dijete putem roditeljskog korištenja psihološke kontrole kao načina da
se osigura i zadrži snažni emocionalni savez i razina podrške od strane
djeteta. Kao posljedica toga, triangulirano bi se dijete moglo osjećati pod
pritiskom ili obveznim slušati i suglasiti se s pritužbama jednog roditelja
protiv drugoga. Rezultira enmeshmentom¨ i među-generacijskim savezom, što je primjer
roditeljskog korištenja psihiloške kontrole jednog roditelja da bi prisilno
stvorio i zadržao emocionalni savez roditelj dijete, a protiv drugog roditelja
(Haley, 1976; Minuchin, 1974)." (Stone, Buehler, i Barber, 2002, str.
86-87; naglašavanje dodano)
Ovo je sve
napisano temeljem priznatih psihologijskih principa i konstrukata. Nema potrebe
predlagati jedinstveni novi oblik patologije – 'novi sindrom' – konstrukt SOR-a
je nepotreban, i destruktivan je onoliko koliko dijeli struku mentalnog
zdravlja i dopušta profesionalnoj nekompetentnosti da nesmetano cvate.
Trebamo
profesionalnu ozbiljnost koja je potrebna da bi se definirala obiteljska
patologija 'otuđenja djeteta od roditelja' U CJELOSTI unutar
uspostavljenih i priznatih psihologijskih principa i konstrukata.
Mračna trijada
Vidjeli ste
kako stalno definiram patologiju ličnosti roditelja kao
'narcisoidni/(granični)'. To je uglavnom točno, ali je sad vrijeme započeti sa
još detaljnijom definicijom ovoga konstrukta patologije ličnosti roditelja.
Ta se
patologija naziva Mračna
trijada. Ona je skup tri
crte ličnosti: 1) Narcisoidnost, 2) Makijavelizam (cinična manipulacija radi
postizanja vlastitih ciljeva) i 3) Psihopatija. Izraz Mračna trijada za ovu konstelaciju karakteristika ličnosti
skovali su 2002. (prije više od desetljeća) Paulhus i Williams:
"Prvi put
korišten od strane Paulhusa i Williamsa (2002), naziv Mračna trijada odnosi se
na skup tri izdvojene ali povezana antisocijalne crte ličnosti: Makijavelizam,
narcisoidnost i psihopatiju. Svaka od crta ličnosti unutar Mračne trijade
povezana je s osjećajima superiornosti i privilegiranosti. To, uz nedostatak
kajanja i empatije, često pojedince koji imaju visoko izražene ove društveno
zlonamjerne crte ličnosti, navodi na iskorištavanje drugih za vlastitu
korist." (Giammarco & Vernon, 2014, str. 23)
Prema Paulhusu
i Williamsu (2002):
"Usprkos
njihovu različitu ishodištu, ličnosti koje sadrže ovu Mračnu trijadu dijele
brojne zajedničke karakteristike. Sve tri, u različitim stupnjevima, čine socijalno zlonamjerni karakter, s tendencijama ponašanja prema
samo-promociji, emocionalnoj hladnoći, prijevarnosti i agresivnosti. U
kliničkoj se literaturi veze unutar te trijade opažaju već dulje vrijeme (npr.,
Hart & Hare, 1998). Nedavni razvoj nekliničkih mjerenja svih triju
konstrukata omogućio je procjenu empirijskih povezanosti u normalnoj
populaciji. Rezultat je da sad imamo empirijske dokaze za preklapanja: (a) Makijavelizma s psihopatijom (Fehr, Samsom,
& Paulhus, 1992; McHoskey, Worzel, & Szyarto, 1998), (b) narcisoidnosti
s psihopatijom (Gustafson & Ritzer, 1995), i (c) Makijavelizam s
narcisoidnošću (McHoskey, 1995).” (Paulhus & Williams, 2002, str. 557;
naglašavanje dodano)
Postoji i
varijacija Mračne trijade koja je također utvrđena, a naziva se Ranjiva mračna trijada (Miller,
Dir, Gentile, Wilson, Pryor, & Campbell, 2010). Ona se sastoji od:
1) Ranjive,
umjesto grandiozne narcisoidnosti,
2)
Manipulativne psihopatije,
3) Graničnih
crta ličnosti.
"U ovom
istrživanju navodimo postojanje druge trijade – takve koja uključuje stilove
ličnosti sastavljene od mračnih i emocionalno ranjivih crta ličnosti...
Dijelovi ove pretpostavljene ranjive mračne trijade (VDT – Vulnerable Dark
Triad), uključivali bi (a) psihopatiju faktora 2, (b), ranjivu narcisoidnost i
(c) granični poremećaj ličnosti (BPD – borderline personality disorder)."
(Miller, Dir, Gentile, Wilson, Pryor, & Campbell, 2010, str. 1530)
"Vjerujemo
da postojeći dokazi potvrđuju postojanje druge 'mračne' trijade, koju
karakteristira antagonistički interpersonalni stil i emocionalna ranjivost...
Svi za koje je nađeno da pate od Ranjive mračne trijade pokazali su značajnu
povezanost sa sličnim ishodišnim čimbenicima, poput retrospektivnih samoiskaza
o zlostavljanju u djetinjstvu, i o hladnijem, više obezvrijeđujućem
roditeljskom stilu." (Miller, Dir, Gentile, Wilson, Pryor, & Campbell,
2010, str. 1554)
Mjere za
procjenu osobnosti temeljem samoiskaza također su razvijene da bi se
procijenile sadržane crte ličnosti poput:
Narcisoidnost:
Narcissistic Personality Inventory (Raskin & Hall, 1979)
Makiavelizam:
MACH-IV (Christie & Geis, 1970)
Subklinička
psihopatija: Self-Report Psychopathy Scale-III (Williams, Paulhus, & Hare,
2009).
Također su
razvijene i mjere samoiskaza za specifičnu procjenu konstelacije ličnosti
Mračne trijade,
Dark Triad: Short Dark Triad (SD3) scale (Jones
& Paulhus, 2014)
Sve su ovo
skale samoiskaza, što znači da su, zbog same prirode samoiskaza, sve podložne
netočnostima u kliničkom okruženju. Ipak, ove nam mjere daju početnu poziciju
za razvoj mjernog instrumenta koji bi bio koristan u kliničkom okruženju.
Osim toga,
istraživanja sržnih karakteristika ličnosti koja ujedinjuju ove tri 'mračne'
crte ličnosti i koje čine Mračnu trijadu, pri opsežnoj su procjeni ličnosti
povezala Mračnu trijadu s niskim rezultatom na skali H (Honesty-Humility¨¨), HEXACO (Book, Visser, & Volk, 2015; Lee,
& Ashton, 2012). Za početak bi zato HEXACO trebao biti uključen u sve
procjene radi roditeljske skrbi, sa specifičnim fokusom na tumačenju skale H.
Istraživanja
su također povezala konstelaciju ličnosti Mračne trijade s odustvom empatije:
Jonason, P. K. and Krause, L. (2013). The emotional deficits
associated with the Dark Triad traits: Cognitive empathy, affective empathy,
and alexithymia.Personality and Individual Differences, 55, 532–537
Wai, M. and Tiliopoulos, N. (2012). The affective and
cognitive empathic nature of the dark triad of personality. Personality and Individual
Differences, 52, 794–799
S
osvetoljubivošću u ljubavnim odnosima:
Giammarco, E.A. and Vernon, P.A. (2014). Vengeance and the Dark Triad: The role of
empathy and perspective taking in trait forgivingness. Personality and Individual
Differences, 67, 23–29
Rasmussen, K.R. and Boon, S.D. (2014). Romantic revenge and
the Dark Triad: A model of impellance and inhibition. Personality and Individual
Differences, 56, 51–56
S laganjem,
manipulativnim izmišljanjem i obmanjivanjem:
Jonason, P.K., Lyons, M. Baughman, H.M., and Vernon, P.A. (2014). What a tangled web
we weave: The Dark Triad traits and deception. Personality and
Individual Differences, 70, 117–119
Baughman, H.M., Jonason, P.K., Lyons, M., and Vernon, P.A. (2014). Liar liar pants on
fire: Cheater strategies linked to the Dark Triad. Personality and
Individual Differences, 71, 35–38
S
patologijom privrženosti:
Jonason, P.K., Lyons, M., and Bethell, E. (2014). The making of Darth Vader: Parent–child care and the
Dark Triad.
Personality and Individual Differences, 67, 30–34
I s
visoko-konfliktnim obrascima komunikacije:
Horan, S.M., Guinn, T.D., and Banghart, S. (2015).Understanding relationships
among the Dark Triad personality profile and romantic partners’ conflict
communication. Communication Quarterly, 63, 156-170.
Ovaj posljednji
rad o vezi između Mračne trijade i visoko-konfliktnog komunikacijskog stila
posebno je važan. On je ispitao povezanost ličnosti Mračne trijade sa skupinom
visoko-konfliktnih komunikacijskih obrazaca koji su prije definirani u
literaturi o komunikaciji. Prema Horanu, Guinnu i Banghartu:
Važno je kako
pojedinci komuniciraju tijekom sukoba. Prethodne analizirane studije
naglašavaju da je osobnost važna u razumijevanju toga procesa. Četiri
konfliktne poruke koje su privukle akademsku pozornost jesu: prijezir,
kritiziranje, isključivanje i defenzivnost.
"Prijezi uključuje
izjave koje dolaze iz relativne pozicije superiornosti... 'Ti si idiot'";
"Kritiziranje
sadrži pritužbe na deficite u ličnosti partnera... 'Uvijek govoriš o sebi. Tako
si sebičan'";
"Isključivanje
se sastoji od povlačenja iz interakcije";
"Defenzivnost
opisuje samo-zaštitu u obliku zauzimanja pozicije 'uvrijeđene indignacije ili
nevine žrtve'" (Gottman, 1993, str. 62).
"Takva
ponašanja mogu se iskazivati zajedno, uz 'proces kaskade pri kojem kritiziranje
vodi do prijezira, koji vodi do defenzivnosti, koja vodi do isključivanja"
(Gottman, 1993, str. 62). "Zajedno su te konfliktne poruke poznate kao Četiri jahača¨¨¨ (Gottman, 1993)." (Horan, Guinn, &
Banghart. 2015, 159; naglašavanje dodano)
"Nedavno su Fowler i Dillow (2011)
ispitali kakve orijentacije privrženosti predviđaju Četiri jahača. Našli su da
je anksiozna privrženost predviđala povećano korištenje Četiri jahača, te da je
izbjegavajuća privrženost predviđala korištenje isključivanja u komunikaciji.
Njihovi nalazi potvrđuju važnost proučavanja inidividualnih crta ličnosti, ili
predispozicija, i povezanost s Četiri jahača; sličan je pristup korišten pri
proučavanju Mračne trijade." (Horan,
Guinn, & Banghart. 2015, str. 160)
Istraživanje
Horana, Guinna, and Bangharta testiralo je niz hipoteza:
"Hipoteze
1a – 1c ispitivale su odnos između strukture ličnosti Mračne trijade i općenite
prirode sukoba među partnerima. Rezultati su pokazali da su pojedinci koji s
višim razinama Makijavelizma, subkliničke psihopatije i subkliničke
narcisoidnosti, tendirali višim razinama nesuglasica s partnerima i da su takve
konfliktne rasprave bile i intenzivne i neprijateljske." (Horan, Guinn,
& Banghart. 2015, str. 165)
"Hipoteza
2 odnosila se na odnos između strukture ličnosti Mračne trijade i korištenja
Četiri jahača tijekom sukoba s partnerom. Korelacije su otkrile da su pojedinci
koji su imali viši stupanj Makijavelizma i subkliničku psihopatiju, pokazali
veću uporabu prijezira, kritiziranja, isključivanja i defenzivnosti. Sličnu je
sliku pokazala i narcisoidnost s iznimkom ometanja."
Temeljem
istraživačke literature:
SVI stručnjaci
mentalnog zdravlja koji se bave procjenom, dijagnosticiranjem i tretmanom
obitelji u visoko-konfliktnom razvodu, trebaju posjedovati traženo
profesionalno znanje i ekspertizu koja je potrebna za procjenu konstelacije
ličnosti Mračne trijade i Ranjive mračne trijade.
Temeljem
istraživačke literature:
SVA vještačenja
roditeljske podobnosti pri sporu oko roditeljske skrbi trebala bi uključivati HEXACO
inventar ličnosti radi procjene na H skali (Honesty-Humility).
Zlo i Mračna trijada
Jedan rad koji
su napisali Book, Visser i Volk, navodi da srž Mračne trijade predstavlja
suštinu zla:
"Zlo je
koncept koji je mnogima poznat, ali ga je teško definirati i proučavati. Kao
psiholozima, nama je cilj prevesti ovaj lingvistički koncept zla u mjerljivi
aspekt individualnih razlika u crtama ličnosti i/ili ponašanjima pojedinca
(npr. psihopatiji; Hare, 2003). Nedavno su Paulhus i Williams (2002) pokušali
rastumačiti 'zlo' unutar Mračne trijade (Book, Visser, i Volk, 2015, str. 29)
"Razumijevanje prirode 'zla' zbog puno je
raloga veliki izazov. Produktivni psihološki pristup tom problemu jest
proučavanje antisocijalnih crta ličnosti koje se povezuju s negativnim
ishodima. Jedan je takav pristup imao zajedno grupirane tri antisocijalne crte
ličnosti poznate kao Mračna trijada: Makijavelizam, Narcisoidnost i
Psihopatiju. Istraživači su predlagali različite modele za bi došli do
zajedničke srži ovih antisocijalnih ličnosti – srži koja bi se lako mogla smatrati
psihološkim ekvivalentom srži 'zla'. " (Book, Visser, and Volk, 2015, p. 29)
"Naše
dvije studije predstavljaju prvu empirijsku usporedbu svih velikih teorija koje
objašnjavaju srž Mračne trijade, skupine crta ličnosti koje se uklapaju u
definiciju zla (evil) na engleskom jeziku." (Book, Visser, and Volk, 2015,
str. 36)
"Uzeta
skupa, ova objašnjenja nude kompletan adaptivni, razvojni i ekološki okvir za
objašnjenje prisutnosti 'zla' u crtama ličnostima i ponašanjima nekih
pojedinaca. Pojedinci se rađaju s različitim predispozicijama prema središnjim
vrijednostima HEXACO crta ličnosti (Lewis & Bates, 2014). Te se predispozicije
modificiraju pod utjecajem okoline i događaja (James & Ellis, 2013), što
rezultira skupom crta ličnosti u odrasle osobe (tj. Mračnom trijadom) koje se
pokazuju kao antisocijalno ponašanje u pokušajima da se maksimizira evolucijska
sposobnost preživljavanja pojedinca unutar datog okolinskog konteksta (Jonason i
sur., 2010).” (Book, Visser, i Volk, 2015, str. 36)
"Zato sa
sigurnošću možemo preporučiti HEXACO kao mjerni alat izbora posebno za
razumijevanje srži Mračne trijade, i općenito psihološkog koncepta 'zla'."
(Book, Visser, i Volk, 2015, str. 36)
Kad jednom
učinimo pomak u paradigmi za definiranje patologije 'otuđenja od roditelja' i
odmaknemo je od neispravnog modela 'novog sindroma' koji predlaže
Gardnerijanski SOR s 8 jedinstvenih simptoma i počnemo definirati patologiju
'otuđenja djeteta od roditelja' u cjelosti unutar standarda i prihvaćenih
psihologijskih prinicipa i konstrukata, rješenje za patologiju 'otuđenja
djeteta od roditelja' postaje odmah dostupno; tri su dijagnostička pokazatelja,
te je DSM-5 dijagnoza V995.51
Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.
Patogeno
roditeljstvo nije pitanje koji će roditelj imati skrb nad djetetom, to je
pitanje zaštite djeteta.
Reference
Barber, B. K. (Ed.) (2002). Intrusive parenting: How psychological
control affects children and adolescents. Washington, DC: American
Psychological Association.
Barber, B. K. and Harmon, E. L. (2002). Violating the self: Parenting psychological control of
children and adolescents. In B. K. Barber (Ed.), Intrusive parenting (pp.
15-52). Washington, DC: American Psychological Association.
Baughman,
H.M., Jonason, P.K., Lyons, M., and Vernon, P.A. (2014). Liar liar pants on fire: Cheater strategies
linked to the Dark Triad. Personality
and Individual Differences, 71, 35–38
Book, A.,
Visser, B.A., and Volk, A.A. (2015). Unpacking ‘‘evil’’: Claiming the core of
the Dark Triad. Personality and Individual Differences 73 (2015) 29–38
Christie,
R. C., & Geis, F. L. (1970). Studies in Machiavellianism. New York:
Academic Press.
Giammarco,
E.A. and Vernon, P.A. (2014). Vengeance
and the Dark Triad: The role of empathy and perspective taking in trait
forgivingness. Personality and
Individual Differences, 67, 23–29
Horan,
S.M., Guinn, T.D., and Banghart, S. (2015).Understanding relationships among
the Dark Triad personality profile and romantic partners’ conflict
communication. Communication
Quarterly, 63, 156-170.
Jonason,
P.K. and Krause, L. (2013). The
emotional deficits associated with the Dark Triad traits: Cognitive empathy,
affective empathy, and alexithymia.Personality and Individual Differences,
55, 532–537
Jonason,
P.K., Lyons, M. Baughman, H.M., and Vernon, P.A. (2014). What a tangled web we weave: The Dark
Triad traits and deception. Personality
and Individual Differences, 70, 117–119
Jonason,
P.K., Lyons, M., and Bethell, E. (2014). The
making of Darth Vader: Parent–child care and the Dark Triad. Personality and Individual
Differences, 67, 30–34
Jones,
D.N. and Paulhus, D.L. (2014). Introducing the Short Dark Triad (SD3): A Brief
measure of dark personality traits. Assessment, 21, 28-41.
Kerig,
P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A
multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
Miller,
J.D., Dir, A., Gentile, B., Wilson, L., Pryor, L.R., and Campbell, W.K. (2010).
Searching for a Vulnerable Dark Triad: Comparing Factor 2 psychopathy,
vulnerable narcissism, and borderline personality disorder. Journal of
Personality, 78, 1529-1564.
Lee, K., and Ashton, M. C. (2012). The H factor of personality: Why some
people are manipulative, self-entitled, materialistic, and exploitative —and
why it matters for everyone. Waterloo, Canada: Wilfrid Laurier University
Press.
Paulhus, D. L., & Williams, K. M. (2002). The dark triad of
personality: Narcissism, Machiavellianism, and psychopathy. Journal of Research
in Personality, 36, 556–563.
Raskin, R. N. and Hall, C. S. (1981). The narcissistic personality inventory:
alternative form reliability and further evidence of construct validity.
Journal of Personality Assessment, 45, 159–162.
Rasmussen, K.R. and Boon, S.D. (2014). Romantic revenge and
the Dark Triad: A model of impellance and inhibition. Personality and Individual
Differences, 56, 51–56
Soenens, B., & Vansteenkiste, M. (2010). A theoretical upgrade of the
concept of parental psychological control: Proposing new insights on the basis
of self-determination theory. Developmental Review, 30, 74–99.
Stone, G., Buehler, C., & Barber, B. K.. (2002) Interparental
conflict, parental psychological control, and youth problem behaviors. In B. K.
Barber (Ed.), Intrusive parenting: How psychological control affects children
and adolescents. Washington, DC.: American Psychological Association.
Wai, M. and Tiliopoulos, N. (2012). The affective and
cognitive empathic nature of the dark triad of personality. Personality and Individual Differences,
52, 794–799
__________________________
Poveznica na
izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2016/05/27/introducing-the-dark-triad/
* SOR = Sindrom otuđenja od roditelja
*** Self-system je koncept ličnosti koji je stvorio Harry
S. Sullivan. On je smatrao da isti služi
minimiziranju napetosti tjeskobe. Self-system se definira kao jedinstveni skup doživljaja
koji se koristi pri opisu sebe. Sullivan je tvrdio da je u najvećem dijelu
self-system rezultat pohvala koje osoba dobije od svojih skrbnika tijekom ranog
djetinjstva.
¨ stopljenost, konfluencija
¨¨¨ Po uzoru na četiri jahača apokalipse koji naviještaju kraj svijeta:
osvajač (antikrist), ratne strahote, glad i bolest te smrt
Nema komentara:
Objavi komentar