nedjelja, 10. travnja 2016.

Međugeneracijski savez: "Izopačena triangulacija"

Konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja' predstavlja varijantu bolje poznatog i obrađenog kliničkog konstrukta 'triangulacije' djeteta u sukob supružnika pri čemu se dijete uvlači u sukob dvoje supružnika i formira triangulacijski sukob koji uključuje dijete.
"Napetost supruga ili supruge, ili oboje, može npr. nastati pri njihovim pokušajima da usklade svoje potrebe za bliskošću s potrebama za individuacijom... Jedan od načina da riješe takav napeti odnos između dvije osobe, prema Bowenu (1978) jest triangulacija – uvlačenje važnog člana obitelji radi stvaranja interakcije tri osobe" (Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
"Tijekom perioda kad je napetost na niskoj razini i kad su vanjski uvjeti mirni, dijada dvije osobe u sustavu može opstajati u udobnoj međusobnoj razmjeni osjećaja. Međutim, stabilnost ovog stanja ugrožena je ako jedan ili oba sudionika postanu uznemireni ili napeti, bilo zbog unutarnjeg ili vanjskog stresa unutar njihova odnosa. Kad se postigne određena umjerena razina napetosti, jedan ili oboje partnera, uključit će ranjivu treću osobu." (Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
Par može 'posegnuti' i uvući neku osobu, emocije se mogu 'preliti' na treću osobu ili ta osoba može biti emocionalno 'programirana' da bi inicirala svoju uključenost (Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
Ako napetost u trokutu naraste, jedna od uključenih osoba može uključiti još nekog iz vana, itd., te brojni ljudi mogu biti uključeni. Ponekad takva triangulacija uključuje i osobe izvan obitelji i, u konačnici, obuhvatiti socijalne službe i sudove." (Goldenberg & Goldenberg, 1996., str. 173; naglašavanje dodano)
Triangulacija jes standardni konstrukt obiteljskih sustava. Ništa novo. Ništa egzotično.
Specifična vrsta 'triangulacije' uključena u konstrukt 'otuđenja djeteta od roditelja' naziva se 'međugeneracijski savez roditelj-dijete' – savez djeteta s, uvjetno rečeno* 'odabranim' roditeljem.
Jedan od vodećih stručnjaka u teoriji obiteljskih sustava Jay Haley (1977.), definira ovu vrstu međugeneracijskog saveza kao saveza koji sadrži tri primarne karakteristike:
"Ljudi koji su u ovoj triangulaciji nisu vršnjaci, već jedno od njih pripada generaciji kojoj drugo dvoje ne pripada" (Haley, 1997., str. 37).
"U procesu njihove međusobne interakcije, osoba iz jedne generacije stvara savez s osobom druge generacije, a protiv osobe iz svoje generacije. Pod 'savezom' se smatra proces zajedničke akcije koja je protiv treće osobe (Haley, 1997., str. 37; naglašavanje dodano)
"Savez između navedene dvije osobe se poriče. To znači da postoje određena ponašanja koja ukazuju na savez, ali koja će, kad ih se propituje, biti poricana kao savez." (Haley, 1997., str. 37; naglašavanje dodano)
Haley se referira na međugeneracijski savez između roditelja i djeteta kao na "izopačeni trokut":
" U osnovi je ta izopačena triangualcija ona u kojoj je razgraničenje generacija poništeno na prikriveni način. Kad se ovo opetovano događa, sustav je patološki." (Haley, 1997., str. 37; naglašavanje dodano)

"Izopačeni trokut”

Razlog zbog kojeg Haley ovu posebnu varijantu triangualcije djeteta u sukob supružnika naziva 'izopačeni trokut', jest zato što taj savez prelazi generacijska razgraničenja. Prelazak generacijskih razgraničenja ne bi se nikad trebao događati.
Prototip primjera rušenja generacijskih razgraničenja jest seksualno zlostavljanje/incest. Želim potpuno jasno naglasiti da NE smatram da međugeneracijski savez roditelj-dijete pri 'otuđenju djeteta od roditelja' uključuje seksualno zlostavljanje djeteta. Samo naglašavam veliku potrebu kliničkog razmatranja slučajeva rušenja međugeneracijskih razgraničenja. Poništavanje međugeneracijskih razgraničenja izrazito su patološka i štetna za razvoj djeteta. Rušenja međugeneracijskih razgraničenja, bilo fizički ili psihički, od velikog su kliničkog značaja.
U svojem radu u "Journal of Emotional Abuse," Kerig (2005.) opisuje psihološku štetu za dijete međugeneracijskog 'poništavanja razgraničenja'.
"Raspad primjerenih generacijskih razgraničenja između roditelja i djece značajno povećava rizik za emocionalno zlostavljanje (Kerig, 2005., str. 6)
"Kad se pregaze granice između djeteta i roditelja, postoje teške posljedice u vidu razvojne psihopatologije (Cicchetti & Howes, 1991.). Slabe granice oštećuju djetetovu sposobnost razvoja, što je, prema autorici Anna Freud (1965.) karakteristika koja definira psihopatologiju dječje dobi. (Kerig, 2005., str. 7)
"U agoniji vlastite nesigurnosti, roditelj se može oslanjati na dijete da ono ispunjava emocionalne potrebe djeteta, okretati se djetetu sa podršku, brigu i utjehu (Zeanah & Klitzke, 1991.). U konačnici, opterećenje potrebama roditelja prijeti narušavanjem djetetove sposobnosti razvoja autonomije, inicijative, oslanjanja na sebe i razvoju sigurnog unutarnjeg modela sebe i drugih (Carlson & Sroufe, 1995.; Leon & Rudy, isto)." (Kerig, 2005., str. 6)
"Tema koja je ključna za konceptualizaciju urušavanja granica jest nemogućnost priznavanja psihološke posebnosti djeteta... Empirijska i teorijska literatura ukazuje na četiri različite dimenzije urušavanja granica: zamjena uloga, intruzivnost, enmeshment** i partnerizacija... Enmeshment u odnosu djeteta s jednim roditeljem, često je praćena prekidom odnosa djeteta s drugim roditeljem (Cowan & Cowan, 1990.; Jacobvitz, Riggs, & Johnson, 1999.). (Kerig, 2005., str. 8-10)
"Postoje dokazi za transgeneracijski prijenos urušavanja granica unutar obitelji. Odrasli koji su doživjeli urušavanje granica u odnosima s vlastitim roditeljima, češće će urušavati granice sa svojom djecom (Hazen, Jacobvitz, & McFarland, ovaj vol.; Shaffer & Sroufe, ovaj vol.).” (Kerig, 2005., str. 22)

"Smrtonosni" soj sukoba roditelj-dijete

Ono po čemu se procesi izopačenog trokuta pri 'otuđenju djeteta od roditelja' razlikuju od lakših oblika saveza roditelj-dijete, jest prisutnost roditelja s narcisoidnim/(graničnim) poremećajem koji u savez roditelj-dijete uvodi tešku psihopatologiju.
Opaska: formiranje narcisoidne/(granične) organizacije osobnosti roditelja vrlo vjerojatno je uključivalo urušavanje granica između tih roditelja i njihovih vlastitih roditelja "čime su ovi roditelji, narcisoidni/(granični) roditelji, "skloniji rušiti [psihološke] granice između njih i njihove djece."
Međugeneracijski savez stvara povećane razine sukoba s drugim roditeljem, s ciljanim roditeljem. Međutim, značajna razina psihopatologije koju u to unosi narcisoidni/(granični) roditelj, višestruko pojačava i pretvara 'običnu' razinu povećanog sukoba između djeteta i drugog roditelja u 'smrtonosni' soj sukoba roditelj-dijete, pri kojem dijete nastoji potpuno prekinuti svoj odnos s drugim roditeljem.
U biti, dijete psihološki 'ubija' drugog roditelja u svojem srcu i porivu privrženosti. Upravo 'smrtonosna' priroda sukoba roditelj-dijete koja je nastala zbog težine psihopatologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja pretvara obiteljske procese 'otuđenja djeteta od roditelja' u kvalitativno drugačije, virulentnije oblike 'izopačenog trokuta' djetetova međugeneracijskog saveza s jednim roditeljem protiv drugog roditelja.
Ono što se naziva 'otuđenje djeteta od roditelja' nije neki oblik egzotičnog obiteljskog procesa, već zapravo predstavlja varijantu prilično standardne obiteljske dinamike, koja uključuje stvaranje međugeneracijskog saveza roditelj-dijete, protiv drugog roditelja (tj. 'izopačenog trokuta'; Haley, 1977.), koji obuhvaća enmeshed odnos djeteta s, uvjetno rečeno 'odabranim' roditeljem s kojim je dijete u savezu te odgovarajuće odbacivanje drugog roditelja od strane djeteta.
Ono što obiteljske procese 'otuđenja djeteta od roditelja' čini posebnim, jest psihologija narcisoidnog/(graničnog) poremećaja koji stvara posebno virulentan i 'smrtonosni' soj dinamike obiteljskih odnosa, pri kojima inducirani sukob djeteta s ciljanim roditeljem rezultira porivom djeteta da potpuno prekine svoj odnos s ciljanim roditeljem.
Ono što se uobičajeno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja' nije neki čudan i egzotičan psihološki proces (iako su psihički procesi narcisoidnog/(graničnog) roditelja složeni i isprepleteni čvor psihopatologije koja se manifestira na više razina). Ono što se uobičajeno opisuje kao 'otuđenje djeteta od roditelja' jednostavno je triangulacija djeteta u sukob supružnika, a pomoću izopačenih roditeljskih postupanja uvjetno rečeno 'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu, koja stvaraju međugeneracijski savez roditelj-dijete protiv drugog roditelja (tj. 'izopačeni trokut').
Čimbenik koji čini da je klinička slika 'otuđenja djeteta od roditelja' drugačija od tipičnog međugeneracijskog saveza roditelj-dijete, jest uvođenje znajačjne psihopatologije u obliku narcisoidne/(granične) organizacije osobnosti, koja iskrivljuje, pojačava i pretvara sukob djeteta s drugim roditeljem u posebno virulentni i 'smrtonosni' oblik sukoba roditelj-dijete u kojem dijete nastoji potpuno prekinuti (odrezati) svoj odnos s drugim, ciljanim roditeljem.
Prisutnost narcisoidnih/(graničnih) procesa u roditelja bit će vidljivi u kliničkoj slici djeteta, kao izražene crte narcisoidnog/(graničnog) poremećaja osobnosti u odnosu djeteta prema ciljanom roditelju. Roditeljski utjecaj narcisoidnog/(graničnog) roditelja, ostavit će 'psihološke otiske' u slici simptoma djeteta (vidi izvorni tekst: Legal: “Psychological Fingerprints”, ili, na ovom blogu http://drcraigchildress-na-hrvatskom.blogspot.hr/2016/03/pravna-pitanja-psiholoski-otisci.html).

Dodatni citati:
Slijedeći citat Juni jest tehnički i zgusnut, ali ga navodim za stručnjake, zbog povezanosti s triangulacijom narcisoidnog roditelja.
"Iz perspektive odnosa, jasno je da se trianguliranu osobu ne cijeni kao osobu samu po sebi; funkcija te osobe jest isklučivo kao repozitorija transfera osjećaja u dijadi, koji ne mogu aftektivno elaborirani u svom prirodnom izvorištu. Tako prikaz Alanen-a (1977.) žrtve koja je dvostruko na gubitku u smislu Kohut-ova (1977.) narcističkog objecta, onoliko koliko je depersonalizirana i iskorištena u službi vlastitih potreba počinitelja, izgleda sasvim primjenjiv i pri definiranju uloge triangulirane osobe." (Juni, 1995. p 93)
Juni, S. (1995.). Triangulacija kao splitting u službi ambivalencije / Triangulation as splitting in the service of ambivalence. Current Psychology: Research and Reviews, 14, 91-111.
Reference:
Konstrukti obiteljskih sustava:
Goldenberg, I. and Goldenberg, H. (1996). Family therapy: An overview. 4th Ed. 
Pacific Grove, CA: Brooks-Cole Publishing Company
Haley, J. (1977). Toward a theory of pathological systems. In P. Watzlawick & J. Weakland (Eds.), The interactional view (pp. 31-48). New York: Norton.
Zamjena uloga i brisanje razgraničenja:
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
__________________________


* iako dijete vjeruje da je ono 'odabralo' roditelja, savez zapravo inicira roditelj
** enmeshment, ili konfluencija = isprepletenost, stopljenost, zapletenost (op.prev.).
Iako se u nas enmeshment prevodi kao konfluencija (confluence)., ipak, za odnose roditelj-dijete, u stručnoj literaturi na engleskom jeziku, uobičajen je izraz enmeshment. Možda sljedeće pomogne boljem razumijevanju:
'Barber i Buehler (1996.) enmeshment su definirali kao "obiteljski obrazac koji omogućuje psihičku i emocionalnu fuziju među članovima obitelji, potencijalno ometajući proces individuacije i razvoj i podržavanje psihosocijalne zrelosti" (str. 433) http://sgo.sagepub.com/content/2/4/2158244012470115
Koncept6 je razvio Salvador Minuchin: Minuchin S. (1974). Families and family therapy. Cambridge, MA: Harvard University Press.

Nema komentara:

Objavi komentar