Gandi je rekao, "Protuotrov je suprotnost otrovu."
Dijete izražava ljutnju, mržnju i odbacuje vas. Protuotrov
je suosjećanje, empatija i blagost.
Autentično je dijete izgubljeno. Protuotrov je smireno i
blago potvrđivanje istine koja vodi djetetov povratak k autentičnosti, a to je
da je dijete voljeno i da ono želi uzvratiti ljubavlju.
Razumijevanje
Empatija je najvažnija roditeljska kvaliteta. Djeca
cvjetaju uz roditeljsku empatiju, a u njezinoj odsutnosti izgladnjuju.
Djeca apsorbiraju svoje roditelje. Djeca proživljavaju ono
što roditelji proživljavaju. To se događa zbog primarnog sustava odnosa u mozgu
koji se naziva 'intersubjektivnost' (Fonagy, Luyten, & Strathearn, 2011;
Stern, 2004); Trevarthan, 2001; Tronick, i sur., 1998), i toliko je važno za
dublje razumijevanje procesa 'otuđenja djeteta od roditelja' da SVI stručnjaci mentalnog zdravlja koji
su uključeni u procjenu roditeljskih kapaciteta i u dijagnosticiranje i tretman
'otuđenja djeteta od roditelja' trebaju biti stručno dobro upućeni u prirodu i
funkcioniranje sustava intersubjektivnosti.
Sustav intersubjektivnosti
(koji u svojoj praksi nazivam 'psihološkom povezanošću') jedan je od dva primarna
sustava odnosa u mozgu. Drugi sustav odnosa jest sustav privrženosti.
Jedan od najvećih istraživača i teoretičara dječjeg razvoja
i sustava intersubjektivnosti, Daniel Stern (2004), rekao je o ovom temeljnom
sustavu psihološke povezanosti:
"Naši su živčani sustavi konstruirani na način da su obuhvaćeni
živčanim sustavima drugih. Naše se namjere
prilagođavaju ili nastaju u dijalogu s osjećanjem namjera drugih. Naši se
osjećaji oblikuju namjerama, mislima i osjećajima drugih. Naše se misli
ko-kreiraju u dijalogu, čak i ako je to dijalog sa samim sobom. Ukratko, naš se
mentalni život ko-kreira. Ovaj trajni ko-kreativni dijalog s umovima drugih
jest ono što nazivam intersubjektivnom matricom." (str. 76).
Na staničnoj razini skupina stanica mozga nazvanih 'zrcalni
neuroni' posreduje prema ovom intersubjektivnom sustavu zajedničkih
psiholoških stanja ('isprepletanje uma'). Postoji
odličan PBS Nova, program o zrcalnim neuronima i preporučam pogledati ga:
Stern (2004) također razmatra povezanost
intersubjektivnosti (empatije) i sustava zrcalnih neurona:
"Otkriće zrcalnih neurona bilo je krucijalno. Zrcalni
neuroni pružaju moguće neurobiološke mehanizme za razumijevanje sljedećih
fenomena: čitanje stanja uma drugih ljudi, posebice namjera, reagiranje na emocije drugih, doživljavanje tuđih
doživljaja i 'snimanje' promatrane aktivnosti tako da je možemo oponašati - ukratko,
osjećaj empatije prema drugome i uspostavljanje intersubjektivnog
kontakta." (str. 78)
"Zrcalni neuroni smješteni su u blizini motornih
neurona. Oni se aktiviraju u promatrača koji ne čini ništa osim što promatra ponašanje
neke druge osobe (npr. dohvaćanje čaše). I obrazac aktivacije u promatrača
oponaša točni obrazac koji bi promatrač upotrijebio kad bi sam dohvatio čašu...
Druge doživljavamo isto kao da mi sami provodimo istu aktivnost, s istim
osjećajima, uz istu vokalizaciju, ili bivajući dirnuti na način na koji su oni
dirnuti." (str. 79).
Na
temeljnoj neurobiološkoj i na razini odnosa, djeca psihološki apsorbiraju iskustvo
roditelja. Ovo znači da vaše dijete apsorbira
psihopatologiju narcisoidnog/(graničnog) roditelja, i ono što dijete
izražava kroz ljutnju i mržnju, kroz odbijanje ljubavi, jest patologija
narcisoidnog/(graničnog) roditelja koja se psihološki apsorbira u dijete i kroz
dijete.
Razumijevanje
patologije
Izvorište narcisoidne i granične ličnosti nalazi se u
ogromnoj boli i patnji. Ovaj tip ličnosti ima svoje izvorište u intenzivnom
iskustvu duboke osobne neadekvatnosti, ambisa unutarnje praznine. Iz ovog sržnog doživljaja temeljne praznine,
narcisoidna/granična ličnost očekuje i anticipira da je nitko neće voljeti zbog
duboke, osnovne i temeljene neadekvatnosti nje kao osobe. Te su ličnosti prazne
iznutra, nevoljene i odbojne.
Narcisoidna se ličnost brani od ove temeljne neadekvatnosti
da je nevoljena i odbojna
prihvaćanjem površne glazure grandiozne prenapuhanosti. Međutim ta glazura
zahtijeva trajni priljev narcističkog zadovoljenja od strane drugih, zato što
je ne podržava nikakav unutarnji izvor stvarne vrijednosti. Unutra, u srži
doživljaja sebe, nalazi se tamni bezdan temeljne neadekvatnosti i živog uvjerenja
da su temeljno nevoljeni i odbojni.
Ako se njihova obrambena glazura narcisoidne prenapuhanosti
propita, tad se njihova krhka struktura selfa u opasnosti od urušavanja u bezdan njihove neadekvatnosti i u
tamni ponor bivanja temeljno nevoljenima i odbojnima štiti na način da eksplodiraju u
narcistički bijes prema izvoru prijetnje,
napadajući iracionalnim optužbama i nabusitom arogancijom, nastojeći zadržati
svoje krhke narcisoidne obrane od urušavanja u bezdan temeljne praznine sebe,
držeći strukturu sebe na okupu samom kohezivnom snagom svojeg bijesa i ljutnje.
U svojoj srži, narcisoidna ličnost ima graničnu
organizaciju temeljne neadekvatnosti selfa i intenzivan strah od napuštanja, zato što sebe doživljava kao temeljno nevoljenu i odbojnu. Razlika je u tomu
što granična ličnost proživljava taj ponor izravno i stalno, što stvara
kaotični doživljaj sebe uz intenzivne emocije, očajnički tražeći da bude voljena,
imajući potrebu da se njihova unutarnja praznina popuni ljubavlju drugih (što
bi se moglo nazvati 'graničnim zadovoljenjem'), da bi se zatim urušila u svoj
temeljni doživljaj neadekvatnosti, nevoljenosti
i odbojnosti pri bilo kakvom znaku stvarnog ili imaginarnog odbijanja, stvarajući
'granični
bijes' otpužbi i ocrnjivanja (prije)
voljenog objekta
"ne voliš me
dovoljno da bi me zadržao izvan ponora moje unutarnje praznine".
Kad je konačno struktura granične ličnosti u stanju da se
može stabilizirati nakon urušavanja u ponor unutarnje praznine granične
ličnosti, ona ponovno očajnički pokušava tražiti ljubav drugoga da ispuni vlastiti
temeljni bezdan strukture selfa i da otkloni iskustvo bivanja temeljno
nevoljenom i odbojnom.
Ovaj se obrazac beskrajno ponavlja, izazivanje ljubavi drugoga da bi se podržalo iskustvo sebe kao "Voljen
sam i privlačan sam", nakon čega slijedi urušavanju u ponor sržne
neadekvanosti i duboki doživljaj unutarnje praznine pri bilo kakvom znaku
stvarnog ili imaginarnog odbacivanja, što
vodi neprijateljskom-agresivnom napadu na drugu osobu zato što nije uspjela
pružiti zadovoljenje u smislu da je granična ličnost u biti voljena i privlačna
kao osoba (tj. poruka koju šalje to stvarno ili imaginarno odbacivanje jest "ti si nevoljen i odbojan"
što izaziva urušavanje strukture selfa u tamni bezdan osobne neadekvatnosti) i
tad opet povratak na očajničko traženje (zavođenje) radi ljubavi drugoga pri
čemu se struktura granične ličnosti postepeno oporavlja od urušavanja u ponor.
Izvorište narcisoidne/granične ličnost je u boli i patnji.
Ona se štiti od ogromne boli i patnje projiciranjem svoje sržne neadektvatnosti i svoje temeljne odbojnosti.
Svijet je taj koji je neadekvatan, svijet je taj koji ne 'zaslužuje' biti
voljen od strane narcisoidne/granične ličnosti.
Mračni ponor praznine u unutarnjoj srži
narcisoidne/granične ličnosti psihološki se izbacuje iz strukture selfa
narcisoidne/granične ličnosti na način da ga se projicira, eksternalizira u
svijet, u nas. Mi smo nevoljeni i odbojni. Mi smo neadekvatni.
Stil narcisoidne ličnosti prihvaća distancirani oholi i
arogantni prijezir prema neadekvatnosti drugih, što ona koristi da bi napuhala
svoju vlastitu narcističku posebnost, dok je stil granične ličnosti taj da
naizmjence traži pokazivanje ljubavi prema sebi zbog svoje posebnosti, da bi
nakon toga pregazila prethodno voljene pomoću neprijateljstva i prijezira zbog
njihove neadekvatnosti zato što nisu uspjeli graničnoj ličnosti pružiti trajnu savršenu ljubav koju njihova
posebnost zaslužuje.
Za
narcisoidnog (graničnog) roditelja od suštinske
je važnosti da je ciljani roditelj neadekvatan, nevoljen i odbojan, zato što je
ciljani roditelj vanjski kontejner u kojem se nalazi vlastita unutarnja
praznina i patnja narcisoidnog/(graničnog roditelja.
I
takvi roditelji to postižu preko djeteta, preko onoga kojeg ciljani roditelj
voli.
Ti si neadekvatan kao roditelj i odbačen si zbog svoje
temeljne neadekvatnosti. Ti si nevoljen
i odbojan zbog svoje neadekvatnosti.
Putem djetetova odbacivanja odnosa ljubavi, u tebi se
smješta unutarnja patnja narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Bol koju osjećaš
jest istovjetna boli koju narcisoidni/(granični) roditelj osjeća zbog svoje unutarnje
praznine i boli i koju prenosi na tebe.
Kao roditelj kojeg je odbacilo tvoje voljeno dijete,
proživljavaš duboku unutarnju prazninu u srži svoga bića. To je tamni bezdan praznine koji je u srži
narcisoidne/granične ličnosti. Tvoja je patnja njihova patnja prenesena tebi.
Ono što narcisoidni/granični roditelj čini izopačujući
djetetovu ljubav i doživljaj sebe je užasno, ali ipak možemo suosjećati i osjećati empatiju za ogromnu unutarnju patnju
narcisoidne/granične ličnosti koja vodi iskrivljavanje i izopačivanje djetetove
autentične ljubavi prema normalnom roditelju koji ga voli, u mržnju, gubitak i
odbacivanje.
Protuotrov je suprotnost otrovu.
Vodič
Dijete je medij, vodič za taj prijenos patnje od
narcisoidnog/(graničnog) roditelja na vas.
I u tom procesu prijenosa, dijete apsorbira patnju
narcisoidnog/(graničnog) roditelja i predaje je vama. Ljutnja, bijes, nedostatak
empatije i okrutnost koje dijete pokazuje, predstavljaju distorzije učinjene
autentičnom djetetu volumenom psihološke patnje koja kroz njih prolazi pri
prijenosu.
Kako se patnja seli iz srži selfa narcisoidnog/(graničnog)
roditelja na vas, dijete apsorbira psihološku bol svojeg narcisoidnog/(graničnog)
roditelja, i djetetova su okrutnost, ljutnja i mržnja izrazi boli i patnje toga
roditelja, koje on ne proživljava izravno već ih projicira na svijet.
Dijete voli narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Ono osjeća
duboku emocionalnu bol i patnju toga roditelja, ne na svjesnoj razini, već na
dubljoj razini zrcalnih neurona, zajedničkog psihološkog stanja,
intersubjektivnog stanja. Dijete pati zbog toga roditelja i želi da njegova bol
zacijeli. I dijete zna da ga taj narcisoidni/(granični) roditelj, treba više
nego vi.
Predajući se odnosu zamijenjenih uloga s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem, dijete na nesvjesnoj ali temeljnoj razini
razumije da pomaže roditelju zacijeliti od ogromne boli i patnje. Djetetov čin
odbacivanja vas jest djetetov čin suosjećanja s patnjom narcisoidnog/(graničnog)
roditelja.
Važno je da svaki terapeut koji se bavi tretmanom 'otuđenja
djeteta od roditelja' koje se temelji na privrženosti razumije da su u srži
djetetova iskustva dva duboka osjećaja, jedan prema ciljanom roditelju i odnosi
se na krivo shvaćenu i neprerađenu tugu zbog gubitka voljenog ciljanog
roditelja, i jedan prema narcisoidnom/(graničnom) roditelju, osjećaj
suosjećanja zbog duboke temeljne patnje toga roditelja.
Povratak djetetove autentičnosti traži od nas da razumijemo
složenost djetetove autentičnosti.
Ako je terapeut u mogućnosti raditi s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem na smanjenju njegove psihičke boli i
straha, tad će to potencijalno osloboditi dijete od uloge da mora skrbiti o
tome roditelju. Međutim, duboko ukopane obrambene strukture narcisoidne/(granične)
ličnosti koje eksternaliziraju njihovu bol putem projekcija na svijet,
ograničavaju naše mogućnosti da pomognemo - oni nikad ne priznaju da je ta bol
njihova, već je pripisuju propustima i neadekvatnstima drugih.
Djetetovo odbacivanje ciljanog roditelja nastaje iz čina
djetetova suosjećanja zbog ogromne psihološke patnje narcisoidnog/(graničnog)
roditelja. Ali dinamika 'splittinga' u obitelji koja je stvorena prisutnošću
procesa narcisoidne/(granične) ličnosti (vidi Key Concept:
Splitting) cijepa djetetovu empatiju i suosjećanje u polarizirane
ekstreme totalnog suosjećanja i empatije za psihološku patnju narcisoidnog/(graničnog)
roditelja (tj. 100% motivacije za privrženo povezivanje), i totalno odsustvo
empatije i suosjećanja za patnje ciljanog roditelja (tj. 100 motivacije za
odbacivanje), umjesto uravnoteženije i integrirane mješavine zdravog suosjećanja
i empatije.
Povratak
autentičnosti
Protuotrov je suprotnost otrovu.
Pri reagiranju na djetetovu ljutnju, okrutnost i nedostatak
empatije, od velike je pomoći ostati uronjen u vlastitu empatiju i suosjećanje
za djetetovo iskustvo vodiča ogromne patnje koja je nastala u srži ličnosti
narcisoidnog/(graničnog) roditelja kojeg dijete voli. Iako ne možemo podržavati
djetetovo neprijateljstvo i iracionalnu okrutnosti, ipak možemo reagirati iz
našeg vlastitog središta suosjećanja i impatije za svu bol koju dijete
kanalizira.
Bilo bi dobro da reakcija terapeuta i ciljanih roditelja
ostane u području blagosti, smirene i jednostavne asertivnosti, shvaćanja da
djetetovo neprijateljstvo prema ciljanom roditelju dolazi zbog krivog razumijevanja
i krivog tumačenja iskustva tuge i žalosti zbog gubitka odnosa afektivne
povezanosti s ciljanim roditeljem. Djeca apsorbiraju svoje roditelje. Ako smo
smireni i sigurni u svoju tvrdnju da nas dijete zapravo voli i da je tužno zbog
gubitka afektivne povezanosti s nama, tad dijete to uvjerenje apsorbira preko
aktivnosti svojih zrcalnih neurona i intersubjektivnosti.
Kad potegnemo srednju 'C' žicu na harfi, tad druge dvije
'C' žice, koje su oktavu ispod i oktavu iznad, počinju vibrirati u harmonijskoj
rezonanci. Ako reagiramo smirenim uvjerenjem da nas dijete voli, djetetovo unutarnje
iskustvo počet će vibrirati na naše psihičko stanje, svojom neuronskom
rezonancom. Smiješak pomaže. Ljubaznost pomaže.
Kako pokazujemo veću ljubav i blagosti, tako aktiviramo
djetetovo motivaciju za privrženim povezivanjem što će izazvati još veću tugu i
žalost zbog gubitka afektivne veze s nama. Zato, kako postajemo ljubazniji i
pokazujemo više ljubavi, dijete može postajati ljuće i neprijateljskije
raspoloženo.
Prema van će dijete aktivno poricati da voli ciljanog
roditelja. Ali terapeut i ciljani roditelj trebaju ostati smireni u svojoj
sigurnosti u tu ljubav. Dijete voli ciljanog roditelja, a stvarni izvor
djetetove boli povezane s ciljanim roditeljem nije ono što taj roditelj čini
ili ne čini, već to što ne izražava i ne prima ljubav koja mu je dostupna od
toga voljenog roditelja.
Djetetova bol koja u vezi s ciljanim roditeljem stvarna je
i autentična. Dijete misli da je uzrok boli neka temeljna neadekvatnost
roditeljstva ciljanog roditelja. Pravi uzrok djetetove boli je žalost i tuga
zbog gubitka povezanosti s ciljanim roditeljem. Kad se osjećajne veze s
ciljanim roditeljem povrate, uz uvjet da dijete nije izloženo osveti
narcisoidnog/(graničnog) roditelja, djetetova bol nestaje.
Dijete će poricati bilo kakvu žalost ili tugu, zato što su
izopačeni pod utjecajem patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog)
roditelja u 'ljutnju i zamjeranje pune želje za osvetom'. (Kernberg, 1975, str.
229), ali terapeut i ciljani roditelj mogu dijete blago potaknuti na razmišljanje
je li to baš tako.
"Isprobaj, vidi je li ono što ti govorim istina.
Provjeri je li zagrljaj, osmjeh ili zajednički smjeh, vidi čine li da tvoja unutarnja
bol mine."
Bol koju dijete provodi kao vodič jest da smo nevoljeni i odbojni.
Narcisoidni/(granični) roditelj kao izvor, drugi roditelj kao cilj, i dijete
kao vodič, kao da su svi, svatko na svoj način nevoljeni i odbojni. Ali tomu
nije tako. Dijete i ciljani roditelji su voljeni i privlačni. Dijete voli i
narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Kad povrati afektivne veze s ciljanim
roditeljem, tad se ta ljubav može vratiti preko djeteta do izvora boli da bi narcisoidni/(granični)
roditelj zacijelio koliko je moguće, zato što je i taj roditelj voljen i
privlačan za dijete.
Također bih predložio da ciljani roditelj razmotri može
li donijeti suosjećanje, empatiju... i ljubav... patnji narcisoidnog/(graničnog)
roditelja, čak i unutar konteksta obiteljske tragedije 'otuđenja djeteta od
roditelja'. Sržna dinamika unutar obitelji jest bivanje nevoljenim i odbojnim.
To je ekstremno bolno iskustvo za svakog, da se osjeća nevoljenim i odbojnim, i
to je iskustvo sebe koje se nalazi u samoj srži narcisoidne/(granične)
ličnosti.
Protuotrov je suprotan otrovu. Empatija, suosjećanje, ljubav
i dijeljenje ljubavi pomoći će da bol koja je tako široko rasprostranjena u
obitelji, zacijeli.
Reference:
Fonagy, P., Luyten, P., and Strathearn, L.
(2011). Borderline personality disorder, mentalization, and the neurobiology of
attachment. Infant Mental Health Journal, 32, 47-69.
Kernberg, O.F. (1975). Borderline
conditions and pathological narcissism.. New York: Aronson.
Stern, D. (2004). The Present Moment in
Psychotherapy and Everyday Life. New York: W.W. Norton & Co.
Trevarthen, C. (2001). The neurobiology of
early communication: Intersubjective regulations in human brain development. In
Kalverboer, A.F. and Gramsbergen, A. (Eds) Handbook of Brain and Behaviour in
Human Development. London: Kluwer Academic Publishers
Tronick E.Z., Brushweller-Stern N.,
Harrison A.M., Lyons-Ruth K., Morgan A.C., Nahum J.P., Sander L., Stern D.N.
(1998). Dyadically expanded states of consciousness and the process of
therapeutic change. Infant
Mental Health Journal, 19, 290-299.
___________________________
Nema komentara:
Objavi komentar