Suočavanje s traumom u slučaju otuđenja djeteta od vas

Proživljavanje iskustva 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti predstavlja duboku traumu za ciljanog roditelja. Ova vrsta kronične psihičke traume razlikuje se od onoga što veterani proživljavaju kroz PTSP, no ipak je noćna mora onih koji je proživljavaju jedan oblik traume. Tehnički naziv za vrstu emocionalne i psihičke traume koju priživljavaju ciljani roditelji jest 'kompleksna trauma'.

Nije slučajnost da se patologija narcisoidnog/(graničnog) roditelja rađa iz kompleksnog oblika traume u djetinjstvu toga roditelja i da su postojeći procesi 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti za ciljanog roditelja kompleksna trauma. To je svakako povezano.

Važno je da ciljani roditelj nađe načine suočavanja s kompleksnom traumom 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Ova se tekst bavi načinima na koje se ciljani roditelj može suočiti s teškom emocionalnom traumom koja je posljedica iskustva 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Narativ oživljavanja traume

Proces 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti predstavlja oživljavanje narativa traume privrženosti iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja u obiteljskim odnosima. Taj narativ predstavlja lažnu dramu koju stvara patologija narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Uloge u traumi koje su sadržane u mreži privrženosti toga roditelja stvorene su tijekom njegova djetinjstva u traumatskim odnosima s vlastitim roditeljem.

Kompleksna razvojna trauma koju je narcisoidni/(granični) roditelj proživio kao dijete bila je tako pogubna za njegov psihički razvoj, da je dovela do razvoja narcisoidnih i graničnih struktura ličnosti koje sad vode poremećene obiteljske procese nazvane 'otuđenje od roditelja'. Tu kompleksnu traumu iz djetinjstva koja je stvorila narcisoidne/(granične) crte ličnosti roditelja dokazuje današnje 'otuđenje od roditelja' djeteta toga roditelja, koje se temelji na privrženosti.

Sustav privrženosti narcisoidnog/(graničnog) roditelja sadrži reprezentacijske mreže traume odnosa koje je roditelj doživio u svojem djetinjstvu. Ovi internalizirani radni modeli traume privrženosti nalaze se u obrascu:

'roditelj-nasilnik' – 'dijete-žrtva' – 'roditelj-zaštitnik'

Ove uloge u traumi u djetinjstvu narcisoidnog/(graničnog) roditelja sad se igraju u postojećim obiteljskim odnosima:

"Roditelj-zlostavljač": ciljanom se roditelju u oživljavanju traume dodjeljuje uloga 'roditelja-nasilnika'.

"Dijete-žrtva": narcisoidni/(granični) roditelj inducira dijete u prihvaćanje uloge navodne žrtve.

"Roditelj-zaštitnik": narcisoidni/(granični) roditelj preuzima i napadno pred djetetom i ostalima igra željenu ulogu navodnog zaštitnika djeteta.

Narativ oživljavanja traume u obiteljske se odnose uvodi na način da se prvo dijete inducira u prihvaćanje uloge žrtve. To je ključni prvi korak u stvaranju 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Onoga trenutka kad dijete prihvati ulogu žrtve, to automatski ciljanog roditelja definira kao onoga koji igra ulogu zlostavljača. Uloga 'djeteta-žrtve' automatski ciljanom roditelju nameće ulogu 'roditelja-zlostavljača', neovisno o bilo kakvom stvarnom ponašanju toga roditelja.

Ciljani se roditelj odmah stavlja u poziciju da se mora braniti i stalno dokazivati terapeutima i ostalima da nije 'zlostavljao' dijete. Nije bitno što su njegova roditeljska postupanja sasvim normalna. Onoga časa kad su poremećena roditeljska ponašanja narcisoidnog/(graničnog) roditelja inducirala dijete u preuzimanje uloge 'djeteta-žrtve' u narativu oživljavanja traume, ciljanom je roditelju nametnuta uloga 'roditelja-zlostavljača'.

Djetetovo prihvaćanje uloge žrtve također pruža narcisoidnom/(graničnom) roditelju kontekst za prihvaćanje i otvoreno igranje pred djetetom i pred drugima svoje priželjkivane uloge fantastičnog, savršenog i idealiziranog 'roditelja-zaštitnika'. U cirkularnom procesu određivanja uloga, uloga 'roditelja-zaštitnika' koju je narcisoidni/(granični) roditelj preuzeo i otvoreno prikazao djetetu i drugima poziva dijete da prihvati ulogu 'djeteta-žrtve', a 'dijete-žrtva' poziva narcisoidnog/(graničnog) roditelja da prihvati ulogu 'roditelja-zaštitnika'.

U narativu oživljavanja traume ove se dvije uloge međusobno podržavaju.

Proces 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti u svojoj biti uključuje lažnu dramu koju stvara narcisoidni/(granični) roditelj kao odjek traume iz svojeg djetinjstva, koja je i stvorila patologiju njegove ličnosti. U narativu ove lažne drane, taj roditelj autentično vjeruje da ciljani roditelj predstavlja prijetnju 'zlostavljanja' djeteta i da navodno 'dijete-žrtva' traži zaštitu narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Međutim, ništa od te lažne drame nije istina. To je deluzija. Roditeljstvo ciljanog roditelja potpuno je normalno, dijete nije ni u kakvoj opasnosti i ne treba nikakvu 'zaštitu'. To je lažni narativ rođen iz traume odnosa narcisoidnog/(graničnog) roditelja u njegovu djetinjstvu.

Trauma ciljanog roditelja

Pri oživljavanju traume privrženosti iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja koja je i proizvela psihopatologiju ličnosti toga roditelja, teme traume oživljavaju i re-aktiviraju se.

Zlostavljanje – Viktimizacija – Bespomoćnost – Patnja

Ove se teme traume iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja oživljavaju u narativu traume i prenose se u iskustvo ciljanog roditelja.

Psihološka trauma 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti jest ponašanje kojim narcisoidni/(granični) roditelj zlostavlja ciljanog roditelja (koristeći dijete). Gotovo bi se moglo smatrati psihičkim obiteljskim nasiljem. Obiteljsko nasilje i 'otuđenje od roditelja' koje se temelji na privrženosti jednostavno su različite manifestacije kojim narcisoidna ličnosti zlostavlja supružnika.

Teme traume iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja ugrađuju se u iskustvo ciljanog roditelja. Ciljani roditelj mora iskusiti emocionalno i psihičko zlostavljanje, ogromnu patnju i bespomoćnu viktimizaciju koja je bila dio iskustva traume u djetinjstvu narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Ta je trauma i stvorila patologiju ličnosti koja sad pokreće obiteljsku patologiju 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Patnja ciljanog roditelja koja je stvorena oživljenom i prenesenom traumom iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja duboka je i beskrajna, upravo kakva je bila patnja narcisoidnog/(graničnog) roditelja u njegovu djetinjstvu. Ne može se izbjeći. Ciljani je roditelj bespomoćan i ne može učiniti da zlostavljanje i patnja prestanu. Trauma narcisoidnog/(graničnog) roditelja oživjela je, jedino što ovoga puta emocionalno i psihološki pati ciljani roditelj.

Za ciljanog roditelja 'otuđenje od roditelja' koje se temelji na privrženosti predstavlja ogromnu 'kompleksnu traumu'. Patnju bez kraja – u zamci je i bespomoćan je.

Suočavanje s traumom

Ciljani roditelj mora naći način da obradi doživljaj traume i da se nosi s njime.

U svojoj patnji morate nastojati postići vladavinu svjetla nad tamom traume. Morate naći put van iz traume koja vam je nanesena, put u oporavak vašeg autentičnog psihičkog zdravlja i ravnoteže.

Koliko god željeli spasiti svoje dijete, ne možete ga izvući iz živoga pijeska tako da i sami skočite u taj živi pijesak. Ako to učinite, oboje ćete jednostavno u njemu nestati.

Da biste svoje dijete spasili iz živog pijeska 'otuđenja od roditelja', morate stajati na čvrstoj obali stabilnog emocionalnog i psihičkog zdravlja, i onda pružiti ruku da spasite dijete.

Čak i tad, vaše dijete možda neće primiti vašu ruku. Trebat ćete podršku stručnjaka mentalnog zdravlja i pravosuđa, i na tome radimo. A vi morate nastojati izboriti slobodu od nametnutog iskustva traume. Morate nastojati naći i očuvati vlastito emocionalno i psihičko zdravlje u okolnostima ogromne emocionalne traume vaše tuge i gubitka.

Iskustvo traume zarobljava psihu ciljanog roditelja. Njegov se svijet u cjelosti okreće oko iskustva traume zbog obiteljske patologije. Teški i problematični odnos s neprijateljskim-odbijajućim djetetom; kaos pokušaja dogovaranja s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem u vezi s kontaktima s djetetom; drsko i opetovano kršenje sudskog rješenja od strane narcisoidnog/(graničnog) roditelja; i stalno ometanje odnosa ciljanog roditelja s djetetom od strane narcisoidnog/(graničnog) roditelja neprestano su u fokusu ciljanog roditelja.

Opetovana ročišta, odvjetnici, terapeuti, vještaci, djelatnici socijalne skrbi, koji se pojavljuju u kontekstu trajnog sukoba roditelj-dijete, djeluju na način da potpuno okupiraju psihološki prostor i energiju ciljanog roditelja.

I u tom izvrnutom svijetu, ciljanog se roditelja neprestano okrivljava zato što ga dijete odbija, iako taj roditelj nije učinio ništa loše.

"Ako tvoje dijete ne želi biti s tobom, mora da si učnio nešto loše."

Oduzeto vam je vaše voljeno dijete, i nitko ne razumije. Nitko ne pomaže.

Emocionalna i psihološka trauma i duboka tuga zbog 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti, obuzima život i psihu ciljanog roditelja.

Morate se osloboditi te traume.

Emocionalna trauma koja mu se nanosi je teška i tuga ciljanog roditelja je duboka. Izazov koji je pred ciljanim roditelj jest da ponovno pronađe svjetlo radosti u tami svoje tuge i gubitka.

Radimo na tome da riješimo struku mentalnog zdravlja, da ona shvati i pomogne vam.

Kad mentalno zdravlje jednom postane vaš saveznik, tad ćemo raditi na rješavanju sudova, tako da i oni shvate i pomognu.

U tome procesu vi možete pomoći tako da prihvatite izazov i postignete vlastito mentalno zdravlje i ravnotežu usprkos traumi gubitka i tuge. Vaše dijete treba da čvrsto stojite na obali vlastitog emocionalnog i psihičkog zdravlja i ravnoteže da biste mu pomogli da se izvuče iz živog pijeska svojeg iskustva.

To je vaš izazov.

Nalaženje sreće

Ovdje je devet načina na koje ciljani roditelji koji proživljavaju traumu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti mogu oporaviti i povratiti svoje emocionalno zdravlje i ravnotežu. Osnovne ideje za ovaj popis izvučene su iz rada Belle Beth Cooper u kojem ona navodi raličite znanstveno utemeljene metode povećanja sreće.

1. Vježbajte smješak

Fizički i emocionalni sustavi mozga su povezani. Malu dozu bilo koje emocije možemo stvoriti glumeći kao da je osjećamo. To čine glumci. Onda glumci tu malu dozu emocije razvijaju u potpuno iskustvo željene emocije.

Kad smo sretni smiješimo se. Ali to radi i u obrnutom smjeru. Kad se smiješimo, postajemo sretniji.

Kad se smiješimo, stvaramo malu dozu osjećaja sreće. Fizički čin smješka zavodi mozak:

Mozak kaže, "Zašto se smiješim? Hmm, mora da sam sretan. Hej, emocije, prestanite ljenčariti i proizvedite malo te sreće koju trebate proizvesti."

Kad se smiješimo, zavodimo mozak da pomisli da je sretan, pa oslobađa malu količinu kemije potrebne za osjećaj sreće. To nije puno, možda za 1 na skali od 10. Ali je početak. Što više vježbamo smiješak, sve je lakše proizvesti sreću i svaki je put mozak sve više proizvodi.

Kad se radi o mozgu, "gradimo ono što koristimo".

Kad koristimo mozak da bi stvorili strukturalne i kemijske promjene duž putanja koje koristimo, te promjene čine da veze u korištenim mrežama postaju jače, osjetljivije i učinkovitije. Taj se proces naziva 'kanaliziranjem' mreža mozga (poput izgradnje kanala u mozgu).

Što se više smiješimo, to više kanaliziramo sustave mozga za osjećaj sreće. U biti činimo kanale sreće dubljima u našim neuralnim mrežama. To je kao vježba sviranja klavira. U početku smo nespretni i možemo odsvirati samo 'Ringe – ringe raja', i to samo sporo i uz zastoje. S vježbanjem se naše sviranje poboljšava. Uskoro sviramo jednostavne pjesme i to počinje zvučati kao neka vrst glazbe. S vremenom možemo svirati Mozarta.

Vježbajte smješak. Vrlo je jednostavno. Samo se smiješite.

Smiješite se često. Bez razloga. U automobilu. Kad ste sami. Smiješite se svojem bivšem supružniku (ali ne onaj grozni smješak, već toplo i opušteno). Pokušajte postići da vam se i oči smiju.

Što više vježbate smješak, to je lakše postići osjećaj opuštene sreće niske razine i to dulje ona traje.

Smješak je posebno koristan kad nas nešto ljuti. Smješak umekšava našu ljutnju. Umjesto da budemo ulovljeni u ljutnju i frustraciju, kad se smiješimo dok smo ljuti, počet ćemo se smijati apsurdnosti predvidivog ludila narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Čim vidite nešto što su o vama rekli/napisali, smiješite se. Umjesto bolnoga 'O Bože, ne opet', počet ćete doživljavati opušteno i začuđeno: 'Zaista? Opet?'

Vježbajte smješak. Puno. U svakoj prilici. Bez posebnog razloga. Samo se smiješite.

2. Meditirajte

Meditacija je odlična. Ona je najsigurniji način postizanja emocionalnog mira i ravnoteže.

Postoje različiti načini meditacije. Isprobajte više njih. Postoje sjedeće meditacije pri kojima ste usredotočeni na svoje misli. Postoje meditacije integriranog tijeka pri kojima ste u pokretu. Postoje relaksirajuće meditacije disanja. Isprobajte ih. Neke vam neće odgovarati, ali neke možda hoće. Nađite onu koja vam odgovara.

Jedan od uobičajenih oblika meditacije jest da jednostavno sjedite u tihom okruženju i isključite svaku misao koja vam dođe. Um će stalno nuditi rečenice, naše misli koje nas okupiraju. Ova je vrsta meditacije jednostavno aktivno vježbanje da nas ne bi okupirale misli.

Dopustite mislima da dođu... i da odu. Nemojte ih slijediti. Neka odu. Dolazi sljedeća... neka i ona ode. Ooops, misli mogu biti tako zakučaste, tako napadne, i odjednom vas je jedna okupirala i već slijedite njezin tijek. I to je u redu. Kad toga postanete svjesni, pustite je da ode. Onda pustite i sljedeću misao da ode. Doći će i sljedeća. I nju pustite da ode. Uskoro će se um umiriti. Nastat će mir.

Drugi oblik meditacije je ponavljanje u sebi ili glasno određenih zvukova, tzv. 'mantra'. Ti zvukovi smiruju um.

Posebno dobar i opuštajući oblik meditacije je fokusiranje na ritmičko disanje. Udisaji i izdisali postaju duboki i kružni. Mozak se isključuje čim uplovimo u svoje disanje.

Postoje i fizički aktivni oblici meditacije, poput yoge, tai chi i qigong-a. Ovo su posebno dobri oblici meditacije. Njima se postiže duboki mir pomoću aktivne integracije vlastitog bivanja s pokretom i tijelom.

Ponekad pomaže i umirujuća meditativna glazba, a ponekad je ljudima draža tišina. Ovisi o vama. Iskušajte različite prestupe meditaciji i vidite koja je dobra za vas. Puno ste toga prošli, zaslužujete se pobrinuti za sebe. Cijeniti sebe dovoljno da biste 'sebi' dali dar uloženog vremena, izvanredno je ozdravljujuće.

3. Provodite vrijeme s prijateljima i s obitelji

Trauma 'otuđenja od roditelja' može opravdano preuzeti životni fokus ciljanog roditelja. Voljeno je dijete poremećeno ili je potpuno izgubljeno. Što bi moglo biti važnije od toga?

Bez obzira na to, biti uvučen u traumu nije zdravo.

Kad jednom riješimo aktivno 'otuđenje od roditelja', tad ćemo se usredotočiti na odrasle koji su kao djeca bili otuđeni da bi se i oni oporavili. Radimo na tome.

Mi pripadamo zajednici. Mi u zajednici jačamo. Dijelite svoj život s prijateljima i obitelji. Organizirajte večere. Idite u kino i kazalište s njima. Uključite se u razne grupe, crkvene i svjetovne. Pregledajte katalog dodatnih programa edukacije na fakultetu, uključite se u aktivnost gdje ćete sresti ljude sličnih interesa. Uključite se u neku sportsku grupu. Počnite plesati salsu, tango... Idite na romantične sastanke. Budite s ljudima.

U mojem profesionalnom iskustvu s ciljanim roditeljima, sreo sam brojne ciljane roditelje koji su se ponovno oženili za fantastične životne partnere. Možda ima nešto i u tome da su prvi put napravili grozan izbor pa im to omogućuje da drugi put učine fantastičan izbor. No, bez obzira na razlog, mnogi su se oženili za zaista fantastične osobe.

Međutim, život s posljedicama 'otuđenja od roditelja' za te nove partnere može biti vrlo težak. Oni često postaju tako nevjerojatno ljuti na destruktivnu zlonamjernost narcisoidnog/(graničnog) roditelja, koji je spreman uništiti dijete ciljanog roditelja da bi ciljani roditelj patio. Novi partner voli dobrotu i ljubav ciljanog roditelja i teško mu je bespomoćno gledati ogromnu bol koja se nanosi osobi koju vole.

Ako ste ciljani roditelj koji je imao sreću naći novog krasnog životnog partnera, prepoznajte i njegujte radost i ljubav koji vam taj odnos pruža. U redu je pustiti da bol i trauma 'otuđenja od roditelja' mine i voljeti i smijati se s novim partnerom. To ne znači da ste napustili svoje dijete, već da ste prigrlili emocionalno i psihičko zdravlje, da ste prigrlili ljubav.

Kad dođe vrijeme rješenja, imat ćete stvoreno fantastično gnijezdo života punog ljubav gdje se dijete može vratiti.

Uvijek ste tu za svoje dijete. Znamo to. Ali isto tako imate pravo na vlastiti život.

Puno je toga što trebamo učiniti da posložimo puno stvari koje su krivo postavljene u mentalnom zdravlju i pravosuđu. Vi već činite sve što možete. U redu je i prigrliti vlastiti život dok mi radimo na tome da povratimo vašu djecu.

4. San

Svakako si osigurajte dovoljno sna.

San je temeljni ritam naših života. Ometanje sna stvara neravnotežu u kemiji mozga što može dovesti do povećanog stresa i emocionalne iscrpljenosti.

Jedan od najvažnijih aspekata postizanja uravnoteženog spavanja jest uspostavljanje rutine. To se naziva higijenom sna.

Osigurajte sebi udoban krevet i koristite ga samo za spavanje, ne za čitanje, ili za gledanje televizije, ili rad na računalu ili tabletu. Isključite se od televizije i računala najmanje 30 minuta prije nego što idete spavati. Dopustite svojem mozgu da se opusti i pripremi za san. Operite zube, presvucite se u odjeću za spavanje, čitajte knjigu ili časopis u udobnoj stolici ili na sofi. Njegujte se pripremanjem za relaksaciju sna. Dopustite si odmor prije nego što od sebe zatražite da zaspite.

Ako odete u krevet i onda ste u krevetu dugo budni, idite kasnije u krevet. Ako se naumili ići spavati u 10:00, ali zaspite u 11:30, tijekom dva tjedna idite spavati u 11:15. Kad postignete da zaspite relativno brzo nakon što legnete u krevet, pomaknite odlazak u krevet na 15 minuta ranije, tj. u 11:00 tijekom nekoliko tjedana. Zatim nakon nekoliko tjedana pomaknite odlazak u krevet na 10:45. Postepeno... postepeno ćete moći zaspati u željeno vrijeme. Nemojte ležati u krevetu budni.

Također, nemojte gledati na sat. Razmišljajte o ugodnim stvarima. Fantazirajte o željenim putovanjima i o stvarima koje ćete činiti npr. na brodu. Razvijte vizualizaciju planinskih pašnjaka, pogleda na more, potoke i šume. Nađite 'sretno mjesto' u svijetu svoga uma i neka vas ono prati u vrijeme odlaska na počinak.

5. Pomažite drugima

U svojoj knjizi "Umijeće sreće", Dalai Lama je rekao, "Ako želite da drugi budu sretni, prakticirajte suosjećanje. Ako želite biti sretni, prakticirajte suosjećanje."

Vlastitu sreću nalazimo kad pomažemo drugima.

Stvoreni smo da živimo i jačamo u zajednici. Postajemo sretni kad se izvučemo od vlasitih sebičnih potreba i damo nešto veće od sebe samih. Trauma 'otuđenja od roditelja' uvlači vas u vlastitu bol i patnju. Davanje drugima uvlači vas u život i vraća vas ljudskoj zajednici.

Živite suosjećajno. Dajte drugima. I naći ćete svoju sreću.

Dajte drugima dva sata tjedno. Bit ćete sretniji.

6. Prakticirajte zahvalnost

Moj je sin daleko od mene, na fakultetu na Istočnoj obali. Ja sam na Zapadnoj obali. Rijetko ga viđam i rijetko s njim komuniciram. Ali ipak sudjelujem u njegovim radostima i sreći, iako ne znam točno koje su to radosti, zato što znam da živi svoj život. Iako nemam točna saznanja o njegovom svakodnevnom učenju, njegovim prijateljstvima, borbama, pobjedama, znam da živi život odrasle osobe i sretan sam s njim.

Iako ste možda isključeni iz svakodnevnih saznanja o doživljajima svojeg djeteta, ono i dalje živi svoj život, i dalje se možete radovati toj spoznaji, iako ne znate detalje.

Vaše je dijete pametno, i lijepo, i zdravo. Pred njim je život, i borbe i pobjede koje će proživjeti. Možda ne znate točno koje su, ali ih vaša ljubav dijeli kao da su vaše vlastite. Njegujte zahvalnost zato što vam je dijete takvo, iako vam patologija drugog roditelja nastoji nanijeti patnju zbog vaše ljubavi prema djetetu. Vaše je dijete i dalje krasno.

Nađite tisuću stvari u životu zbog kojih ste zahvalni. Razbijte zidove traume i ponovno uđite u fantastični svijet koji vas okružuje. Tama vas želi raniti, zdrobiti u traumi zlostavljanja. Nemojte to dopustiti. Nađite sjajno svjetlo bogatstva života. Vaša je patnja stvarna ali vas ne treba definirati.

Prakticirajte zahvalnost.

7. Planirajte putovanje

Kad planiramo putovanje, postajemo sretni. Samo putovanje može biti ugodno, ali smo najsretniji kad ga planiramo. To nas vraća u život. Daje nam nešto što ćemo željno iščekivati.

Žalost i frustracija zbog 'otuđenja od roditelja' zarobljava vas u oživljavanje traume patogenog roditelja. Ne možete pobjeći, bespomoćni ste, morate jednostavno trpjeti emocionalno i psihičko zlostavljanje 'otuđenja od roditelja'. U vašoj bespomoćnosti, teme traume iz djetinjstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja prenose se na vas. Ne možete izbjeći zlostavljanje. U zamci ste. To je trauma.

Borite se. Pobjegnite. Maknite se. Dok ne postignemo da struka mentalnog zdravlja bude od pomoći, nema rješavanja tragedije 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Ali ne dopustite sebi da vas trauma drži zarobljenog. Planirajte putovanje. Kamo ćete ići? Što ćete tamo raditi? Što ćete vidjeti? Što ćete sve doživjeti? Pobjegnite.

Gledajte u budućnost. Izbjegnite stalni fokus na tragediju. Planirajući putovanje, probudite radosno iščekivanje. Uz sve kroz što prolazite, zaslužili ste ga.

Putovanje može biti zabavno. Ali je sreća u planiranju putovanja.

8. Idite van

Priroda je ljekovita. Osjetite sunce na licu. Gledajte u zvijezde i čudite se. Okružite se drvećem. Šetajte po brdima. Slušajte valove mora kako se razbijaju o obalu. Zadrijemajte jedno poslije podne na obali rijeke ili potoka.

Spakirajte se za piknik i otiđite u obližnji park. Prošetajte ujutro ili navečer. Sjedite na verandu i gledajte svijet kako prolazi. Budite vani.

Nije li fantastičko kako je nebo jasno plavo? A oni su oblaci tako pufasti, kao vata. Pogledajte koliko je nijansi zelene u tome drveću, koliko je boja u polju; smeđe, i zlatne, i plave i roza.

Pomirišite svježinu drveća. Zvuk cvrkuta ptica koje nas pozivaju u svijet koji nas okružuje. U mirisu mora i zvuku valova koji se razbijaju o obalu, preplavljuje nas mir. Pod noćnim nebom i pod zvijezdama smo doma.

9. Vježbajte

Emocionalni i psihički stres 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti je dubok. Ta se trauma naziva 'kompleksna trauma'. Ona se razlikuje od PTSP-a koji proživljavaju ratni veterani. PTSP trauma uključuje intenzivne periode uzbuđenja koje mozak ne može obraditi. Kompleksna trauma nije tako intenzivna ali smo joj dulje izloženi. To je neprekidni stres koji traje danima, mjesecima, godinama; iscrpljuje kemiju mozga dok ne iscrpi kapacitete za suočavanje s traumom.

Stres nalazi svoj dom u našem tijelu. Vježba naše tijelo čisti od kemije stresa koju stvaraju tuga i ljutnja. Ne samo da nas vježbanje čisti od otrovne kemije stresa, ono također oslobađa kemiju mozga koja čini da se dobro osjećamo. Kad vježbamo, osjećamo se jačima, zdravijima i sretnijima... i bolje spavamo.

Vježbanje je jedan od najmoćnijih načina za ublažavanje stresa i za to da se dobro osjećamo.

Izlazak iz traume

'Otuđenje od roditelja' koje se temelji na privrženosti predstavlja jedan oblik kompleksne traume koja se nanosi ciljanom roditelju. Pri suočavanju s problemima sadržanim u patologiji 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti, potražite i pronađite svoje emocionalno i psihičko zdravlje.

• Vaš je izazov da se oslobodite tema traume koje su vam nametnute. Ne dopustite sebi da uđete u mentalno stanje žrtve. Ne dopustite da budete zlostavljani. Ponovno otkrijte i živite svoj život i sreću. Budite s prijateljima. Ponovo volite. Nađite aktivnosti. Dajte drugima. Njegujte svoje emocionalno zdravlje. Izađite iz traume.

_____________________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2015/04/03/coping-with-the-trauma-of-parental-alienation/