U ovom se tekstu obraćam stručnjacima mentalnog zdravlja
Postoje tri kategorije stručnjaka mentalnog zdravlja koje se
uključuju u postavljanje dijagnoze i tretman patologije 'otuđenja od roditelja'
koje se temelji na privrženosti.
Novi koji još uče: Ako ste u ovoj domeni
subspecijalističke prakse novi, dobrodošli. Čitajte znanstvenike i stručnjake
kao što su Bowlby, Beck, Millon, Minuchin. Čitajte, čitajte i čitajte. Knjiga Foundations će vam pomoći. Ako trebate konzultacije,
moja e-mail adresa je: drcraigchildress@gmail.com
Iskusni koji još uče:
Ako u domeni ove subspecijalističke prakse radite i borite se s problemom
postavljanja dijagnoze i tretmana patologije 'otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti te trebate više informacija da biste učili i rasli,
dobrodošli. Čitajte znanstvenike i stručnjake kao što su Bowlby, Beck, Millon,
Minuchin. Čitajte, čitajte i čitajte. Knjiga Foundations će vam pomoći. Ako trebate konzultacije, moja e-mail adresa je:
drcraigchildress@gmail.com
Neznalice ukopane u svojim stavovima: Ako u domeni ove subspecijalističke prakse radite i nemate pojma
što radite, a ipak niste zainteresirani za učenje o patologiji koju trebate
dijagnosticirati i tretirati i odbijate napore ciljanog roditelja da vam
pomogne shvatiti patologiju... Upravo se vama obraćam u ovom tekstu...
Važno je shvtiti da nema NIČEGA NOVOG u vezi s patologijom
'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Komponente patologije
'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti sve su dobro
utvrđene i znanstveno utemeljene u značajnim istraživačkim radovima
u znanstvenoj i stručnoj literaturi koju su ocijenili kolege stručnjaci.
Patologija sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na
privrženosti detaljno je opisana u teorijskim radovima eminentnih stručnjaka
- U području teorije privrženosti i intersubjektivnosti (npr.
Bowlby, Ainsworth, Mains, Ruth-Lyons, Bretherton, Sroufe, van IJzendoorn,
Stern, Tronick, Fonagy, Shore);
- U radovima eminentnih stručnjaka na području patologije
poremećaja ličnosti (npr., Millon, Kernberg, Beck, Linehan);
- I u radovima eminentnih stručnjaka na području teorije
obiteljskih sustava (npr., Bowen, Minuchin, Haley).
- Patologija sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na
privrženosti također je detaljno objašnjena u opsežnoj istraživačkoj literaturi
o procesima privrženosti, poremećaja ličnosti i obiteljskih sustava.
JEDINI razlog zašto to nekim stručnjacima mentalnog zdravlja može
IZGLEDATI kao nešto novo, je u tome što su ili novi na tome području
patologije, ili zato što su tako nevjerojatno velike neznalice u području
priznatih principa profesionalne psihologije i onoga što već postoji u
istraživačkoj literaturi koja je ocijenjena od kolega, da im to IZGLEDA kao nešto
novo zbog visoke razine njihova stručnog neznanja.
To što je vama patologija poremećaja ličnosti nova, ne čini tu
patologiju nečim 'novim'. Samo zato što je patologija sustava privrženosti nova
za vas, ne čini patologiju sustava privrženosti nečim 'novim. I, samo zato što
su konstrukti obiteljskih sustava vama novi, nisu zato konstrukti obiteljskih
sustava nešto 'novo'.
Sve sadržano u patologiji modela 'otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti prihvaćeno je u istraživačkoj literaturi procijenjenoj
od strane kolega i u radovima eminentnih stručnjaka profesionalne psihologije.
Tu ništa nije novo.
To je novo samo onim stručnjacima mentalnog zdravlja koji nemaju
znanja o onome što već postoji u priznatoj literaturi profesionalne
psihologije.
Na mojoj je web stranici check-lista psihopatologije koja je
sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti (izvornik je
na engleskom jeziku - copy-paste):
http://drcachildress.org/asp/admin/getFile.asp?RID=106&TID=6&FN=pdf
Na hrvatskom:
Patologija sadržana u
modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti
(Patologija ponovnog
proživljavanja traume privrženosti)
(Patologija splittinga u
među-generacijskom savezu)
C.A.Childress (2015)
Ne Ova vrst
slažem patologije
se je
prisutna
☐ ☐ Među-generacijski savez
☐ ☐ Patologija narcisoidne/granične
ličnosti
☐ ☐ Patologija splitting-a
☐ ☐ Patologija projekcije
☐ ☐ Psihološka dekompenzacija
narcisoidne/granične ličnosti u
deluzijska uvjerenja kad je
pod
stresom
☐ ☐ Odnos zamijenjenih uloga
☐ ☐ Sustav privrženosti
☐ ☐ Unutarnji radni modeli
privrženosti
(sheme)
☐ ☐ Trauma privrženosti
(dizorganizirana
privrženost)
☐ ☐ Povezanost formacije narcisoidnih
i
graničnih crta ličnosti s traumom
privrženosti iz djetinjstva
☐ ☐ Oživljavanje obrazaca traume
privrženosti
☐ ☐ Krivo pripisivanje uzroka
anksioznosti
☐ ☐ Krivo razumijevanje reakcije
žalovanja
________________________________
Childress,
C.A. (2015). An Attachment-Based Model of Parental Alienation: Foundations.
Claremont, CA: Oaksong Press
Zamolio bih svakog stručnjaka mentalnog zdravlja da prođe kroz
check-listu i utvrdi vrstu patologije s kojom se ne slaže i ne vjeruje da
postoji.
Ako prihvati da sve sadržane patologije koje su navedene u
check-listi postoje, tad u biti prihvaćaju konstrukt 'otuđenja od roditelja'
koje se temelji na privrženosti kako je opisano u mojoj knjizi Foundations.
Ocjene kolega
Svakom onom stručnjaku mentalnog zdravlja koji je tolika neznalica
u području postojećih psihologijskih principa i konstrukata da pita jesu li tu
'novu teoriju' Dr childressa ocijenile kolege stručnjaci, moj je odgovor
sljedeći:
To što ste vi osobno neznalica ne čini ove informacije nečim
'novim'. Nove su vama zato što nemate znanja. Čitajte radove koje su napisali
Bowlby i Beck i Millon i Kernberg i Minuchin i Haley, i…
U 11. Poglavlju knjige Foundations u kojem pišem o stručnim kompetencijama, nabrajam literaturu
eminentnih stručnjaka psihologije i istraživačku literaturu koju su ocijenile
kolege stručnjaci (ta je lista i u dijelu ovoga teksta, pod nazivom:
Reference). Pročitajte tu od 'kolega stručnjaka ocijenjenu' i priznatu
literaturu prije nego što mi postavite tako glupo pitanje.
Patologija koju opisujem u modelu 'otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti nije nešto 'novo' – vi ste jednostavno neznalica.
Je li patologija komplicirana? U izvjesnoj mjeri, i na prvi
pogled, jest. Ali je zapravo takva da postaje relativno jednostavna kad je
jednom razumijemo, zato što je uvijek ista; uz samo nekoliko predvidivih
varijacija na temu. Komplicirana izgleda samo nekomu tko ne zna sadržane
patologije.
No sama je patologija potpuno definirana i razumljiva
manifestacija patologije obiteljskih sustava, patologije poremećaja ličnosti i
patologije sustava privrženosti.
Splitting &
među-generacijski savez
Iako postoje brojni načini da se razumije patologija 'otuđenja od
roditelja' (kao patologija oživljavanja traume privrženosti, kao projekcija
patologije ličnosti na ciljanog roditelja) jedan on najlakših načina da je se
razumije jest dodatak patologije 'splitting'-a među-generacijskom savezu
djeteta s narcisoidnim/graničnim roditeljem, a protiv ciljanog roditelja (tj.
kao dodatak patologije poremećaja ličnosti patologiji obiteljskih sustava).
Dodatak patologije 'splitting'-a što je razlikovna i
karakteristična značajka patologije i narcisoidne i granične ličnosti, pretvara
već patološki među-generacijski savez (Haley ga je nazvao 'perverznim trokutom')
u posebno zloćudan i opasan oblik u kojem dijete nastoji potpuno prekinuti
odnos s ciljanim roditeljem, pri čemu je to dijete sredstvo pretvaranja bivšeg
supružnika u bivšeg roditelja, što je sukladno polarizaciji i odsustvu
ambivalencije, a što je značajka patologije 'splitting'-a.
Patologija splitting-a nije nešto što sam ja izmislio ni opisao.
To je priznata psihološka patologija koju je definiralo Američko psihijatrijsko
društvo i opisali su je eminentni stručnjaci mentalnog zdravlja. Prema
Američkom psihijatrijskskom društvu, splitting je:
"Splitting. Pojedinac se s emocionalnim sukobom unutarnjih
ili vanjskih stresora suočava kompartmentaliziranjem suprotnih afektivnih
stanja na način da ne uspijeva integrirati pozitivne i negativne kvalitete sebe
i drugih u cjelovitu sliku. Time što ne može doživjeti ambivalentne afekte
istodobno, uravnotežena viđenja i očekivanja prema sebi i drugima isključena su
iz njegove emocionalne svijesti. Slika o sebi i drugima naizmjenično varira
između polariziranih suprotnosti: previše ljubavi, moći, vrijednosti, brižnosti
i dobrote – ili previše lošega, mržnje, ljutnje, destrukcije, odbacivanja ili
bezvrijednosti." (American Psychiatric Association,
2000, str. 813)
Posebnu pozornost obratite na sljedeće 'time što ne može doživjeti
ambivalentne afekte istodobno..." Po samoj svojoj prirodi, splitting
isključuje ambivalenciju. Splitting nameće polariziranu sigurnost u viđenje
drugih kakvo spriječava 'uravnoteženo viđenje' drugih ljudi.
Što se događa kad patologiju splittinga u narcisoidne/granične
ličnosti dodamo među-generacijskom savezu?
Kad zbog razvoda supružnik postane bivši supružnik, patologija
splitting-a ZAHTIJEVA da bivši spružnik mora također postati i bivši roditelj.
Ambivalencija je nemoguća.
Patologija splitting-a u strukturi narcisoidne/granične
ličnosti 'ne uspijeva integrirati pozitivne i negativne kvalitete sebe i drugih
u cjelovitu sliku' i rezultat toga je da percepcija drugih 'naizmjenično varira
između polariziranih suprotnosti'. Bivši supružnik zato postaje loš, pun
mržnje, ljutit, destruktivan, onaj koji odbacuje i bezvrijedan, i kao bivši
supružnik i kao roditelj.
Ambivalenciju
i višeznačnost nije moguće doživjeti u stanju patologije splittinga. Užasan i
loš bivši supružnik ne može istodobno biti roditelj koji voli dijete. To je
neurološki nemoguće pri patologiji splittinga.
Ovo
nije nešto što sam ja izmislio. Ovo je definicija Američkog psihijatrijskog
društva koja se odnosi na patologiju splittinga koja je karakteristična
značajka patologije i narcisoidne i granične ličnosti. Ne govorim ništa novo.
Samo ukazujem na to što se događa kad se patologija splittinga u
narcisoidne/granične ličnosti pridoda među-generacijskom savezu.
Ni
među-generacijski savez nije moja ideja. To je potvrđeni konstrukt koji su, kao
karakterističnu manifestaciju 'triangulacije' djeteta u supružnički sukob
opisali eminentni teoretičari obiteljskih sustava Jay
Haley i Salvador Minuchin. Jay Haley (1977) daje sljedeću definiciju
među-generacijskog saveza:
"Ljudi koji su u ovoj triangulaciji nisu
vršnjaci, već jedno od njih pripada generaciji kojoj drugo dvoje ne pripada...
U procesu njihove međusobne interakcije, osoba iz jedne generacije stvara savez
s osobom iz druge generacije, a protiv osobe iz svoje generacije. Pod 'savezom'
se smatra proces zajedničke akcije koja je protiv treće osobe... Savez
između navedene dvije osobe se poriče. To znači da postoje određena ponašanja
koja ukazuju na savez, ali koja će, kad ih se propituje, biti poricana kao
savez... U osnovi je ta izopačena triangualcija ona u kojoj je razgraničenje
generacija urušeno na prikriveni način. Kad se ovo opetovano događa, sustav je
patološki." (Haley, 1997., str. 37)
Obratite pozornost na to da 'osoba iz jedne
generacije stvara savez s osobom iz druge generacije, a protiv osobe iz svoje
generacije' To nisam ja izmislio, taj je konstrukt definirao Jay Haley jedan od
eminentnih stručnjaka profesionalne psihologije i terapije obiteljskih sustava.
Salvador Minuchin, kojeg mnogi smatraju najvećim stručnjakom za
terapiju obiteljskih sustava, također opisuje među-generacijski savez:
"Rigidni trokut također može imati oblik
stabilnog saveza. Jedan od roditelja pridružuje dijete u rigidno ograničeni među-generacijski savez protiv drugog roditelja."
(Minuchin, 1974, str. 102)
U svojoj temeljnoj knjizi o principima obiteljske terapije Families
and Family Therapy, Salvador Minuchin daje primjer jednog slučaja i
utjecaja među-generacijskog saveza na obiteljske odnose:
"Roditelji su razvedeni od prije šest mjeseci i otac sad živi
sam... Dvoje od djece koje je bilo vrlo privrženo ocu sad odbija svaki kontakt
s njim. Mlađa djeca posjećuju oca ali izražavaju veliko nezadovoljstvo
situacijom." (Minuchin, 1974, str. 101)
Ha, nije li to UPRAVO ono o čemu govorimo kad govorimo o 'otuđenju
od roditleja'? Minuchinova je knjiga napisana 1974. Čak četrdeset godina prije.
Zašto uopće razgovaramo o ovome?
Molim SVE stručnjake mentalnog zdravlja da mi opišu što se događa
kad se među-generacijski savez doda patologiji splittinga u roditelja s narcisoidnim/graničnim
poremećajem?
Odgovor: Dodatkom patologije splittinga među-generacijskom savezu
dijete će inicirati prekid (Bowen) svojeg odnosa s ciljanim roditeljem kao što
je to opisao Minuchin (1974), čime će bivšeg supružnika pretvoriti u bivšeg
roditelja, sukladno patologiji splittinga u roditelja u među-generacijskom
savezu.
Apsolutno mi nije nikakav mentalni napor to shvatiti. Tako je
nevjerojatno očito. Nije novo. A ipak, zbog nekih neobjašnjivih razloga, o
patologiji splittinga i među-generacijskog saveza mnogi stručnjaci mentalnog
zdravlja ne znaju ili su jednostavno previše... Ne znam kako to drugačije
nazvati nego glupim... ako se ne može zbrojiti jedan plus jedan.
Splitting + među-generacijski savez = dijete odbija roditelja zato
što je 'totalno loš'. Čini mi se prilično jednostavnom kliničkom psihologijom.
1 + 1 = 2. Ne znam koji je dio ove jednadžbe teško razumjeti.
Zato me, molim, nemojte pitati jesu li 'moju teoriju' ocijenile
moje kolege po struci. Prvo, to nije 'moja teorija', to su od prije priznate
činjenice u psihologiji. Problem je što vi premalo znate. Drugo, sva patologija
koju sam opisao u modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti opsežno je temeljito ocjenjivana od strane kolega po struci. To
što vama izgleda 'nova', ne znači da je nova, već pokazuje da nemate potrebna
znanja. Prije nego što me pitate jesu li 'moju teoriju' ocijenile moje kolege
po struci, pročitajte postojeću literatuju navedenu u dijelu pod naslovom
Reference u 11. poglavlju knjige Foundations koje se bavi stručnim kompetencijama.
Craig Childress, Dr psiholoških znanosti, Klinički psiholog, PSY
18857
P.S. Ocjena kolega obično se primjenjuje samo na
istraživačke studije, a ne na teorijske formulacije. Teorijske se
formulacije prezentiraju u formatu knjige zato što se materijal mora opisati
detaljnije nego što je dopuštenih 10 do 20 stranica rada koji se objavljuje u
stručnom časopisu. Satir, Rogers, Adler, Minuchin, Kohut, Kernberg, itd., svoje
su teorijske modele prezentirali u formatu knjiga. Stručna ocjena istraživačkih
studija služi tomu da osigura ispravnu metodologiju istraživanja, a ne
teorijske formulacije. Npr. Model humanističke obiteljske terapije koji je
Satir opisala u svojoj knjizi Peoplemaking kolege nisu
ocjenjivale. Model terapije koja je usmjerena na klijenta, koji je Roger opisao
u svojoj knjizi On Becoming a Person kolege nisu ocjenjivale.
Nema načina da patologiju koju opisujem u
Foundations opišem u radu od 15 stranica koji se može objaviti u stručnom
časopisu. Zato nema načina na koji ga kolege mogu ocijeniti. Takve su ocjene
uobičajene za istraživačke studije koje se objavljuju u stručnim časopisima, a
ne za teorijske formulacije. Teorijske se formulacije objavljuju u formatu
knjiga, i zatim stručnjaci mentalnog zdravlja čitaju knjige i kritiziraju ono
što je u njima napisano, bilo da se radi o Satir, Rogersu, ili Kohutu, ili
Childressu. To je proces stručne ocjene teorijskog materijala.
Reference
American Psychiatric Association. (2000). Diagnostic and
statistical manual of mental disorders (Revised 4th ed.). Washington, DC:
Author.
Bowlby, J. (1969). Attachment and Loss: Vol. 1. Attachment. NY:
Basic Books.
Bowlby, J. (1973). Attachment and Loss: Vol. 2. Separation:
Anxiety and Anger. NY: Basic Books.
Bowlby, J. (1980). Attachment and Loss: Vol. 3. Loss: Sadness and
Depression. NY: Basic Books.
Fonagy, P., Target, M., Gergely, G., Allen, J.G., and Bateman, A.
W. (2003). The developmental roots of Borderline Personality Disorder in early
attachment relationships: A theory and some evidence. Psychoanalytic Inquiry,
23, 412-459.
Fonagy P. and Target M. (2005). Bridging the transmission gap: An
end to an important mystery in attachment research? Attachment and Human
Development, 7, 333-343.
Fonagy, P., Luyten, P., and Strathearn, L. (2011). Borderline
personality disorder, mentalization, and the neurobiology of attachment. Infant
Mental Health Journal, 32, 47-69.
Lyons-Ruth, K., Bronfman, E. and Parsons, E. (1999). Maternal
frightened, frightening, or atypical behavior and disorganized infant
attachment patterns. In J. Vondra & D. Barnett (Eds.) Atypical patterns of
infant attachment: Theory, research, and current directions. Monographs of the
Society for Research in Child Development, 64, (3, Serial No. 258).
Main, M. and Hesse, E. (1990). Parents’ unresolved traumatic
experiences are related to infant disorganized attachment status: Is frightened
and/or frightening parental behavior the linking mechanism? In M.T. Greenberg,
D. Cicchetti, & E.M. Cummings (Eds.), Attachment in the preschool years:
Theory, research, and intervention (pp. 161–182). Chicago: University of
Chicago Press.
van IJzendoorn, M.H., Schuengel, C., and Bakermans-Kranenburg,
M.J. (1999). Disorganized attachment in early childhood: Meta-analysis of
precursors, concomitants, and sequelae. Development and Psychopathology, 11,
225–249.
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary
dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5,
5-42.
Macfie, J. Fitzpatrick, K.L., Rivas, E.M. and Cox, M.J. (2008).
Independent influences upon mother-toddler role-reversal: Infant-mother
attachment disorganization and role reversal in mother’s childhood. Attachment
and Human Development, 10, 29-39
Macfie, J., McElwain, N.L., Houts, R.M., and Cox, M.J. (2005)
Intergenerational transmission of role reversal between parent and child:
Dyadic and family systems internal working models. Attachment & Human
Development, 7, 51-65.
Pearlman, C.A. and Courtois, C.A. (2005). Clinical applications of
the attachment framework: Relational treatment of complex trauma. Journal of
Traumatic Stress, 18, 449-459.
Prager, J. (2003). Lost childhood, lost generations: the
intergenerational transmission of trauma. Journal of Human Rights, 2, 173-181.
Shaffer, A., and Sroufe, L. A. (2005). The developmental and
adaptational implications of generational boundary dissolution: Findings from a
prospective, longitudinal study. Journal of Emotional Abuse. 5(2/3), 67-84.
Sroufe, L. A. (2005). Attachment and development: A
prospective, longitudinal study from birth to adulthood, Attachment and
Human Development, 7, 349-367.
Bacciagaluppi, M. (1985). Inversion of parent-child relationships:
A contribution to attachment theory. British Journal of Medical Psychology, 58,
369-373.
Benoit, D. and Parker, K.C.H. (1994). Stability and transmission
of attachment across three generations. Child Development, 65, 1444-1456
Brennan, K.A. and Shaver, P.R. (1998). Attachment styles and
personality disorders: Their connections to each other and to parental divorce,
parental death, and perceptions of parental caregiving. Journal of Personality
66, 835-878.
Bretherton, I. (1990). Communication patterns, internal working
models, and the intergenerational transmission of attachment relationships.
Infant Mental Health Journal, 11, 237-252.
Sable, P. (1997). Attachment, detachment and borderline
personality disorder. Psychotherapy: Theory, Research, Practice, Training,
34(2), 171-181.
Cassidy, J., and Berlin, L. J. (1994). The insecure/ambivalent
pattern of attachment: Theory and research. Child Development, 65, 971−991.
Mikulincer, M., Gillath, O., and Shaver, P.R. (2002). Activation
of the attachment system in adulthood: Threat-related primes increase the
accessibility of mental representations of attachment figures. Journal of
Personality and Social Psychology, 83, 881-895.
Tronick, E.Z. (2003). Of course all relationships are unique: How
co-creative processes generate unique mother-infant and patient-therapist
relationships and change other relationships. Psychoanalytic Inquiry, 23,
473-491.
van der Kolk, B.A. (1987). The separation cry and the trauma
response: Developmental issues in the psychobiology of attachment and
separation. In B.A. van der Kolk (Ed.) Psychological Trauma (31-62).
Washington, D.C.: American Psychiatric Press, Inc.
van der Kolk, B.A. (1989). The compulsion to repeat the trauma:
Re-enactment, revictimization, and masochism. Psychiatric Clinics of North
America, 12, 389-411
van Ijzendoorn, M.H. (1992) Intergenerational transmission of parenting:
A review of studies in nonclinical populations. Developmental Review, 12, 76-99
Holmes, J. (2004). Disorganized attachment and borderline
personality disorder: a clinical perspective. Attachment & Human
Development, 6(2), 181-190.
Lopez, F. G., Fuendeling, J., Thomas, K., and Sagula, D. (1997).
An attachment-theoretical perspective on the use of splitting defenses.
Counseling Psychology Quarterly, 10, 461-472.
Raineki, C., Moriceau, S., and Sullivan, R.M. (2010). Developing a
neurobehavioral animal model of infant attachment to an abusive caregiver.
Biological Psychiatry, 67, 1137-1145.
Cozolino, L. (2006): The neuroscience of human relationships:
Attachment and the developing social brain. WW Norton & Company, New York.
Siegel, D. (1999). The developing mind: Toward a neurobiology of
interpersonal experience (New York: Guilford Press, 1999)
Iacoboni, M., Molnar-Szakacs, I., Gallese, V., Buccino, G.,
Mazziotta, J., and Rizzolatti, G. (2005). Grasping the intentions of others
with one’s own mirror neuron system. Plos Biology, 3(3), e79.
Kaplan, J. T., and Iacoboni, M. (2006). Getting a grip on other
minds: Mirror neurons, intention understanding, and cognitive empathy. Social
Neuroscience, 1(3/4), 175-183.
Fraiberg, S., Adelson, E., and Shapiro, V. (1975). Ghosts in the
nursery. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry,
14, 387–421.
Millon. T. (2011). Disorders of personality: introducing a DSM/ICD
spectrum from normal to abnormal. Hoboken: Wiley.
Beck, A.T., Freeman, A., Davis, D.D., and Associates (2004).
Cognitive therapy of personality disorders. (2nd edition). New York: Guilford.
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and pathological
narcissism. New York: Aronson.
Moor, A. and Silvern, L. (2006). Identifying pathways linking
child abuse to psychological outcome: The mediating role of perceived parental
failure of empathy. Journal of Emotional Abuse, 6, 91-112.
Trippany, R.L., Helm, H.M. and Simpson, L. (2006). Trauma
reenactment: Rethinking borderline personality disorder when diagnosing sexual
abuse survivors. Journal of Mental Health Counseling, 28, 95-110.
Rappoport, A. (2005). Co-narcissism: How we accommodate to
narcissistic parents. The Therapist.
Carlson, E.A., Edgeland, B., and Sroufe, L.A. (2009). A
prospective investigation of the development of borderline personality
symptoms. Development and Psychopathology, 21, 1311-1334.
Juni, S. (1995). Triangulation as splitting in the service of
ambivalence. Current Psychology: Research and Reviews, 14, 91-111.
Barnow, S. Aldinger, M., Arens, E.A., Ulrich, I., Spitzer, C.,
Grabe, H., Stopsack, M. (2013). Maternal transmission of borderline personality
disorder symptoms in the community-based Griefswald Family Study. Journal of
Personality Disorders, 27, 806-819,
Dutton, D. G., Denny-Keys, M. K., and Sells, J. R. (2011).
Parental personality disorder and its effects on children: A review of current
literature. Journal of Child Custody, 8, 268-283.
Fruzzetti, A.E., Shenk, C. and Hoffman, P. (2005). Family
interaction and the development of borderline personality disorder: A
transactional model. Development and Psychopathology, 17, 1007-1030.
Garety, P. A. and Freeman D. (1999) Cognitive approaches to
delusions: A critical review of theories and evidence. The British Journal
of Clinical Psychology; 38, 113-154.
Hodges, S. (2003). Borderline personality disorder and
posttraumatic stress disorder: Time for integration? Journal of Counseling and
Development, 81, 409-417.
Levy, K.N. (2005). The implications of attachment theory and
research for understanding borderline personality disorder. Development and
Psychopathology, 17, p. 959-986
Stepp, S. D., Whalen, D. J., Pilkonis, P. A., Hipwell, A. E., and
Levine, M. D. (2011). Children of mothers with Borderline Personality Disorder:
Identifying parenting behaviors as potential targets for intervention.
Personality Disorders: Theory, Research, and Treatment. 1-16.
Svrakic, D.M. (1990). Functional dynamics of the narcissistic
personality. American Journal of Psychiatry. 44, 189-203.
Widiger, T.A. and Trull, T.J. (2007). Plate tectonics in the
classification of personality disorder: Shifting to a dimensional model.
American Psychologist, 62, 71-83.
Minuchin, S. (1974). Families and family therapy. Harvard
University Press.
________________________
Poveznica na izvornik (copy-paste):
https://drcraigchildressblog.com/2015/08/08/peer-review/
Nema komentara:
Objavi komentar