nedjelja, 3. travnja 2016.

Otuđenje djeteta od roditelja kao zlostavljanje djeteta: Regulatorni drugi

Opaska: Narcisoidni i granični procesi jesu vanjske varijacije iste organizacije osobnosti (vidi Kernberg, 1975)

"Regulatorni-drugi"

U "otuđenju od roditelja" koje se temelji na privrženosti, narcisoidni/(granični) roditelj koristi dijete radi regulacije vlastitog emocionalnog i psihološkog stanja.
(za više informacija o konstruktu "regulacija" vidi Attachment Foundations: Regulation Systems)
Klinički izraz za ovaj proces je da, za svoje potrebe, roditelj koristi dijete kao "regulatornog drugog". Dijete mora izražavati stavove i ponašanje koje taj roditelj želi, inače će u protivnom biti izloženo narcističkoj i graničnoj ljutnji i odbacivanju od strane toga roditelja.
Narcistička ljutnja vrlo je intenzivna, iako može na površini biti zatomljena, i ona kombinira signale neprijateljstva-odbacivanja s gađenjem (organska odvratnost). Kombinacija intenzivne roditeljske ljutnje, odbacivanja i gađenja, može jako uznemiriti dijete. Djecu koja su izložena roditeljskoj narcističkoj ljutnji (koja se obično naziva "narcistički bijes", Kohut, (1972.), to iskustvo toliko psihološki uznemiri, da su snažno motivirana za izbjegavanje pokušaja ponašanja koje ne bi bilo u okvirima psihološkog stanja koje želi narcisoidni roditelj. To od djeteta zahtijeva da stalno prati unutarnje psihičko stanje narcisoidnog roditelja, da stalno bude svjesno emocionalnih i psiholoških potreba toga roditelja, da bi moglo odgovoriti potrebama toga roditelja i izbjeći udar narcističke ljutnje i odbacivanja ako ne bi uspjelo biti onakvo kakvim ga narcisoidni roditelj treba.
Jedna od primarnih potreba narcisoidnog roditelja jest stalno obožavanje, koje se naziva "narcističko ispunjenje" (engl. "narcissistic supply") u kojem se narcisoidnog roditelja vidi kao krasnog, savršenog i idealnog roditelja. To na površini stvara naizgled hiper-povezani odnos dijete-roditelje, pri čemu dijete izražava nekritično obožavanje za roditelja. Za razliku od odnosa autentične povezanosti, ovaj površinski izgled povezanosti u biti odražava korištenje djeteta kao "regulatornog drugog" od strane narcisoidnog roditelja, da bi taj roditelj održao vlastitu narcisoidnu sliku svoje grandioznosti kao idealnog i savršenog roditelja/ (osobe).
"Do razine svoje narcisoidnosti, roditelji su kontrolirajući, optužujući, obuzeti sobom, netolerantni za stavove drugih, nesvjesni potreba svoje djece i utjecaja svojih ponašanja na njih i zahtijevaju da ih djeca vide na način na koji oni žele biti viđeni. Oni također mogu od svoje djece zahtijevati određena ponašanja zato što ih vide kao produžetak sebe samih, a djeca im trebaju da bi ih predstavljala na načine koji odgovaraju emocionalnim potrebama roditelja." (Rappoport, 2005., str. 2)
Granična ljutnja više je kaotična i neorganizirana u svojem intenzitetu i obično će kombinirati plakanje zbog pretpostavljene viktimizacije zbog navodnog "zlostavljanja" kojem je narcisoidni/(granični) roditelj navodno bio izložen. Granična osobnost ne može organizirati ni modulirati svoje hiper-intenzivne doživljanje, što vodi kaotičnim promjenama intenzivnih emocionalnih prikaza.
Osim toga, proces mišljenja granične osobnosti, "kognitivna struktura" granične osobnosti, raspadaju se kao posljedica intenziteta emocionalnog doživljaja i sveobuhvatne potrebe oštećene strukture granične osobnosti da regulira intenzitet emocija. Ako se istina i realitet trebaju mijenjati da bi granična osobnost mogla regulirati intenzivne emocije, tad granična osobnost jednostavno tvrdi drugačiju istinu, drugačiji realitet. Za graničnu osobnost, "istina je što god ja tvrdim da jest". Istina i realnost fluidni su konstrukti granične osobnosti, podložni promjenama temeljem trenutačnih emocionalnih potreba regulacije i intenziteta emocionalnog doživljaja.
Unutar ovoga konteksta promjenjljive roditeljske ljutnje i stalnog mijenjanja definicije istine i realiteta koji se baziraju na promjenjivim trenutačnim potrebama graničnog roditelja, dijete nauči stalno motriti emocionalno stanje i potrebe roditelja s graničnom osobnošću da bi bilo ono što taj roditelj treba, da bi taj roditelj ostao u reguliranom emocionalnom stanju i da bi dijete moglo izbjeći nepredvidljive ispade ljutnje i neprijateljstva toga roditelja.
Budući da su istina i realitet prema onomu kako ih iskazuje granični roditelj, u stalnom previranju, temeljem promjenjljivih emocionalnih potreba djeteta, dijete nije u stanju usidriti svoju vlastitu percepciju istine i realiteta ni u kakav stabilan referentni okvir. I u kontekstu nepredvidljivih i intenzivnih ispada ljutnje roditalja koja se bazira na stalno promjenjljivoj stvarnosti, dijete se u konačnici predaje istini i realitetu kako ih utvrđuje granični roditelj da bi reguliralo i umanjilo ljutnju i emocionalnu nestalnost roditelja na podnošljivu razinu. Ako granični roditelj ustvrdi da je nebo crveno, dijete se s tim slaže. Sat kasnije, ako granični roditelj ustvrdi da je nebo žuto, dijete se s tim slaže. Dijete ne spominje nekonzistentnost, zato što bi to samo provociralo roditelja u novu tiradu. Dijete se uči potpuno predati realnosti kakvu definiraju potrebe narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Odnos zamijenjenih uloga

U odnosu djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja, dijete postaje "regulatorni drugi" za psihopatologiju roditelja. Roditelj koristi dijete za zadovoljenje svojih emocionalnih i psiholoških potreba. Kad roditelj koristi dijete za zadovoljenje svojih potreba, to se zove odnos "zamijenjenih uloga" (opaska: postoji više različitih tipova odnosa zamijenjenih uloga). U zdravim odnosima roditelj-dijete, roditelj zadovoljava potrebe djeteta. U odnosu zamijenjenih uloga, roditelj koristi dijete za zadovoljenje svojih potreba.
Primjer koji je prototip odnosa zamijenjenih uloga je incest, u kojem se dijete koristi za zadovoljenje psiholoških-seksualnih potreba roditelja.
·                  Odnos zamijenjenih uloga proizvod je obrazaca odnosa koji su sadržani u unutarnjim radnim modelima sustava privrženosti (Macfie, McElwain, Houts, & Cox, 2005.).
·                  Razvoj granične strukture ličnosti povezan je s iskrivljenim obrascima odnosa koji su sadržani u unutarnjim radnim modelima sustava privrženosti (Agrawal, Gunderson, Holmes, & Lyons-Ruth, 2004; Fonagy, Target, Gergely, Allen, & Bateman, 2003.)
·                  Organizacija granične osobnosti također je povezana s viktimizacijom seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu (Hodges, 2003; McLean & Gallop, 2003; Ogata, et al., 1990; Trippany, Helm, & Simpson, 2006; Zanarini, et al., 1990) i s odnosima zamijenjenih uloga (Shaffer & Sroufe, 2005.).
Dok ostali razvojni čimbenici mogu voditi odnosu zamijenjenih uloga (poput alkoholizma u roditelja), symptomatska prisutnost oboje – odnosa zamijenjenih uloga i organizacije granične osobnosti u roditelja, u slučajevima "otuđenja djeteta od roditelja", ukazuje na moguću prisutnost seksualnog zlostavljanja kao "izvornog koda" u unutarnjim radnim modelima sustava privrženosti narcisoidnog/(graničnog) roditelja koji je ušao u trans-generacijski prijenos obrazaca privrženosti (Benoit & Parker, 1994; Bretherton, 1990; Jacobvitz, Morgan, Kretchmar, & Morgan, 1991.).
"Postoje dokazi za intergeneracijski prijenos raspada razgraničenja osobnosti unutar obitelj. Odrasli koji su iskusili raspad razgraničenja u svojim odnosima s roditeljima, češće će prekoračiti razgraničenja osobnosti s vlastitom djecom" (Kerig, 2005., str. 22).
"Povijest seksualnog iskorištavanja majke pojavljuje se kao značajni prediktor raspada razgraničenja u dobi od 42 mjeseca" (Shaffer & Sroufe, 2005., p. 75)
Raspad razgraničenja u ranom djetinjstvu iniciran od strane roditelja, primjer je obrasca poremećaja odnosa u djeteta. Zamjena uloga očita je do rane adolescencije i dostupni podaci ukazuju na veze s psihopatologijom u kasnijoj adolescenciji, posebno kao rezultat seksualiziranog ponašanja opaženog u dobi od 13 g. (Shaffer & Sroufe, 2005.)
Ovo je kao da računalni virus inficira "izvorni kod" datoteka u unutarnjim radnim modelima sustava privrženosti, a onda se virus prenosi inter-generacijski dok se regulatorno umreženje sustava privrženosti učitava od roditelja na dijete putem iskrivljenih roditeljskih postupaka, koje stvaraju oštećene datoteke u unutarnjim radnim modelima sustava privrženosti roditelja (vidi: Attachment Foundations: Regulation Systems).
Unutarnji radni modeli sustava privrženosti posreduju u svim bliskim emocionalnim odnosima tijekom životnog vijeka. Iskrivljenja u sustavu privrženosti roditelja iskrivit će roditeljske postupke toga roditelja, što će dovesti do inter-generacijskog prijenosa iskrivljenih obrazaca privrženosti od roditelja na dijete (Benoit & Parker, 1994; Bretherton, 1990; Fonagy, Steele, & Steele, 1991; Fonagy & Target, 2005; Jacobvitz, Morgan, Kretchmar & Morgan, 1991.).
Seksualno zlostavljanje, kao mogući izvor ovoga "izvornog koda" može biti na generacijskoj razini narcisoidnog/(graničnog) roditelja, predstavljajući viktimizaciju seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu toga roditelja, ili je "izvorni kod" mogao ući u trans-generacijski prijenos obrazaca privrženosti generaciju prije, s roditeljem današnjeg narcisoidnog/(graničnog) roditelja čiji su iskrivljeni roditeljski postupci stvorili narcisoidnu/(graničnu) osobnost današnjeg roditelja tako da se ova posebna manifestacija "izvornog koda" (tj. odnos zamjenjenih uloga u kojem roditelj koristi dijete da bi zadovoljio svoje emocionalne i psihološke potrebe) prenosi inter-generacijski kroz više generacija nakon traume viktimizacije incestom.

Psihičko zlostavljanje djeteta

Prekid odnosa s normalnim i emocionalno dostupnim roditeljem koji dijete inicira kao posljedicu iskrivljenih patogenih roditeljskih postupaka narcisoidnog/(graničnog) roditelja u kojima taj roditelj koristi dijete u odnosu zamijenjenih uloga, da bi zadovoljio svoje emocionalne i psihološke potrebe (tj. "otuđenje od roditelja"), može predstavljati trans-generacijsko ponavljanje viktimizacije seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, koja se dogodila jednu (ili dvije) generacije prije, ali nastavlja teško iskrivljavati odnose roditelj-dijete putem iskrivljenih roditeljskih postupaka narcisoidnog/(graničnog) roditelja (čija vlastita poremećena organizacija osobnosti također predstavlja posljedicu prethodne viktimizacije seksualnog zlostavljanja).
Postoje nalazi koji ukazuju na to teško iskrivljena roditeljska postupanja povezana s "otuđenjem djeteta od roditelja" koje se temelji na poremećaju privrženosti predstavlja varijantu seksualnog zlostavljanja djeteta/incesta, koja se prenosi inter-generacijski na današnje dijete u ne-seksualiziranom, ali u još uvijek psihološki abuzivnom obliku.
Naš bi odgovor trebao biti primjeren toj mogućnosti, tj. da je to s čime smo suočeni, oblik ne-seksualizirane psihološke-(seksualne) viktimizacije djeteta u trans-generacijskom ponavljanju.
Čak i ako iskrivljenja djetetovih motivacija za privrženim povezivanjem s normalnim i afektivno dostupnim roditeljem, kao posljedica patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja, nisu posljedica trans-generacijskog prijenosa traume seksualnog zlostavlja, teško iskrivljeni roditeljski postupci narcisoidnog/(graničnog) roditelja u kojem koristi dijete kao "regulatornog drugog" radi ispunjavanja vlastitih emocionalnih i psiholoških potreba ipak dostižu razinu psihičkog zlostvljanja djeteta koje teško narušava zdrav emocionalni i psihološki razvoj djeteta.
Ono što na površini izgleda kao odnos povezanosti između djeteta i "odabranog" narcisoidnog/(graničnog) roditelja s kojim je dijete u savezu, zapravo jest odnos zamijenjenih uloga koji je simptomatska manifestacija teške patologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja. "Otuđenje djeteta od roditelja" koje se temelji na privrženosti nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje zaštite djeteta.
__________________________________
Opaska: Želim biti potpuno jasan. NIKAKO ne tvrdim da odabrani narcisoidni/(granični) roditelj s kojim je dijete u savezu seksualno zlostavlja dijete. Ono što navodim jest da postoje nalazi koji ukazuju na to da psihološki procesi koji se manifestiraju kroz "otuđenje djeteta od roditelja" koje se temelji na privrženosti mogu s velikom vjerojatnošću predstavljati trans-generacijsko ponavljanje prethodne viktimizacije od seksualnog zlostavljanja koje se dogodilo jednu ili dvije generacije prije, a koja nastavlja teško narušavati procese razvoja odnosa roditelj-dijete putem utjecaja patogenog "izvornog koda" koji je sadržan u unutarnjim radnim modelima sustava privrženost narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Literatura
Raspad razgraničenja
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
Shaffer, A., & Sroufe, L. A. (2005). The Developmental and adaptational implications of generational boundary dissolution: Findings from a prospective, longitudinal study. Journal of Emotional Abuse. 5(2/3), 67-84.
Trans-generacijski prijenost obrazaca privrženosti
Benoit, D. and Parker, K.C.H. (1994). Stability and transmission of attachment across three generations. Child Development, 65, 1444-1456
Bretherton, I. (1990). Communication patterns, internal working models, and the intergenerational transmission of attachment relationships. Infant Mental Health Journal, 11, 237-252.
Fonagy, P., Steele, M. & Steele, H. (1991). Intergenerational patterns of attachment: Maternal representations during pregnancy and subsequent infant-mother attachments. Child Development, 62, 891-905.
Fonagy P. & Target M. (2005). Bridging the transmission gap: An end to an important mystery in attachment research? Attachment and Human Development, 7, 333-343.
Jacobvitz, D.B., Morgan, E., Kretchmar, M.D., and Morgan, Y. (1991). The transmission of mother-child boundary disturbances across three generations. Development and Psychopathology, 3, 513-527.
Macfie, J., McElwain, N.L., Houts, R.M., and Cox, M.J. (2005) Intergenerational transmission of role reversal between parent and child: Dyadic and family systems internal working models. Attachment & Human Development, 7, 51-65
Povezanost graničnog poremećaja osobnosti i seksualnog zlostavljanja
Hodges, S. (2003). Borderline personality disorder and posttraumatic stress disorder: Time for integration? Journal of Counseling and Development, 81, 409-417.
McLean, L. M., & Gallop, R. (2003). Implications of childhood sexual abuse for adult borderline personality disorder and complex posttraumatic stress disorder. The American Journal of Psychiatry, 160(2), 369-71.
Ogata, S. N., Silk, K. R., Goodrich, S., Lohr, N. E., Westen, D., & Hill, E. M. (1990). Childhood sexual and physical abuse in adult patients with borderline personality personality disorder. The American Journal of Psychiatry, 147(8), 1008-13.
Trippany, R.L., Helm, H.M. and Simpson, L. (2006). Trauma reenactment: Rethinking borderline personality disorder when diagnosing sexual abuse survivors. Journal of Mental Health Counseling, 28, 95-110.
Zanarini, M. C., Williams, A. A., Lewis, et al. (1997). Reported pathological childhood experiences associated with the development of borderline personality disorder. The American Journal of Psychiatry, 154(8), 1101-6.
Granični poremećaj osobnosti i mreža privrženosti
Agrawal, H.R., Gunderson, J., Holmes, B.M., & Lyons-Ruth, K. (2004). Attachment studies with borderline patients: A review. Harvard Review of Psychiatry, 12, 94-104.
Fonagy, P., Target, M., Gergely, G., Allen, J.G., and Bateman, A. W. (2003). The developmental roots of Borderline Personality Disorder in early attachment relationships: A theory and some evidence.Psychoanalytic Inquiry, 23, 412-459.
Co-Narcissism
Rappoport, A. (2005). Co-narcissism: How we accommodate to narcissistic parents.The Therapist.
Narcisoidni bijes
Kohut, H: Thoughts on narcissism and narcissistic rage. Psychoanalytic Study of the Child 1972; 27:560-400.
Povezanost narcisoidne i granične organizacije
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and pathological narcissism.. New York: Aronson.

“Jedna subgrupa of graničnih pacijenata, tj. granične osobnosti… čini se da imaju defenzivnu organizaciju koja je slična graničnim osobnostima, no ipak, mnogi od njih funkcioniraju na puno boljoj psihosocijalnoj razini.” (Kernberg, 1975, p. xiii)

1 komentar:

  1. Cijeli moj život nikad nisam vidio ništa što tako brzo radi poput čarolije Dr. Abazara. Nakon kontaktiranja Dr.Agbazara, počela sam vjerovati u izjavu da svaki novac ima dvije strane. Kad me ljubavnik ostavio, zakleo mi se da se više nikad neće vratiti k meni, ali hvala Bogu što sam kroz pomoć dr. Agabazu imala svog ljubavnika natrag u mene u roku od 48 sati, a ja ću također željeti da se drugi ljudi razbije srca da bi se obratili dr. Agbazara kroz ove detalje ispod koje su putem e-pošte: ( agbazara@gmail.com ) ili preko Whatsappa na +2348104102662 onda možete vidjeti čuda Dr.Agbazara

    OdgovoriIzbriši