Psihopatologija i vještačenja roditeljske skrbi

Ono što posebno uznemirava jest da vještaci roditeljske skrbi dobivaju upute da u svojim izviješćima NE utvrđuju patologiju roditelja. Upravo tako. Standardi njihove prakse specifično ih upućuju na to da NE utvrđuju psihopatologiju roditelja.

Ovo je Standard 4.6c iz Model Standards of Practice for Child Custody Evaluation¨ krovne strukovne organizacije obiteljskih odvjetnika i vještaka pod nazivom Association of Family and Conciliation Courts (AFCC)§:

(c) Vještaci prihvaćaju da korištenje dijagnostičkih naziva može odvraćati pozornost od fokusa vještačenja (tj. funkcionalne sposobnosti stranaka u postupku pred sudom) i da bi takvi nazivi češće bili štetni nego što bi nešto dokazivali. Iz tih će razloga vještaci pomno razmotriti hoće li dijagnostičke nazive uključiti u svoja izviješća. Ako su pri vještačenju stranke u sporu opazili značajne nedostatke roditeljskih kompetencija, vještaci će specificirati način na koji ti nedostaci utječu na predmet odlučivanja na sudu.

Prvo, dopustite da utvrdim da Standard 4.6c ne kaže izričito 'nemojte imenovati patologiju roditelja." On se odnosi na 'dijagnostičke nazive' (kao što su narcisoidna i granična ličnost), i samo upozorava vještake da 'pažljivo razmotre hoće li dijagnostičke nazive uključiti u svoja izviješća' (što je profesionalno ublažena eufemistička izjava za 'ne činite to') zato što 'korištenje dijagnostičkih naziva može odvraćati pozornost od fokusa vještačenja.'

Izričito se ne bih složio s tim da 'korištenje dijagnostičkih naziva može odvraćati pozornost od fokusa vještačenja'. Čvrsto sam uvjeren da dijagnostička nomenklatura zapravo poboljšava naše razumijevanje KLJUČNE značajke vještačenja, a to je očuvanje djetetova zdravog emocionalnog i psihološkog razvoja. No, o tome ću kasnije više pisati.

Implikacije Standarda 4.6c su jasne, nemojte označavati patologiju roditelja kao granični ili narcisoidni poremećaj ličnosti.

Zašto ne? Zato što bi, prema AFCC učinci mogli više štetiti nego što bi nešto dokazivali'.

Definicija izraza štetno: nešto što nekomu ili nečemu šteti, pogubno

Definicija izraza dokazivati: kad nešto ima svojstvo ili funkciju dokazivanja nečega; pružanje dokaza

Moja su pitanja sljedeća:

Pitanje 1. Koji su 'štetni' učinici utvrđivanja postojeće izražene granične ili narcisoidne patologije u roditelja, te postoje li potencijalni štetni učinci ako se, kad postoji, takva patologija NE utvrdi?

Pitanje 2: Postoji li korist od utvrđivanja postojeće narcisoidne i granične patologije u roditelja i korištenja dijagnostičke nomenklature u opisu te patologije?

Dijagnostički nazivi

Dijagnostički nazivi nisu samo riječi koji se pripisuju ljudima, oni predstavljaju složene psihologijske konstrukte s opsežnim značenjem. Zato se njima služimo. One su stenografski stručni opis složenih mreža povezanih patologija.

Npr., kad upotrijebim naziv narcisoidna ličnost, to sadrži mrežu složenih patologija koje su povezane s tim nazivom:

Splitting: Vrlo vjerojatno je prisutna patologija splittinga, pri kojoj je viđenje drugih ljudi polarizirano u potpuno dobre i potpuno loše ekstreme.

Projekcija: Vjerojatno se izrazito puno koristi projekcija. To znači da su optužbe koje ta osoba iznosi o drugim ljudima, poput bivšeg supružnika, vjerojatno pokazatelj vlastitih patoloških procesa narcisoidne ličnosti.

Patološko žalovanje: U te će osobe biti prisutne velike poteškoće u preradbi tuge, žalovanja i gubitka, i vrlo ćemo vjerojatno naći problematične prekide odnosa koji uklučuju potpuno odbacivanje druge osobe kad ne uspije toj narcisoidnoj osobi pružati trajno 'narcističko zadovoljenje'.

Deluzijska uvjerenja: Narciosidna se ličnost lako dekompenzira u deluzijski sustav uvjerenja, pa je vrlo vjerojatno prisutno enkapsulirano deluzijsko uvjerenjeY u vezi s drugim roditeljem.

Degradacija drugih: Narcisoidna ličnost je jako sklona prosuđivati i izražavati prijezir prema drugima, pa je vrlo vjerojatno da će omalovažavati i odbacivati bivšeg supružnika te će o tome poslati poruku i djeci.

Nedostatak empatije: Narcisoidnoj ličnosti potpuno nedostaje sposobnost empatije. To znači da se narcisoidni roditelji neće moći prilagoditi potrebama djeteta. Umjesto toga će dijete uvući u odnos zamijenjenih uloga u kojem će se urušiti djetetova autentičnost i od djeteta će očekivati da odražava stavove i uvjerenja toga roditelja (uključujući i prijezirni neposluh spram drugog roditelja).

Subjektivna istina: Narcisoidna ličnost istinu i stvarnost definira subjektivno, na način da imaju malo sličnosti sa stvarnom istinom i stvarnošću. Narcisoidna ličnost često obitava u svijetu fantazije koji je sama konstruirala. Narcisodine ličnosti smatraju da se pravila koja upravljaju ponašanjem drugih ljudi ne odnose na njih i često zanemaruju ograničenja i prava drugih. To odnos u kojem bi se ostvarivalo zajedničko roditeljstvo čini gotovo nemogućim.

Osvetoljubivost: Narcisoidne su ličnosti izrazito osvetoljubive, osobito prema onima koji su im nanijeli 'narcističku ozljedu', na način da npr. nisu prihvatili veličinu njihove samo-proglašene narcisoidne grandioznosti.

Itd.

Zato, onoga časa kad neki stručnjak mentalnog zdravlja upotrijebi dijagnostičku oznaku 'narcisoidna ličnost', pojavljuje se također i čitava konstelacija povezanih značenja. Zato imamo nazive dijagnoza koje označavaju specifične obrasce patologije, da ne bismo morali pojedinačno imenovati sve sadržane komponente svaki put kad raspravljamo o nekoj patologiji.

Korištenje dijagnostičke nomenklature također nam pruža uvid u patologiju koja možda još nije očita u kliničkom intervjuu. Npr., ako vidim arogantni stav i nedostatak empatije, i to prepoznam kao potencijalne dijagnostičke pokazatelje narcisoidne ličnosti, mogu obratiti pozornost i na projekcije i splitting. Ako su ti pokazatelji prisutni, mogu posumnjati u tvrdnje toga pojedinca koje se odnose na stvarnost, što znači da trebam dodatno provjeriti interpersonalne percepcije te osobe.

Isto se odnosi i na situaciju kad utvrdim patologiju dijagnostičkog konstrukta granične strukture ličnosti. Odmah se aktivira cijeli skup povezanih kliničkih konstrukata, poput strahova od napuštanja, splittinga, potencijalnog seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, igranja uloge 'žrtve', itd.

Razlog za korištenje dijagnostičke nomeklature je taj što ona sadržava složenu mrežu značenja. Ako tu nomenklaturu ne koristimo, svedeni smo na imenovanje svake komponente složene patologije kao da je svaka ta komponenta poseban psihološki proces. Nije. Sve je to dio jedinstvenog organiziranog psihološkog procesa, jedinstvena patološka organizacija ličnosti.

Kad stručnjaci mentalnog zdravlja namjerno uskraćuju informacije o psihopatologiji roditelja, to je vrlo upitno i izgleda manipulativno. Umjesto da podijelimo točne informacije o mentalnom zdravlju roditelja, nastojimo smišljeno utjecati na primatelja vještačkog izvješća i na njegovu reakciju na patologiju na način da skrivamo prirodu patologije. Pokušajima skrivanja patologije, u osnovi ulazimo u savez s patologijom.

Smatram da bi Standard 4.6c trebao glasiti:

"Ako postoji patologija u roditelja, tad opseg i implikacije te patologije trebaju biti opisani i objašnjeni."

To je to. Točka. Ako to uključuje pružanje relevantne dijagnostičke nomenklature radi organizacije opisa patologije, to je u redu; utvrdimo nomenklaturu i implikacije patologije.

Ako ponašanje roditelja ispunjava kriterije za bipolarni poremećaj, onda vještačko izviješće mora izvijestiti da ponašanje roditelja ispunjava kriterije za bipolarni poremećaj.

Ako ponašanje roditelja ispunjava kriterije za schizophreniju, onda vještačko izviješće mora izvijestiti da ponašanje roditelja ispunjava kriterije za schizophreniju.

Ako ponašanje roditelja pokazuje izražene narcisoidne i granične crte ličnosti, onda vještačko izviješće mora izvijestiti da ponašanje roditelja pokazuje izražene narcisoidne i granične crte ličnosti.

Namjerno uskraćivanje informacija ili pokušaji 'umekšavanja' istine da bi se zaštitilo patološkog roditelja, posebice kad se radi o pravnim/obiteljskim odlukama koje imaju duboke posljedice za dijete, smatram krajnje neprimjerenim profesionalnim ponašanjem.

Ne smijemo uskraćivati psihologijsku nomenklaturu sudu u nastojanju da utječemo na odluku suda. Sud treba imati pristup svim relevantnim psihologijskim podacima, uključujući i relevantnu psihologijsku nomenklaturu roditeljske patologije, a onda je na sudu kako će ta saznanja cijeniti.

Razmatranje 1. pitanja: Štetnost i posljedice

1. Pitanje. Dakle, koje su 'štetne' posljedice utvrđivanja da u roditelja postoji izražena granična ili narcisoidna patologija, i postoje li potencijalne štetne posljedice ako se ta patologija NE utvrđuje?

Trebam odgovor na ovo, jer ne vidim štetnih posljedica utvrđivanja narcisoidne ili granične patologije u roditelja u vještačenjima roditeljske skrbi. Takvo bi utvrđivanje vodilo boljim odlukama radi podrške zdravom emocionalnom i psihološkom razvoju djeteta.

Za koga bi to bilo štetno? Za dijete? Kako bi to bilo štetno za dijete? Ne. Štetno za ciljanog roditelja? Ne. Kako bi to bilo štetno za ciljanog roditelja? Štetno za patološkog roditelja? To je izgleda pravi odgovor. Nemojmo utvrđivati patologiju u roditelja zato što je to štetno za patološkog roditelja?

Jako je čudno to što AFCC ukazuje na to da vještaci namjerno rade na zaštiti patološkog roditelja. To izgleda predstavlja namjerno nametanje inherentne predrasude u proces vještačenja, a u korist patološkog roditelja. Kad postoji značajna patologija u roditelja, zar ne bi fokus trebao biti na zaštiti djeteta od patologije roditelja? I zar ne bi jasno utvrđivanje prirode i težine patologije u roditelja pomoglo u zaštiti djeteta?

Utvrđivanje narcisoidne ili granične psihopatologije u roditelja može značiti da taj roditelj neće dobiti skrb nad djetetom, ili da će njegov kontakt s djetetom biti ograničen radi spriječavanja utjecaja roditeljske patologije. Pretpostavljam da se može smatrati da bi narcisoidnom/greaničnom roditelju time bila nanesena 'šteta' – no takvu vrstu logike smatram krajnje izopačenom.

Psihopatologija u roditelja jest onakva kakva jest. Mi razmatramo zdrav razvoj djeteta. Nisam spreman žrtvovati djetetov zdrav emocionalni i psihološki razvoj ulazeći u savez s psihopatologijom roditelja na način da skrivam prirodu i opseg te psihopatologije. Istina je istina. Ako dijete treba zaštititi od psihopatologije narcisoidnog/graničnog roditelja, tad dijete treba zaštiti od od psihopatologije narcisoidnog/graničnog roditelja.

Prijedlog da nekako iskrivimo ili izbjegnemo istinu, izgleda mi krajnje neprofesionalan. A ipak AFCC izgleda daje vještacima upute da svjesno zaštite patološkog roditelja na način da svjesno uskrate relevantne informacije o organiziranom obrascu patologije koje je prisutan u roditelja. Ono što mi moramo raditi jest utvrđivati istinu. Zavrnimo rukave i primimo se posla. Nemojmo žmiriti i pretvarati se da ne postoji.

Skretanje pozornosti?

AFCC vjeruje da:

"korištenje dijagnostičkih naziva može odvraćati pozornost od fokusa vještačenja"

Apsolutno i 100% se ne slažem. Korištenje profesionalno čvrsto postavljene dijagnostičke nomenklature da bi se opisala psihopatologija može rasvijetliti pitanja koja su KLJUČNA za fokus vještačenja. Prisutnot duboke psihopatologije u roditelja, poput narcisoidne i granične psihopatologije od KLJUČNE je važnosti za razumijevanje patologije i sukoba unutar obitelji i za procjenu zdravih razvojnih potreba djeteta.

Ono što vidim jest da AFCC pokušava zaštiti patologiju narcisoidnog/graničnog roditelja od razotkrivanja, i da to čini na štetu djeteta.

Pokušaji manipuliranja sudom na način da se uskraćuju ili iskrivljuju informacije koje dajemo sudu, smatram neprofesionalnim ponašanjem. I zaštitu od razotkrivanja patologije u roditelja na štetu zdravog razvoja djeteta smatram vrijednom svake pokude.

Dakle, Standard 4.6c AFCC-a nastoji spriječiti razotkrivanje psihopatologije narcisoidnog/graničnog roditelja na štetu zaštite zdravog razvoja djeteta.

Pitanje: Postoje li potencijalno štetne posljedice kad se NE utvđuje narcisoidna ili granična patologija u roditelja?

Da, svakako. Kad namjerno uskraćujemo relevantne psihološke informacije nastojeći utjecati na odluke suda, gradimo i podršavamo neznanje u donošenju odluka. Time povećavamo vjerojatnost donošenja krive odluke koja treba biti usmjerena na dobrobit djeteta, zato što sud neće imati potpunu informaciju o prirodi i opsegu roditeljske psihopatologije, ni o potrebi da dijete zaštiti od štetnih utjecaja roditeljske psihopatologije.

Naša je profesionalna dužnost sudu pružiti činjenice. Sve psihološke činjenice. Naša uloga nije skrivati činjenice da bismo utjecali na ishode. Mi služimo kao konzultanti psiholozi na sudu. Sud ima PRAVO na činjenice... sve... uključujući i psihologijsku nomenklaturu koja opisuje organizirani obrazac psihopatologije koja postoji u roditelja.

Analogija s FBI: Što bi bilo kad bi politike i postupci kriminalističkog laboratoraija FBI bile takve da rutinski ne izvještavaju o nekoj kategoriji balističkih dokaza zato što bi to imalo štetan utjecaj na sudski postupak? Kliminalistički laboratorij FBI ne smije donijeti takvu odluku. Njihov je posao analizirati balističke podatke i izvijestiti o rezultatima analiza. SVIM rezultatima.

Isto se odnosi i na psihologe.

Istodobno sam iznenađen i zaprepašten da je sudu prihvatljivo to da se informacije koje dobiva od vještaka sustavno iskrivljuju da se ne bi utvrđivala patologija u roditelja, čime se u vještačke nalazi uvodi sustavna pristranost u korist patološkog roditelja. I to je u redu?

Očito da jest... bar za sad.

2. Pitanje: Korist od razotkrivanja patologije

2. Pitanje: Postoji li korist od utvrđivanja narcisoidne i granične patologije u roditelja i korištenja dijagnostičke nomenklature u opisu te patologije?

Smatram da postoji. Prepoznavanje standardnih i priznatih oblika patologije postavlja temelje našem vještačenju u standardnim i priznatim psihologijskim principima i konstruktima.

Korištenje primjerenih stručnih kategorija za utvrđivanje patologije organizira procese naše procjene i pruža nam teorijsku cjelovitost pri tumačenju kliničkih podataka. Korištenje primjerene profesionalne nomenklature za patologiju, utvrđuje različite aspekte roditeljske psihopatologije u organiziranom obrascu problematičnog roditeljstva s predvidljivim manifestacijama i predvidljivim posljedicama na obiteljske odnose.

Prepoznavanje i utvrđivanje istine omogućuje nam donošenje boljih odluka, umjesto onih kakve se donose namjernim uskraćivanjem relevantnih psihologijskih informacija Sudu. Sud ima pravo znati. Nije na nama da odlučujemo koje ćemo im stručne infromacije dati, a koje ćemo uskratiti da bismo utjecali na odluku Suda. Ono što Sud čini s našim informacija, jest odgovornost Suda.

RICO*

Sustavno iskrivljavanje izviještavanja o patologija u roditelja u nastojanju da se prikrije priroda i težna roditeljske patologija, samo je jedna od iznimno problematičnih značajki povezanih s vještačenjima roditeljske skrbi. Predviđam da će unutar sljedećih pet godina AFCC, APA i vještaci roditeljske skrbi dobiti zajedničku tužbu prema Zakonu protiv organiziranog reketa i korupcije. Praksa vještačenja roditeljske skrbi u sustavu obiteljskih sudova jest organizirani reket radi financijske koristi.

Nema znanstvene valjanosti

Nema znanstvenih dokaza valjanosti zaključaka i preporuka vještaka. Nikakvih. Nema dokaza o očiglednoj valjanosti, sadržajnoj valjanosti, prognostičkoj valjanosti, konkurentnoj valjanosti, konvergentnoj valjanost i/ili dikriminantnoj valjanosti. Nikakvih.

Nema teorijskih temelja

Iako vještačenj roditeljske skrbi uključuju opsežno prikupljanje podataka (što ih, usput rečeno, čini tako jako skupima – proces prikupljanja podataka, a ne kvaliteta analiza čini ih tako skupima), nema uspostavljenih psihologijskih modela u profesionalnoj psihologiji koji se primjenjuju na tumačenje prikupljenih podataka. Nema uspostavljenog psihoanalitičkog, humanističkog, egzistencijalističkog modela, ni modela obiteljskih sustava, ili kognitivno-bihejvioralnog, nema uspostavljenog modela koji se primjenjuje na tumačenje prikupljenih podataka. Vještaci jednostavno izmisle kakva god tumačenja, zaključke i preporuke žele, bez referenci na bilo koji priznati psihologijski model, principe ili konstrukte (prema AFCC Standardu 4.6c, zabranjen je čak i DSM-5).

Zaključci i preporuke vještačenja roditeljske skrbi jednostavno se izmišljaju bez inherentne povezanosti s bilo kojim prikupljenim podacima. Nadam se da se neki odvjetnik počinje interesirati za tužbu prema Zakonu protiv organiziranog reketa i korupcije. To je organizirani reket. Naplata opsežnog prikupljanja podataka i onda naplata izmišljanja nalaza i preporuka kako komu padne na pamet. NEMA povezanosti između opsežnog (i skupog) prikupljanja podataka i zaključaka i preporuka, nema sustavne i pozdane primjene priznatih psihologijskih principa i konstrukata na tumačenje prikupljenih podataka ni na preporuke vještaka.

Nema ključnih definicija

Nema operativnih definicija dva ključna konstrukta vještačenja roditeljske skrbi, 'roditeljski kapaciteti' i 'najbolji interes djeteta'. Zato su ti konstrukti bez definiranog značenja. To vještacima omogućuje da u osnovi izmišljaju kakve god žele zaključke i preporuke, i onda ih nakon toga definiraju da su u 'najboljem interesu djeteta' (samo zato što to vještak kaže, pa je onda to prihvatljivo zato što nema operativnih definicija značenja tih izraza).

Organizirani reket

Nema apsolutno NIKAKVE VALJANOSTI u zaključcima i preporukama vještaka roditeljske skrbi. Nula

To je hrabra izjava. No, pozivam svakoga da mi navede reference istraživanja valjanosti zaključaka i preporuka vještaka roditeljske skrbi. Nisam našao ni jednu.

To je vrlo unosan organizirani reket. Napisavši "Standarde" za vještačenja roditeljske skrbi, AFCC postaje organizirani sindikat, a svaki vještak kapo. Roditelji su "mete" u prijevari šibicara.

Ako neki odvjetnik želi znato točno što treba gledati da bi otkrio igru šibicara, neka gleda u sučelje dva dijela vještačenja. Dio 1. je prikupljanje podataka i pisanje izviješća o prikupljenim podacima. Količina informacija tu je umjesto njihove kvalitete. Količina im je potrebna zato što ne znaju što traže. I, iskreno rečeno, zapravo i nije važno što traže, zato što Dio 2., tj. tumačenje i preporuke samo izmisle pa uopće nije važno što podaci pokazuju.

Dva dijela vještačenja roditeljske skrbi:

Dio 1. – Prikupljanje podataka i pisanje izviješća o prikupljenim podacima:

Ovaj je dio opsežna (i skupa) zbirka podataka. Uključuje više intervjua s članovima obitelji, kućne posjetej i promatranja, primjenu, ocjenu i tumačenje brojnih testova, intervju kolateralnih informanata i analizu kolateralnih dokumenata, zatim slijedi pisanje izviješča o prikupljenim podacima u kojem dokumentiraju sve prikupljene podatke.

I to se skupo naplaćuje. Što bi bilo u redu da ta zbirka podataka znači nešto što ne znači. Ne znači ništa zbog Dijela 2. – Tumačenje podataka i preporuke.

Dio 2. – Tumačenje podataka i preporuke

Nema apsolutno NIKAKVIH smjernica za tumačenje prikupljenih podataka, i nema nikakvih smjernica za davanje preporuka temeljem tih podataka. Vještaci roditeljske skrbi ih izmišljaju. Zaista.

Javnost: "Pretjerujete Dr Childress. Nije da baš samo izmišljaju svoja tumačenja i preporuke."

Dr Childress: Ne pretjerujem. Izmišljaju svoja tumačenja podataka u cjelosti, a preporuke im se temelje na trenutačnom hiru.

Ono što nastaje između 1. Dijela (sati prikupljanja podataka koji se mogu naplatiti) i 2. Dijela (izmišljanja tumačenja i preporuka) jest problem reketarenja.

To je šibicarska igra. Pogledajte kutije šibica koje se miču tijekom prikupljanja podataka, intervjua, testiranja, kućnih posjeta, sve da bi vam odvratilo pozornost od trenutka kad se vještačenje od prikupljanja podataka prebaciju na tumačenja. U tom času vještak ubacuje kuglicu.

Vještak: Ispod koje je kutije kuglica? Oooooo, žao mi je. Više sreće sljedeći put i hvala što ste igrali. To je 15 tisuća kuna, molim. Sljedeći! Okušajte svoju sreću s vještačenjem roditeljske skrbi!

Roditelj: Ali što je s očitom psihopatologijom drugog roditelja?

Vještak: Žao mi je, ne utvrđujemo psihopatologije. To bi moglo utjecati na Sud da bude protiv patološkog roditelja. Nemojte mene kriviti. To su AFCC pravila... ne utvrđivati patologiju, za patološkog je roditelja suviše štetno utvrđivanje njegove patologije.

Zakon protiv organiziranog reketa i korupcije

Mislite da sam u krivu...

Pozivam profesionalnu psihologiju, APAb ili AFCC da mi navedu istraživanja o očiglednoj valjanosti, sadržajnoj valjanosti, prognostičkoj valjanosti, konkurentnoj valjanosti, konvergentnoj valjanost i/ili dikriminantnoj valjanosti.

Pozivam profesionalnu psihologiju, APAb ili AFCC da me upute na operativne definicije ključnih konstrukata 'roditeljski kapaciteti' i 'najbolji interes djeteta' koji se koriste za tumačenje podataka u vještačenjima roditeljske skrbi.

Pozivam profesionalnu psihologiju, a oni znaju da sam u pravu. Znaju da je uspostavljanje valjanosti postupka vještačenja i operativno definiranje ključnih konstrukata koji se koriste u vještačenjima temeljno za sve postupke procjene. Za procjene osobnosti, inteligencije, postignuća. Znaju to.

Držim kolegije Procjena i Psihometrija na sveučilištu. Znam da zvanična struka mentalnog zdravlja zna da su dokazivanje valjanosti i uspostavljanje operativnih definicija ključni konstrukti svake procjene koji su temeljni za postupak procjene. Zvanična psihologijo, znaš to, i znam da to znaš. Zašto onda ne činiš ono što je pravo? Zašto ne zahtijevaš da tvoje članstvo obavlja znanstveno utemeljene i stručne procjene?

"Zato što, kad se radi o roditeljskoj skrbi, ne znamo što je to."

Upravo tako. Kad to jednom priznate, onda možemo započeti s procesom izgradnje stručno i znanstveno utemeljenih vještačenja. Mi to možemo. To smo učinili s konstruktom inteligencije. To smo učinili s konstruktom ličnosti. Možemo to učiniti i s konstruktom roditeljskih kapaciteta i najboljim interesom djeteta. Je li to teško? Da. Je li komplicirano? Da. Ali su i inteligencija i ličnost komplicirani.

Počet ćemo s definicijom konstrukta 'roditeljskih kapaciteta' i 'najboljeg interesa djeteta'. Onda se netko neće složiti i dat će neku drugu definiciju. Onda će pet različitih skupina dati pet alternativnih definicija... i tako ćemo započeti proces definiranja tih konstrukata.

Kad budemo imali definirane konstrukte (čak i ako se budemo morali zadovoljiti nekom definicijom koju ćemo postići konsenzusom), započet ćemo s razvojem metoda procjene toga operativno definiranog konstrukt. I kad razvijemo postupke procjene, podastiremo svoje procjene za ocjenu vjerodostojnosti i valjanosti. Znamo kako se to radi. Zašto to onda ne činimo?

Priznata struko mentalnog zdravlja, može vam se ne svidjeti ono što govorim kad vještačenja roditeljske skrbi nazivam reketarenjem, i zato me vidite kao neprijatelja. No, zapravo sam vam najbolji prijatelj. Zapravo sam na vašoj strani. Znamo kako učiniti prave stvari, a postojeća praksa vještačenja roditeljske skrbi to NIJE. Testiranje inteligencije jest. Testiranje ličnosti jest. Rorschach testu je nedostajala znanstvena valjanost. Pa je Exner to ispravio. Znamo što činiti. Učinimo pravu stvar. Znam da znate što je pravo. Tužba prema Zakonu protiv organiziranog reketa i korupcije može uslijediti svaki dan. Samo vas pokušavam upozoriti. Vaš sam najbolji prijatelj.

Ako nekom postupku procjene nedostaje znanstveno uspostavljena valjanost i nedostaju mu operativne definicije za ključne konstrukte kojima se služi, onda taj postupak procjene nije stručno prihvatljiv. Što će struka mentalnog zdravlja učiniti u vezi s tim?

To je izravno analogno s iskustvom s Nogometnim savezom i ozljedama nogometaša. Medicinski dokazi ozljeda na nogometu koje dovode to dugoročnog oštećenja mozga u igrača nogometa postojali su desetljećima, ali se Nogometni savez pravio da to ne vidi zato što je nogomet financijski jako unosan. Nogometni je savez nastojao zabašuriti te medicinske dokaze, i s vremenom je završio u sudskom sporu u kojem je morao medicinske dokaze izložiti svjetlu dana što je Nogometni savez koštalo 870 milijuna dolara odštete.

Stručne organizacije psihologa sad se suočavaju sa sličnim trenutkom istine. Nema znanstvenih temelja za praksu vještačenja roditeljske skrbi. Nula. Šibicarska igra. Promatrajte kako se prikupljanje dokaza kreće dok se kuglica stavlja u tumačenje i preporuke.

Nema svrhe napadati me. Nisam ja problem. Problem je nedostatak znanstveno utemeljene valjanosti i operativnih definicija ključnih konstrukata. Samo sam kao ono dijete koje viče "Car je gol!"

Ako želite da car ne bude gol, obucite ga.

Craig Childress, Dr sc, klinički psiholog, 18857

_________________________________

Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2015/10/21/psychopathology-and-custody-evaluations/

---

¨ Standardi prakse u vještačenjima o roditeljskoj skrbi

§ Udruga obiteljskih sudova i sudova za mirenje

Y Enkapsulirano deluzijsko uvjerenje jest ono koje se opire činjenicama i argumentima. Osoba u drugim područjima često funkcionira bez problema.

* RICO je popularni naziv za Racketeer Influenced and Corrupt Organisations Act (Zakon protiv organiziranog reketa i korupcije u SAD-u)

j U nas nema razgovora s obitelji, samo s roditeljima i s djetetom, nema ni kućnih posjeta, ni intervjua kolateralnih informanata, ali ima puno testiranja testovima koji ništa bitno ne govore o 'roditeljskim kapacitetima' (npr. test inteligencije)

b U nas bi to bila Psihološka komora