Razumijevanje kako je djetetu

Više ciljanih roditelja od mene je zatražilo da opišem kako se osjeća otuđeno dijete. Pokušat ću.

---

Vaše vas dijete voli. Ne sumnjajte u to. Voli vaš više od ičega. Vi ste njegov svijet. Voli vas jako.

Ali je svijet koji ga okružuje ludi preokrenuti svijet psihopatologije.

U životu s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem nema sidrišta u zbilji; gore je dolje, nebo je crveno, zatim žuto, pa zeleno; istina i zbilja mijenjaju se s hirom i patologijom toga roditelja. Dijete je izgubljeno u svijetu vrtoglave konfuzije Alise u zemlji čudesa.

Da bismo razumjeli djetetove doživljaje, moramo započeti s razumijevanjem patoloških sržnih uvjerenja narcisoidnog/(graničnog) roditelja koji je zarobio djetetovu psihu.

Narcisoidna & granična patologija

Iako na površini narcisoidna i granična ponašanja izgledaju različito, njihove su vanjske manifestacije jednostavno varijacije istih temeljnih sržnih uvjerenja unutar sustava privrženosti. Ova se sržna uvjerenja nazivaju 'sheme' ili 'unutarnji radni modeli' privrženosti. I narcisoidne i granične ličnosti imaju svoje temeljno izvoriše u istim sržnim uvjerenjima sadržanim u sustavu privrženosti.

Sustav privrženosti formira obrasce očekivanja prema sebi-i-drugome-u-odnosu. I za narcisoidne i za granične ličnosti, sržna uvjerenja u vezi sa sobom-i-drugim-u-odnosu identična su:

Sržno uvjerenje o sebi-u-odnosu: "Ja sam temeljno neadekvatan kao osoba."

Sržno uvjerenje o drugome-u-odnosu: "Druga će me osoba odbaciti i napustiti zbog moje temeljne neadekvatnosti kao osobe."

Narcisoidne i granične ličnosti dijele ova temeljna sržna uvjerenja unutar svojih 'unutarnjih radnih modela' privrženosti. Jedina je razlika među njima u tome kako se ove interne sržne sheme privrženosti manifestiraju.

Granična ličnost nema uspostavljenih psiholoških obrana protiv trajnog doživljaja ovih sržnih uvjerenja o svojoj istinskoj neadekvatnosti i strahova od napuštanja, tako da se stalno urušava u iracionalne neprijateljsko-agresivne tirade i plačne epizode zbog navodne viktimizacije.

Narcisoidna ličnost, s druge strane, bila je u stanju razviti fragilne psihološke obrane protiv izravnog doživljaja ovih sržnih uvjerenja putem grandiozne napuhanosti ega pri čemu se potpuno obezvrijeđuje važnost drugih i koristi ih se kao sredstvo potvrde vlastite superiornosti i potiskivanja strahova od napuštanja (tj. "Ti si neadekvatan, ja sam krasan. I ja napuštam TEBE zbog TVOJE neadekvatnosti"). Ako se ova fragilna narcisoidna glazura ispuše kritikom, ličnost narcisoidnog stila urušit će se u svoju graničnu osnovu neprijateljsko-agresivne organizacije.

Obje ličnosti imaju temeljnu 'graničnu' osnovu temeljne neadekvatnosti sebe samih i straha od napuštanja, i obje imaju značajke potpune apsorbiranosti sobom. Razlika je samo u tome da je ličnost narcisoidnoga stila bila u stanju uspostaviti fragilne narcisoidne obrane protiv izravnog iskustva ovih temeljnih ranjivosti, dok ličnost graničnoga stila nema unutarnjih psiholoških obrana protiv trajnog izravnog doživljaja ovih sržnih uvjerenja privrženosti.

A sad o djetetovu doživljaju, imajući ovu roditeljsku patologiju na umu.

Žalost

Kad je došlo do razvoda, vaše je dijete bilo uznemireno i zbunjeno.

" Što znači razvod? Što će se dogoditi?"

Kad su djeca anksiozna, sustav mozga ih motivira da se u vezi sa značenjem situacije obrate roditeljima.

Kao zdrav roditelj dajete djetetu primjereno difuzno i uravnoteženo razumijevanje značenja razvoda. Što i jest ispravno.

Narcisodidni/(granični) roditelj, s druge strane, djetetu daje nebalansiranu i jako iskrivljenu perspektivu značenja razvoda.

Zbog razvoda je dijete također i jako tužno jer gubi cjelovitu obitelj. Djeca vole oba roditelja, i bez obzira na to koliko je boli i ljutnje bilo u bračnom odnosu, dijete vas oboje voli, i dalje želi da budete zajedno. Ali se zbog razvoda cjelovita obitelj raspala i zato je dijete tužno.

Kad je došlo do razvoda, djetetov unutarnji doživljaj bio je žalost i tugujuća čežnja za cjelovitom obiteljskom strukturom. To je sasvim prirodno i zdravo. Dijete je bilo uznemireno u vezi sa značenjem razvoda i pitalo se što će se dalje događati.

U zdravom procesu razvoda, nadamo se da će roditelji izbjeći okrivljavanje i minimizirati međusobno neprijateljstvo tako da se dijete ne nađe u središtu sukoba. Želimo djetetu dopustiti da voli oba roditelja.

U zdravom procesu razvoda roditelj zaobilaze odgovore na pitanja o bračnom odnosu i djetetu pružaju smireno razuvjeravanje da ga oba roditelja vole i da će sve biti u redu.

"Mama i tata ne slažu se i odlučili smo se razvesti, što znači da ćemo živjeti na različitim mjestima. Ali te oboje puno volimo i dalje ćemo oboje biti uključeni u svaki dio tvoga života i svega što činiš. Samo ćemo živjeti u različitim kućama, to je sve. Razvod je između mame i tate, a ne između tebe i bilo koga od nas. Oboje te puno volimo i sve će biti u redu."

To ste učinili kao roditelj koji voli svoje dijete.

Narcisoidni/(granični) roditelj nije to učinio. Kad se razvodite od narcisoidnog/(graničnog) roditelja, izlažete njihove sržne ranjivosti njihove temeljne neadekvatnosti i straha od napuštanja. Razvodeći se od njega, javno ste ga označili kao neadekvatnog supružnika i napustili (odbacili) ste ga zbog neadekvatnosti. To je izravni udarac njihovoj sržnoj ranjivosti.

Rezultat toga je bio da se fragilna organizacija njegove strukture ličnosti urušila.

Da bi ponovno uspostavili organizaciju strukture, patologija narcisoidnog/(graničnog) roditelja mora na vas projicirati svoju vlastitu osnovnu neadekvatnost ega i strahova od napuštanja. Mora vas učiniti neadekvatnom i napuštenom osobom, i to može postići preko djeteta.

Inducirajući dijete da vas odbaci, djetetovo VAS odbacivanje definira kao neadekvatnog roditelja (osobu) koja je odbačena (napuštena) zbog VAŠE neadekvatnosti kao roditelja (osobe).

Djetetovo odbacivanje vas, omogućuje narcisoidnom/(graničnom) roditelju da ponovno uspostavi svoje narcističke obrane protiv iskustva temeljne neadekvatnosti ega i strahova od napuštanja koje su se urušile zbog razvoda. Djetetovo odbacivanje vas, omogućuje mu da psihološki izbaci (projicira) svoja sržna uvjerenja na vas; vi ste neadekvatna osoba (roditelj), i napušteni ste zbog svoje temeljne neadekvatnosti.

Zato vuku dijete u supružnički sukob na svoju 'stranu' i induciraju djetetovo odbacivanje vas, da bi ponovno uspostavili svoje psihološke obrane protiv iskustva temeljne neadekvatnosti ega i da bi se zaštitili od velikog straha od napuštanja ("Nisam ja napuštena osoba, već ti. Dijete pripada meni. Ono ne napušta mene. Napušta tebe.")

Iz perspektive narcisoidnog/(graničnog) roditelja sve je to opravdano. Njemu ste vi utjelovljenje zla i 'zaslužujete' biti odbačeni zbog vaše temeljne neadekvatnosti kao osobe (što je zapravo njihova projekcija doživljaja vlastite neadekvatnosti na vas).

Vi ste krivi

Da bi izazvao da vas dijete odbaci, narcisoidni/(granični) roditelj prvo vas okrivljuje za razvod.

"Tvoja mama razbija obitelj. Ona sebično misli samo na ono što ona želi, i ne misli na našu obitelj, ni na ono što mi možda želimo ili trebamo."

"Tvoj nas tata više ne voli. Odlučio je napustiti našu obitelj i osnovati novu."

Dijete je već tužno zbog rasprada obitelji i pod premećenim utjecajem narcisoidnog/(graničnog) roditelja, ta se tuga izobličuje u ljutnju i okrivljavanje usmjerene na vas zato što ste uzrok razvoda.

Pokušavate dijete zadržati izvan supružničkog sukoba, dok narcisoidni/(granični) roditelj aktivno uvodi dijete u supružnički sukob, aktivno manipulira djetetom da bi zauzelo 'stranu' narcisodinog/(graničnog) roditelja. Vi ste loša osoba koja je prouzročila razvod i djetetovu tugu.

Izmamljivanje kritiziranja

Druga je faza izmamiti od djeteta makar minimalno kritiziranje vas, te ga onda raspiriti i izokrenuti putem reakcija narcisoidnog/(graničnog) roditelja na to kritiziranje

Reagirajući kao da kritika nečeg beznačajnog zapravo predstavlja teške roditeljske propuste s vaše strane, dijete se uvodi u lažno uvjerenje da su te normalne interakcije između djeteta i vas zapravo 'dokazi' vaših 'nasilnih' roditeljskih postupaka prema djetetu.

To se tipično umata u optužbe da niste dovoljno osjetljivi na 'potrebe djeteta' (što sadrži implicitnu poruku da ne volite dijete). Reakcije narcisoidnog/(graničnog) roditelja na ovo traženo i izmamljeno kritiziranje vas, definira vas kao sebičnog i neosjetljivog prema djetetu, i dijete u to počinje vjerovati.

Lažno uvjerenje

Dijete proživljava autentičnu tugu.

Prvo zbog gubitka cjelovite obitelji, zatim zbog gubitka afektivnog odnosa s vama. Dijete vas voli i nedostajete mu. Kad je afektivni odnos s vama prekinut poremećenim utjecajem narcisoidnog/(graničnog) roditelja, gubitak afektivnog odnosa s vama čini dijete jako tužnim.

Djetetova je tuga stvarna i autentična.

Međutim, pod poremećenim utjecajem narcisoidnog/(graničnog) roditelja, dijete se inducira u krivo tumačenje te autentične tuge kao da je prouzročena nečim lošim što činite vi kao roditelj.

Kad nam ljudi čine loše stvari, oni nas povrijeđuju.

Nešto u vezi bivanja s vama je bolno. Bolno jest zato što im nedostaje ljubav prema vama.

Narcisoidni/(granični) roditelj iskrivljuje djetetovu tugu u okrivljavanje i ljutnju i uvjerava dijete da je izvor djetetove boli vaše loše roditeljstvo. Vi ste loša osoba i zato je dijete povrijeđeno. To djetetu ima smisla. Kad ljudi rade loše stvari, onda patimo. Dijete pati, pa to znači da ste morali učiniti nešto loše zbog čega ono pati. To može započeti okrivljavanjem za razvod. Zatim se proširuje time da niste bili dovoljno osjetljivi za djetetove osjećaje i potrebe (implicira se da ne volite dijete).

Pod poremećenim utjecajem narcisoidnog/(graničnog roditelja, dijete pada kroz zečju rupu u Zemlju čudesa, gdje je gore dolje, nebo žuto, a istina sve što netko ustvrdi da jest.

Dijete vas jako voli. Ono je jednostavno izgubljeno.

Odnos zamijenjenih uloga

U zdravom odnosu roditelj-dijete, dijete koristi roditelja kao 'regulatornog drugog' za svoje emocionalne i psihičke doživljaje.

U odnosu zamijenjenih uloga roditelj koristi dijete kao 'regulatornog drugog' za svoje emocionalne i psihičke doživljaje.

Emocionalno i psihičko stanje narcisoidnog/(graničnog) roditelja nije stabilno. Ako dijete ne uspije biti onakvo kakvim ga taj roditelj želi, ono je izloženo urušavanju narcisoidnog/(graničnog) roditelja u neprijateljstvo, ljutnju i odbijanje djeteta.

Ako pak dijete zna čitati unutarnje psihološke i emocionalne potrebe narcisoidnog/(graničnog) roditelja i reagira na načine kojima zadovoljava te potrebe, tad ono može stabilizirati emocionalno i psihološko funkcioniranje toga roditelja i spriječiti da se on uruši u disorganizaciju, neprijateljstvo i odbijanje djeteta.

Osim toga, za narcisoidnog/(graničnog) roditelja istina i stvarnost nisu čvrsti konstrukti. Za njega su "istina i stvarnost ono što ja tvrdim da jesu."

Tako dijete živi u opasnom svijetu gdje je od ključne važnosti da stalno zadovoljava stalno promljenjljive emocionalne i psihološke potrebe narcisoidnog/(graničnog) roditelja, i u kojem istina i stvarnost nisu čvrsti koncepti već se stalno mijenjaju ovisno o trenutačnim potrebama toga roditelja.

To što je s tim nestabilnim i psihološki opasnim roditeljem, u djeteta stvara ogromnu uznemirenost. Dijete postaje hiper-budno za čitanje emocionalnog i psihološkog stanja narcisoidnog/(graničnog) roditelja i za zadovoljavanje njegovih potreba da bi stabiliziralo njegovo emocionalno i psihološko funkcioniranje. To je odnos zamijenjenih uloga. Dijete djeluje kao 'regulatorni drugi' za emocionalno i psihološko stanje roditelja.

Predaja

Kad se dijete preda volji narcisoidnog/(graničnog) roditelja, ono se oslobađa ogromne uznemirenosti. Djetetova predaja onomu što taj roditelj želi stabilizira emocionalno i psihološko funkcioniranje narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Sve dok je dijete onakvo kakvim ga taj roditelj želi, ono je sigurno od roditeljskog urušavanja u neprijateljstvo i odbijanje djeteta.

Udovoljavanja

Za svoju psihološku predaju volji i potrebama narcisoidnog/(graničnog) roditelja, taj roditelj udovoljava djetetu. S roditeljem narcisoidnog stila ličnosti (najčešće, ali ne uvijek, to je patološki otac), djetetu će se udovoljavati materijalno i davat će mu se privilegiji koji pripadaju odraslima. S roditeljem koji je graničnog stila ličnosti (najčešće, ali ne uvijek, to je patološka majka), djetetu udovoljavati osjećajno u smislu idealizirane 'savršene međusobne ljubavi' djeteta i roditelja.

Ni jedna od ovih vrsta udovoljavanja nije ljubav. Narcisoidno materijalno udovoljavanje i privilegiji koji pripradaju odraslima zapravo su oblik emocionalnog i psihičkog zanemarivanja i izraz su ne-uključenosti roditelja. Granično udovoljavanje pružanjem hiper-osjećajnog povezivanja zapravo je usmjereno na potrebe graničnog roditelja da bude idealiziran i krajnje obožavan 'voljeni' roditelj, da bi se eliminirali strahovi toga roditelja od napuštanja.

U udovoljavanju djetetu, ne radi se o djetetu, već o roditelju. Roditelj narcisoidnog stila ne želi se gnjaviti, roditelj graničnog stila želi biti centar djetetova univerzuma kojeg dijete nikad neće napustiti.

Fuzija

Dakle, što narcisoidni/(granični) roditelj želi od djeteta?

Želi da dijete bude potpuni narcistički odraz psihološkog stanja roditelja.

Želi da dijete bude potpuno stopljeni odraz psihološkog svijeta roditelja.

Kad se dijete psihološki preda narcisoidnom/(graničnom) roditelju, ono ulazi u psihološke stanje fuzije s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem. Dijete se odriče autentičnosti radi psihološke fuzije.

To stanje psihološke fuzije zapravo je ugodno... donekle. To je poput iskustva hiper-bliskosti, jedino što je ta hiper-bliskost kupljena po cijenu autentičnosti. Tako ponekad dijete zapravo može biti uvjereno da dijeli odnos ljubavi i savršenog uzajamnog razumijevanja s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem.

A ipak, duboko u djetetu uvijek će postojati osjećaj osamljenosti i otuđenosti od sebe. I bit će žalosti i tugovanja zato što mu nedostajete.

Krivnja

Predajući se psihološkoj volji i potrebama narcisoidnog/(graničnog) roditelja, vaše vas je dijete izdalo, izdalo je svoje voljene.

Vaše vas dijete jako voli. Vaše vas je dijete izdalo. To u njega proizvodi duboki osjećaj krivnje.

Dijete se od tog osjećaja ogromne krivnje mora braniti, a da bi to moglo, vi ćete biti onaj koji je 'zaslužio' biti odbačen. Ne volite ga dovoljno. Vi ne... Vi ne... Vi nikad... To je vaša pogreška.

Zato 'zaslužujete' biti odbačeni.

I narcisoidni/(granični) roditelj potpuno će podržavati to tumačenje djetetova odbacivanja vas. Zaslužujete biti odbačeni zato što ste neadekvatan supružnik – osoba – roditelj, koji je odbačen (napušten) zbog svoje neadekvatnosti kao supružnika – osobe – roditelja.

Niste cijenili narcisoidni sjaj narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Odbacili ste ga i napustili. 'Zaslužujete' biti kažnjeni, 'zaslužujete' patiti.

U ovom lažnom uvjerenju koje dijete narcisoidni/(granični) roditelj i dijete, dijete uspijeva izbjeći osjećaj krivnje zato što vas je izdalo i bol zato što vas je izgubilo.

Vaše vas dijete voli

Vaše vas dijete voli svim svojim srcem. Vi ste mu cijeli svijet. Ono je izgubjeno. Ono živi u psihološki opasnom svijetu u kojem se istina i stvarnost stalno mijenjaju. Mora činiti ono što mora da bi preživjelo u opasnom psihološkom svijetu života s narcisodnim/(graničnim) roditeljem.

Prije nego što možemo povratiti djetetovu autentičnost, moramo biti u stanju izdvojiti dijete radi zaštite od narcisoidnog/(graničnog) roditelja.

Nadam se da ovo pomaže shvatiti djetetov doživljaj.

_______________________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2015/03/06/understanding-the-childs-experience/