Rješenje

Svako rješenje 'otuđenja djeteta od roditelja' koje zahtijeva da ga dokazujemo na Sudu osuđeno je na neuspjeh.

1. Financijski gotovo nemoguće: Dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na sudu, jednostavno je za ogromnu većinu ciljanih-odbačenih roditelja previše skupo. Troškovi povezani s dokazivanjem 'otuđenja djeteta od roditelja' na Sudu, nemoguće je rješenje za oko 95% ciljanih-odbačenih roditelja. Rješenje koje je dostupno samo oko 5% ciljanih-odbačenih roditelja, nije rješenje.

2. Zahtijeva prekomjerno dokazivanje otuđenja: Dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na sudu moguće je samo u najtežim slučajevima otuđenja. Suptilnije slučajeve prikrivenog otuđenja gotovo je nemoguće dokazati na sudu.

Time dolazimo do 1-2% slučajeva 'otuđenja djeteta od roditelja' koji su rješivi na Sudu.

Iako dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na sudu može onima koji rade unutar pravosuđa izgledati kao rješenje, za nas koji radimo s ljudima svakodnevno, jasno je da za one koji ne mogu platiti odvjetnike i vještake, to uopće nije rješenje.

3. Otimanje od djeteta: Visoki troškovi borbe protiv 'otuđenja djeteta od roditelja' na sudu, otima od djeteta ono što bi se moglo upotrijebiti npr. za dalje školovanje.

Time rješenja koja zahtijevaju dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na Sudu štete djetetu iscrpljujući finanijska sredstva obitelji, koja bi se mogla upotrijebiti u korist djeteta.

4. Presporo je: Dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na sudu često traje niz godina pravne bitke. Tijekom toga vremena dijete prolazi kroz važne razvojne faze i na njih se nikad više ne vraća. Izgubljeno djetinjstvo nikad se ne može vratiti. Majka djeteta u dobi od 8 godina ima samo 365 dana te dobi. I ni jedan se izgubljeni dan više ne može vratiti. Otac ima samo kratko vrijeme sa svojom malom kćeri, svojom princezom. Izgubljeno se vrijeme ne može vratiti.

Godine za iznalaženje rješenja jednostavno su predugo vrijeme. I mjeseci su predugo vrijeme. Rješenje za 'otuđenje djeteta od roditelja' mora biti primijenjeno unutar nekoliko tjedana. Ako mora, može biti nekoliko mjeseci, ne smije biti godinama.

Bilo koje rješenje koje zahtijeva dokazivanje 'otuđenja djeteta od roditelja' na Sudu, nepovratno oštećuje dijete otimajući njegovu djetinjstvu važne i nepovratne razvojne faze i iskustva s roditeljem koji ga voli i koji je emocionalno dostupan. To jednostavno traje predugo.

Želim napomenuti da sam nedavno razgovarao s gđom Dorcy Pruter (http://www.consciouscoparentinginstitute.com).

Tijekom našeg razgovora rekla mi je da može postići oporavak djetetova odnosa s ciljanim-odbačenim roditeljem u par dana, ako Sud naredi izdvajanje iz obitelji, tj. odvajanje djeteta od roditelja-otuđitelja. Temeljem našeg prvog razgovora o njezinu pristupu, čini se da njezin model može postići ono što ona tvrdi da može. Iako bih ja prije rekao da je za to potrebno nekoliko tjedana, a ne dana (iako i nekoliko dana ima smisla kad se uzme u obzir njezin opis modela), no bitno je da se to postiže za vrlo kratko vrijeme. Njezin pristup, čini se, ima potrebne kvalitete kojima može postići ono što tvrdi da može.

Kad se jednom postigne zaštitno izdvajanje djeteta od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja, povratak normalnog odnosa povezanosti s ciljanim-odbačenim roditeljima relativno izravno slijedi, zato što radimo S normalnim funkcioniranjem djetetova vlastita sustava privrženosti. Djetetov autentični mozak ŽELI se povezati s ciljanim-odbačenim roditeljem. Samo moramo osigurati situaciju, strukturu i vodstvo da bismo dopustili djetetovoj prirodnoj motivaciji za povezivanjem da se ostvari.

Kad se djetetova motivacija za povezivanjem u stanju ostvariti, djetetov (krivo shvaćen) odgovor žalosti razrješava se i eliminira se remetilački utjecaj narcisoidnog/(graničnog) roditelja na dijete. Vraća se autentično dijete. Nakon toga poduzimamo korake za izgradnju djetetova 'psihičkog imunosnog sustava' u odnosu na patogeno roditeljstvo narcisoidnog/(graničnog) roditelja te možemo započeti s povratkom djetetova odnosa s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem.

Ako narcisoidni/(granični) roditelj surađuje tijekom tretmana, to je izvrsno. Ako ne surađuje, tad moramo poduzeti korake koji će osigurati djetetovu stalnu stabilnost i ravnotežu u odgovor na trajno patogeno roditeljstvo narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Rješenje

Bilo kakvo rješenje za 'otuđenje djeteta od roditelja' koje zahtijeva da se ono dokaže na Sudu, nije rješenje uopće, zbog velikih troškova, pravnih prepreka i inherentne štete za djetetov normalni razvoj, sve zbog dugačkog i nemogućeg zadatka pokušaja dokazivanja 'otuđenja djeteta od roditelja' na Sudu.

Model 'otuđenja djeteta od roditelja' koje je povezano s privrženošću daje rješenje. Kad se paradigma odmakne od Gardnerijanskog modela SORª-a na model koji se temelji na privrženosti, rješenje je odmah dostupno.

I. Faza

Model 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti odmah utvrđuje standarde profesionalne kompetencije, koja uključuje profesionalno razumijevanje sustava privrženost (i intersubjektivnog sustava) i visoku profesionalnu razinu razumijevanja dinamike narcisoidne/granične ličnosti, njihov karakteristični prikaz, dinamike koje su u njihovu temelju i procese njihove manifestacije u obiteljskim odnosima.

Kad se paradigma pomakne prema modelu 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, tu se djecu i obitelji odmah prepoznaje kao 'specijalnu populaciju' koja zahtijeva specijalizirano profesionalno znanje, osposobljavanje i ekspertizu za dijagnosticiranje i tretman.

II. Faza

Kad se profesionalna praksa u ovom specijalističkom području ograniči na kvalificirane i visoko educirane stručnjake, uspostavlja se dijagnoza patogenog roditeljstva na temelju jasno definirana tri Dijagnostička pokazatelja (vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs ili na hrvatskom http://drcraigchildress-na-hrvatskom.blogspot.hr/2016/04/dijagnosticka-lista-radi-utvrivanja.html), uz dodatnu skupinu kliničkih znakova koji je potvrđuju.

Ova skupina triju jasno definiranih i dihotomnih (tj. prisutnih ili odsutnih) Dijagnostičkih pokazatelja ima odgovarajuću dijagnozu u DSM-5 priručniku:

309.4 Poremećaj prilagodbe s miješanim poremećajem emocija i odnošenja

V61.20 Problem odnosa roditelj-dijete

V61.29 Dijete pogođeno roditeljskim poremećajem odnosa

V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno

(za analizu DSM-5 dijagnoze 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, vidi “Childress, 2013: DSM-5 Diagnosis of ‘Parental Alienation’ Processes” )

III. Faza

Svi specijalizirani stručnjaci u području visoko-konfliktnog razvoda (High-Conflict Family Divorce – HCFD specijalističkoj praksi) doći će do iste DSM-5 dijagnoze temeljem prepoznatljivog skupa triju definiranih i dihotomnih (prisutno-odsutno) Dijagnostičkih pokazatelja 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti (tj. rezultata patogenog roditeljstva).

To znači da će svi HCFD specijalizirani psiholozi postaviti istu DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.

IV. Faza

U postavljanju DSM-5 dijagnoze V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, ovi HCFD specijalizirani psiholozi tad upošljavaju svoju profesionalnu odgovornost da poduzmu zaštitne radnje za dijete. Glavni među tim protektivnim koracima, i izbor na čiju ih primjenu snažno potičem, jest da o dijagnozi V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, napišu izviješće o zlostavljanju djeteta i upute ga službama za zaštitu djece*.

V. Faza

Djelatnici službi za zaštitu djece u početku neće znati što činiti s izviješćima o zlostavljanju djeteta koja će dobijati od ove skupine specijaliziranih psihologa koji izvještavaju o V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno. Te će službe imati jednu od tri mogućnosti,

1. Ignorirati izviješća (što nije vjerojatan odgovor, jer će takvih izviješća biti više);

2. Prihvatiti DSM-5 dijagnozu koju je postavio HCFD specijalist i izuzeti dijete iz skrbi roditelja otuđitelja (patogenog roditelja) te dati dijete na skrb ciljanom, normalnom i zdravom roditelju (tj. provest će odvajanje djeteta od psihopatologije i patogenih roditeljskih postupanja narcisoidnog/(graničnog) roditelja);

3. Provesti vlastitu dijagnostiku mogućeg zlostavljanja djeteta.

Mislim da će službe za zaštitu djece odabrati opciju 3.

U kontekstu situacije kad klinički psiholog koji je stručnjak za visoko-konfliktne razvode da potvrđenu DSM-5 dijagnozu Psihičko zlostavljanje djeteta, ako sustav socijalne skrbi želi provesti vlastito ispitivanje, trebat će im slična edukacija o procjeni 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti na čemu se temelji dijagnoza psihologa (tj. djelatnici socijalne skrbi trebat će razviti profesionalne kompetencije u području specijalističke prakse utvrđivanja psihičkog zlostavljanja djeteta u situaciji visoko-konfliktnog razvoda) zato što ta baza znanja služi kao osnova za dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, koju postavlja psiholog specijalist HCFD.

Dakle, SVI će djelatnici službi za zaštitu djece svuda biti educirani u području 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti i o tri presudna dijagnostička pokazatelja patogenog roditeljstva povezanog s među-generacijskim savezom djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja protiv drugog roditelja koji u djeteta inducira značajnu razvojnu patologiju (Dijagnostički pokazatelj 1), patologiju ličnosti (Dijagnostički pokazatelj 2) i psihijatrijsku patologiju (Dijagnostički pokazatelj 3).

VI. Faza

Dijagnostički pokazatelji za 'otuđenje djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, jasno su definirani i dihotomni, otuđenje je ili prisutno ili odsutno. Kad službe za zaštitu djeteta imaju skup jasno definiranih dihotomnih kriterija kojima će utvrditi patogeno roditeljstvo povezano s 'otuđenjem djeteta od roditelja' povezanim s privrženošću, bit će osnaženi i osjećat će se sigurno pri izdvajanju djeteta od patogenog narcisoidnog/(graničnog) roditelja u svakom slučaju gdje su prisutna tri Dijagnostička pokazatelja.

Rješenje

Kad patogeno roditeljstvo povezano s 'otuđenjem djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti postane specijalistička praksa HCFD psihologa specijalista, izviješće o zlostavljanju djeteta bit će dostavljeno službama zaštite djece. To će izviješće sadržavati dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno. Kad izviješće uđe u sustav službi za zaštitu djece, djelatnik sustava potvrdit će prisutnost tri Dijagnostička pokazatelja patogenog roditeljstva i potvrdit će DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno. Time će dijagnoza biti potvrđena temeljem dvije nezavisne procjene koju su u obiteljskom procesu pod nazivom visoko-konvliktni razvod proveli stručnjaci mentalnog zdravlja.

Službe za zaštitu djece odmah će dijete izdvojiti iz skrbi narcisoidnog/(graničnog) roditelja otuđitelja (tj. učinit će se zaštitno izdvajanje djeteta od psihopatologije patogenog roditelja) i dijete će se smjestiti u skrb normalnog i zdravog ciljanog roditelja da bi se omogućio tretman i rješenje djetetovih simptoma.

Ovo uspostavlja potrebne uvjete zaštitnog izdvajanja za Pruter model tretmana koji rješava djetetove simptome unutar nekoliko dana ili tjedana. Kad se djetetovi simptomi riješe uz vođenje HCFD psihologa specijalista, djetetov se 'psihološki imunosni sustav' može ojačati da bi bio otporan na 'reinfekciju' od štetne patologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja, i djetetov odnos s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem može se ponovno uspostaviti.

Značajno je napomenuti da Gđa Pruter također ima i protokol tretmana roditelja otuđitelja koji ovaj treba proći prije 'terapije reunifikacije' s djetetom.

Ovo rješenje nikad ne ulazi u Pravosudni sustav. Ono:

·       Pruža žurno protektivno izdvajanje djeteta od psihopatologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

·       Rježava sukob obitelji unutar nekoliko tjedana i time brzo vraća dijete u normalni razvojni okvir.

·       Gotovo je besplatno za roditelja tako da ne zahtijeva veliku financijsku investiciju novca koji bi bio bolje uložen u djetetovo obrazovanje.

Ako slučaj uđe u sustav pravosuđa, sudac može donijeti rješenje o Izviješću o potrebi tretmana**, koje bi proveo HCFD specijalist. Taj bi specijalist utvrdio prisutnost ili odsutnost tri Dijagnostička pokazatelja patogenog roditeljstva povezanog s 'otuđenjem djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti, čime je izviješće ograničeno, i time manje opsežno nego kompletno vještačenje. Budući da bi svi vještaci za pitanja roditeljske skrbi bili HCFD specijalisti, to bi mogla biti sekundarna profesionalna usluga koja je na raspolaganju roditeljima.

Procjenjujem da bi Izviješće o potrebi tretmana moglo biti završeno unutar četiri do šest djedana i moglo bi dati jasne upute sudu u vezi s potrebama djeteta za tretmanom. Ako su tri Dijagnostička pokazatelja patogenog roditeljstva povezanog s 'otuđenjem djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti prisutna, tad bi HCFD psiholog specijalist koji provodi vještačenje postavio DSM-5 dijagnozu djetetu (u odnosu na pitanje patogenog roditeljstva) što bi uključivalo DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.

Po primitku izvješća od HCFD psihologa u kojem je postavljena DSM-5 dijagnoza V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, sudac može narediti izdvajanje djeteta iz skrbi narcisoidnog/(graničnog) roditelja i smještaj djeteta s ciljanim, normalnim i zdravim roditeljem tijekom aktivne faze djetetova tretmana i oporavka. Pod vodstvom HCFD psihologa specijalista, dijete i ciljani roditelj mogli bi dobiti tretman po ugledu na Pruter protokol koji bi uspostavio odnos među njima unutar nekoliko tjedana. Zatim bi uslijedila izgradnja djetetova 'psihološkog imunosnog sustava' za suočavanje s poremećenim patogenim roditeljskim postupcima narcisoidnog/(graničnog) roditelja, što bi kulminiralo 'terapijom reunifikacije' između djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

To je rješenje.

Primjena rješenja

Rješenje je tu. Sve su domine poredane, i svojim sam tekstovima pokrenuo prvu domino kockicu. Po mojem je mišljenju sad sve samo pitanje vremena.

Moja je procjena da će promjena paradigme trajati oko 10 godina. Rješenje koje predlažem nema prirodnih saveznika. Sustav mentalnog zdravlja ima malo ili nimalo interesa za 'otuđenje djeteta od roditelja'. Njegov je interes usmjeren na poremećaj pažnje i tipične sukobe roditelj-dijete. 'Otuđenje djeteta od roditelja' nije na njihovu radaru. Vjerojatno će model 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti izjednačiti s Gardnerijanskim SOR modelom jer je navodno 'kontroverzan'. Zapravo model koji se temelji na privrženosti nije nimalo kontroverzan – svi su konstrukti standardni i prihvaćeni psihologijski principi i standardi.

Gardnerijanski SOR stručnjaci će vjerojatno oklijevati napustiti svoju omiljenu paradigmu konceptualiziranja 'otuđenja djeteta od roditelja' zato što su se za nju borili tako dugo i tako teško. Vidjeti kako jednostavno nestaje i zamjenjuje je se s novom paradigmom s kojom su sasvim slabo upoznati, vjerojatno će im biti teško. Gardnerijanski SOR stručnjaci vjerojatno će jednostavno ignorirati model otuđenja koje se temelji na privrženosti i nastavit će nastojati tražiti rješenje za SOR na sudu.

Tako će paradigma 'otuđenja djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti vjerojano jedno vrijeme biti zamračena. S vremenom će izroniti (zbog raznih razloga, a jedan od primarnih će biti buduća istraživanja). Vjerojatno će se uspostaviti uz napore novih generacija psihologa i stručnjaka mentalnog zdravlja koji će u njoj vidjeti vrijedan pomak upravo zato što nije povezana sa SOR modelom. Bit će im lakše okrenuti se od SOR-a i prihvatiti novu paradignu za opisivanje i razumijevanje procesa 'otuđenja djeteta od roditelja'.

S vremenom će se paradigma promijeniti. Kad se to dogodi, domine će početi padati. Zapravo postoji niz domino kockica koje će također početi padati i koje će riješiti pitanje lažnih prijava za zlostavljanje djece, što je uznemirujući dio 'otuđenja djeteta od roditelja', ali ću opis toga niza domina ostaviti za neki drugi tekst.

Samo je pitanje vremena.

________________________________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2014/10/24/the-solution/

---

ª SOR = Sindrom otuđenja od roditelja

* U RH su to nadležni Centri za socijalnu skrb

** U Hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu ne postoji mogućnost da sud naredi terapiju ni za roditelje ni za dijete. To je jedan od elemenata za koje se zalažemo da se uvedu u Obiteljski zakon.