srijeda, 10. kolovoza 2016.

Znakovi patologije

Trenutačno je moj fokus na borbi za rješavanje 'otuđenja od roditelja' pomoću uspostavljanja profesionalnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja. Zapanjuje opseg dubokog profesionalnog neznanja i nekompetencije u području mentalnog zdravlja kad se radi o patologiji koja se obično naziva 'otuđenjem od roditelja'.
U ovom postu želim učiniti korak ustranu da bih postavio 'znakove patologije' koji mogu stručnjacima mentalnog zdravlja služiti kao vodiči pri razotkrivanju patologije 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti (OR-P). Kad riješimo patologiju 'otuđenja od roditelja', kad se sva djeca vrate svojim autentičnim roditeljima koji ih vole a pogođeni su tom strašnom patologijom, kad budemo u stanju djelovati preventivno unutar prvih šest mjeseci od pojave prvih znakova, nadam se da ću tad imati vremena dublje se pozabaviti ovim znakovima patologije. Ali sad samo želim postaviti znakove, zato što je sad najvažniji cilj jednostavno postizanje bazičnih kompetencija unutar struke mentalnog zdravlja.
U konačnici trebamo postići status 'specijalne populacije' ciljanih roditelja i njihove djece, tako da će se od stručnjaka mentalnog zdravlja zahtijevati posjedovanje specijaliziranog stručnog znanja i ekspertize da bi mogli kompetentno procijenjivati, dijagnosticirati i tretirati ovaj oblik patologije. Kad postignemo tu fazu rješenja – kad stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s OR-P ('otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti) budu imali visoku razinu specijalističke ekspertize – tad se znakovi patologije mogu dublje razmatrati.
Ali sad nam je cilj da se jednostavno odmaknemo od očajnog stanja nekompetencije prema bazičnoj stručnoj kompetenciji.
Imam 60 godina i imao sam jedan moždani udar. Nadam se da ću poživjeti još desetljeće, ali možda odem već sutra. Ima puno toga o ovoj patologiji što neću s vama podijeliti zato što je to puno dalje od onoga gdje su svi ovoga časa. Čekam da stručnjaci mentalnog zdravlja usvoje najosnovnije konstrukte među-generacijskog saveza s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem uz dodatak splitting patologije tome savezu te trans-generacijskog prijenosa traume privrženosti u obrascu shema tipa 'roditelj nasilnik'/'dijete-žrtva'/'roditelj-zaštitnik' (koji su sadržani u unutarnjim radnim modelima – shemama – sustava privrženosti).
Sustav privrženosti je sustav mozga koji upravlja svim aspektima ljubavi i povezivanja tijekom života, uključujući žalovanje i gubitak. Ono s čime se ovdje susrećemo jest patologija privrženost (patologija ljubavi-i-povezivanja) koja uključuje poremećene informacijske strukture (sheme; obrasce odnosa) u sustavu privrženosti narcisoidnog/(graničnog) roditelja s kojim je dijete u savezu, a koje se prenose na djetetovo ponašanje privrženosti, i s roditeljem s kojim je u savezu, i s ciljanim roditeljem.
Kad jednom prestanemo patologiju 'otuđenja od roditelja' definirati kao posebni novi oblik patologije i umjesto toga prepoznamo da je ona povezana s privrženošću i s patologijom poremećaja ličnosti u roditelja, postižemo zaista zapanjujući uvid u vezi s podrijetlom i s manifestacijama simptoma te patologije.
Međutim, još uvijek čekamo da se stručnjaci mentalnog zdravlja oslobode od konceptualno pogrešnog i neučinkovitog konstrukta Gardnerijanskog SOR-a i da se vrate standardnim i priznatim, znanstveno valjanim konstruktima i principima sustava privrženosti i patologije poremećaja ličnosti, tako da možemo početi rješavati problem.
Patogeno roditeljstvo koje u djeteta stvara značajnu razvojnu patologiju (dijagnostički pokazatelj 1), patologiju ličnosti (dijagnostički pokazatelj 2) i deluzijsko-psihijatrijsku patologiju (dijagnostički pokazatelj 3), da bi se zadovoljile emocionalne i psihološke potrebe roditelja, predstavljaju DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.
To nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje zaštite djeteta.
No, opseg profesionalnog neznanja i nekompetencije zapanjujuće je velik, i možda me nadživi. Zato, dok sam još tu, želim bar utvrditi neke znakove patologije, mrvice kruha na putu, da ih se može slijediti ako stručnjacima mentalnog zdravlja bude trebalo previše vremena da shvate.

Znakovi patologije ličnosti

Patologija ličnosti obuhvaća Mračnu trijadu i Ranjivu mračnu trijadu (vidi reference)
Ličnost Mračne trijade sastoji se od:
  1. Crta narcisoidne ličnosti
  2. Crta psihopatske ličnosti
  3. Makijavelističke manipulacije
Ranjiva mračna trijada (Miller i sur., 2010) jest varijanta Mračne trijade i sastoji se od:
1) Ranjive, umjesto grandiozne narcisoidnosti,
2) Manipulativne psihopatije,
3) Graničnih crta ličnosti.
Patologija ličnosti Mračne trijade povezana je s četiri tipa visoko-konfliktne komunikacije: prijezir, kritiziranje, odbijanje komunikacije i defenzivnost (Horan, Guinn, & Banghart, 2015). U istraživačkim studijama o komunikaciji, ova četiri destruktivna obrasca visoko-konfliktne komunikacije nazivaju se Četiri jahača¨ destruktivne komunikacije:
Prema Gottmanu (1992):
Prijezir uključuje "izjave koje dolaze iz relativne pozicije nadmoći... 'Ti si idiot'"; kritiziranje obuhvaća "izjave prema kojima se pritužuje na defekte ličnosti partnera... 'Uvijek govoriš o sebi. Tako si sebičan'"; odbijanje komunikacije opisuje "povlačenje iz interakcije"; dok defenzivnost opisuje samo-zaštitu u obliku ponašanja "pravedničke srdžbe ili nevine žrtve". (Gottman, 1993, str. 62)
Empirijska istraživanja Horana, Guinna i Bangharta (2015) povezuju ličnost Mračne trijade sa Četiri jahača visoko-konfliktne komunikacije:
"Hipoteze 1a-1c ispitale su odnos između strukture ličnosti Mračne trijade i opće prirode sukoba među romantičnim partnerima. Rezultati su pokazali da su pojedinci koji su izvijestili o višim razinama Makijavelizma, subkliničkoj psihopatiji i subkliničkoj narcisoidnosti bili skloniji višim razinama neslaganja među partnerima i da su njihove rasprave o tim neslaganjima bile i intenzivne i neprijateljske."
"Hipoteza 2 istraživala je odnose između strukture ličnosti Mračne trijade i korištenja Četiri jahača tijekom sukoba s partnerom. Korelacije su otkrile da su oni koji su izvijestili o višim razinama Makijavelisma i subkliničke psihopatije također izvijestili i o višoj razini korištenja prijezira, kritiziranja, odbijanja komunikacije i defenzivnosti. Slična se slika pokazala i s narcisoidnošću, uz iznimku odbijanja komunikacije."
Korištenje Četiri jahača u visoko-konfliktnoj komunikaciji također je povezano s nesigurnom privrženošću.
"Fowler i Dillow (2011) ispitali su kako je orijentacija privrženosti predviđala korištenje Četiri jahača. Utvrdili su da je anksiozna privrženost bila prediktor povećanog korištenja Četiri jahača dok je izbjegavajuća privrženost bila prediktor izbjegavanja komunikacije. Njihovi rezultati naglašavaju važnost proučavanja individualnih crta ličnosti, ili predispozicija, u vezi s Četiri jahača; sličan je pristup usvojen i u ovoj studiji Mračne trijade." (Horan, Guinn, & Banghart. 2015, str. 160)
Znak patologije: Uz ove empirijski dokazane i u stručnoj literaturi opisane poveznice između ličnosti Mračne trijade i visoko-konfliktne komunikacije, SVI stručnjaci mentalnog zdravlja – uključujući i vještake roditeljske skrbi – koji dijagnosticiraju i tretiraju obiteljsku patologiju u slučajevima visoko-konfliktnog razvoda trebaju procijeniti potencijalno postojanje patologije ličnosti Mračne trijade i Ranjive mračne trijade kao odgovorne za stvaranje obrazaca visoko-konfliktne komunikacije u obitelji.
Znanstveno utemeljena praksa oslonjena na emprijska istraživanja, a ne jedinstveni izmišljeni oblici patologije.
Znak patologije: Trenutačno postoje mjere za izvještavanje o komponentama patologije Mračne trijade (narcisoidnost, psihopatija, Makijavelizam) te o ličnosti Mračne trijade kao cjeline. Također postoji i ljestvica na HEXACO inventaru ličnosti (niski rezultati na H skali za Humility i Honesty (skromnost i iskrenost), povezuju se s ličnošću Mračne trijade). Međutim, budući da se radi o inventaru samo-izvještavanja, koji je podložan predrasudama u korist sebe samoga u samo-izvještavanju o ličnosti Mračne trijade tijekom vještačenja roditeljske skrbi, ove su mjere trenutačno možda ograničeno korisne za izravno korištenje u vještačenjima roditeljske skrbi.
Jedan od alternativnih pristupa u vještačenjima roditeljske skrbi, mogao bi biti taj da svaki roditelj ocijeni značajke ličnosti onoga drugoga na HEXACO – pod nazivom 'ocjene informanta' – s ciljem procjene posebice niskih H rezultata. Ove bi ocjene bile podložne izvještavanju koje koristi informantu, u situacijama kad jedan ocjenjuje drugog bivšeg supružnika (na negativni način), ali bi te ocjene na HEXACO skali potencijalno mogle otkriti moguću prisutnost ličnosti Mračne trijade u jednog od roditelja, što bi se onda moglo potvrditi dodatnim dokazima temeljem povijesti i simptoma, te bi se mogao sačiniti sveukupni pregled ličnosti Mračne trijade unutar datih podataka.
(Ocjene crta ličnosti bivšeg supružnika od strane informanta – ako je to narcisodni/granični roditelj – bile bi fascinantno istraživanje koje bi zapravo, bolje nego išta drugo što bismo mogli razviti, moglo otkriti karakteristični obrazac poremećaja koji pokazuje narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Umjesto da izravno procjenjujemo ličnost Mračne trijade, procjenjivali bismo karakteristična iskrivljenja percepcije koja su izazvana patologijom ličnosti Mračne trijade.
Povezanost ličnosti Mračne trijade s visoko-konfliktnim obrascima komunikacije također naglašavaju iznimno veliku nužnost da svi vještaci roditeljske skrbi – koji specifično procjenjuju obitelji pri visoko-konfliktnom razvodu – budu iznimno dobro upućeni i vješti u kliničkoj procjeni i prepoznavanju crta narcisoidne ličnosti, crta granične ličnosti, crta psihopatske ličnosti i dokaza Makijavelističke manipulacije.

Tipologije OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti)

Čini se da postoje dva obrasca OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti). Jedan je povezan s izraženijom narcisoidnom ličnošću u roditelja (Mračna trijada), dok je drugi povezan s izraženijom graničnom ličnošću u roditelja (Ranjiva mračna trijada). Po mojem iskustvu, očevi koji otuđuju skloniji su narcisoidnim obrascima patologije, dok su majke koje otuđuju sklonije graničnim obrascima patologije.
Iako ove varijante mogu biti povezane sa spolom, apsolutne povezanosti nema, pa tako neke patogene majke mogu imati izražene narcisoidne crte ličnosti, dok neki patogeni očevi pokazuju patologiju graničnog stila.
Znak patologije – narcisoidni stil OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti):
Patogeni roditelj 'otuđitelj' u ovoj varijanti češće je otac i ovaj obrazac ima jaču komponentu obiteljskog nasilja (pokazuju se teme moći, kontrole i dominacije). Majka je obično ušla u brak zavedena narcisoidnim-psihopatskim šarmom Mračne trijade u oca, u vjeri da će se emocionalna bliskost razviti tijekom braka. Međutim, u braku očevo emocionalno zlostavljanje majke i porast pokazivanja nadmoći, kontrole i dominacije, postaju očiti.
U ovoj varijanti majka često izvještava da je u braku bila omalovažavana i ponižavana pred djecom. Ona obično nastoji podnositi verbalno ponižavajuće ponašanje svojeg supruga Mračne trijade tijekom braka, ali se u konačnici razvodi (često kad je najstarije dijete u dobi od 8 do 14 godina starosti). U tom času očev izraziti prijezir prema majci eskalira, iako će on sebe djeci predstaviti kao ožalošćenu stranu, kao onoga koji i dalje nastoji održati obitelj na okupu, te je majka ta koja 'razbija obitelj' zbog svoje 'sebičnosti'. Narcisoidni će otac ponekad uvojačiti dijete s kojim je u savezu i poslati ga kao emisara da bi pokušalo majku odgovoriti od razvoda – ponekad mu dajući izrazito manipulativni narativ: "Reci majci da joj opraštam i da je još uvijek volim, i želim da se pomirimo radi djece i obitelji."
U razgovoru s terapeutima i odvjetnicima, taj će otac djetetovo odbijanje majke upotrijebiti kao dokaz vlastite grandiozne divote, on je 'sav krasan' i idealan roditelj, i njegova priča pred terapeutima i pred Sudom često će uključivati opise njegova fantastičnog roditeljstva i fantastično idilične povezanosti i ljubavi koju dijeli s djetetom. Često će u oči upadati učestalo narcističko ugađanje sebi i djeci u vidu nagrada, kupovat će djeci skupe poklone i davati im privilegije primjerene odraslima.
Djeca koju je narcisoidni roditelj 'otuđio od drugog roditelja' putem poremećaja privrženosti sklona su pokazivati ekstremni prijezir i neprijateljstvo prema majci, koja čak idu do fizičkih prijetnji, što će majku natjerati da nazove oca i ponekad i policiju da joj pomognu s djetetom koje je pretjerano ljutito, prijeteće, ili ju napada. Kad ga se nazove, očev odgovor na majčin poziv u pomoć pri discipliniranju ljutitoga djeteta svodi se na upozorenje djetetu tipa: "Znam da je teška, ali pokušaj se nekako složiti s njom, ok?". Reagirat će kao da ga smeta to što se uvijek mora baviti 'posljedicama majčinog lošeg roditeljstva'. Refren koji se od narcisoidnog oca Mračne trijade često čuje jest: "Uvijek djetetu kažem da se složi s majkom, ali što mogu, ja ne mogu dijete prisiliti da... xyz." Djeca koja su otuđena na ovaj način sklona su kao razlog svojeg odbijanja majke naglašavati neadekvatnost majke kao osobe.
Kad je najstarije ili jedino dijete kćer, a otac koji je narcisoidan nije se ponovno oženio, otuđenje ponekad pokazuje neugodno jezivu partnerizaciju između kćeri i oca. U partnerizaciji kćeri postoje neugodne ne-seksualizirane ali incestuozne struje pri čemu najstarija kćer nadomješta mlađoj djeci majku u supružničkoj ulozi ne-seksualiziranog, ali afektivno povezanog 'supružničkog' odnosa s ocem.
Za stručnjaka mentalnog zdravlja koji je upućen u privrženost, ova narcisoidna 'obiteljsko nasilna' varijanta OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti), proizvod je disorganizirane privrženosti roditelja, s anksiozno-izbjegavajućim primjesama. Psihodinamsko podrijetlo izraženog ljutito-agresivnog ispoljavanja narcisoidnog roditelja pri ovoj varijanti OR-P jest u temeljnom (neizraženom) neprijateljstvu i bijesu prema 'majci' koja ga je odbacivala u djetinjstvu (figura privrženosti ga je odbacivala) i koja je narcisoidnog roditelja kad je bio dijete odbacila u okruženje izbjegavajuće privrženosti u odsustvu roditeljske brige. Ovaj psihodinamski bijes privrženosti prema majci koja ga je napustila, sad se prazni na supruzi-i-majci, današnjoj figuri privrženosti/majci.
(Ovaj temeljni bijes Mračne trijade u narcisoidnog oca prema vlastitoj majci (koji se seli na ciljanog roditelja) može biti prisutan čak i ako otac izvještava o 'bliskom' odnosu s vlastitom majkom. Nakon detaljnijeg ispitivanja, taj 'bliski' odnos s vlastitom majkom više liči na stopljen odnos u kojem majka dominira, kontrolira i ometa odvojenu autentičnost sina; u oca se stvara unutarnji bijes koji se ne može izraziti prema vlastitoj majci, već se umjesto toga iskazuje prema ciljanom roditelju kao prema figuri privrženosti i 'majci').
Znak patologije – granični stil OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti):
Obrazac graničnog stila najčešće nastaje zbog 'otuđujuće' patogene majke i karakterizira ga pretjerano povećana anksioznost majke i njezina percepcija opasnosti. U ovoj je varijanti otac najčešće bio uvučen u brak ekspresivnim i seksualno zavodljivim dražima majčine granične ličnosti, i tek je nakon sklapanja braka izronila njezina emocionalna nestabilnost, emocionalna potrebitost i visoka razina sukoba/drame njezine granične ličnosti. U nekim će slučajevima ovaj oblik OR-P patologije ostati uspavan i nakon razvoda sve dok se otac ponovno ne oženi – tj. dok majku kao 'suprugu' ne zamijeni novom suprugom – u kojem trenutku počinje ozbiljno otuđivanje djece, a djeca često govore o tome da ih odbija to što otac provodi vrijeme sa svojom novom suprugom.
U ovoj graničnoj varijanti OR-P, majka sjajno opisuje oca kao opasnog i 'nasilnog', i uporno izražava stav da djeca trebaju majčinu 'zaštitu'. Međutim kad se ta percepcija opasnosti detaljnije ispita, nalazi se da su očevi roditeljski postupci normalni i da djeca nisu u objektivnoj potrebi za 'zaštitom'. Pojačana percepcija opasnosti potječe od majke (njezine povijesti traume) a ne od objektivne stvarnosti. Rezultat majčine pojačane i nerealistične percepcije opasnosti (povezane s traumom u djetinjstvu), u OR-P graničnoga stila viša je prevalencija zabrane približavanja i neutemeljenih i nedokazanih optužbi za zlostavljanje koje podižu i socijalne službe, nego u OR-P narcisoidnoga stila.
Tema 'zaštite' često će se izražavati na način da će majka slati hranu i odjeću s djecom kad idu ocu, što predstavlja suptilan ali jasan signal djeci (koji nastaje iz majčina vlastitog uvjerenja u očevu roditeljsku manjkavost) da otac nije u stranju primjereno skrbiti o djeci. Takva će majka također često, uz anksiozni emocionalni ton, djetetu postavljati pitanja u vezi s njegovom 'sigurnošću' kad je s ocem ('Jesi li dobro? Je li se išta loše dogodilo?'), što djetetu šalje dvije poruke: poruku o majčinom očekivanju da je otac opasan i poruku da je majka 'roditelj-zaštitnik'. Majka će također često raditi nepotrebne 'sigurnosne planove' s djecom ('Ako se išta loše dogodi, možeš me nazvati, i ja ću doći po tebe') što također djetetu šalje jasnu poruku da majka oca percipira kao opasnog za dijete i istodobno gradi "mi-naspram-njega" zajedničku grupnu vezu između protektivne sebe i djeteta.
U graničnom stilu OR-P, majčino predstavljanje pred terapeutima i Sudom puno je čestih tvrdnji o opasnosti očevog roditeljstva s čestim karakterizacijama vlastitog roditeljstva kao 'zaštitničkog'. Prevladava osjećaj pretjerane majčine anksioznosti u vezi s njezinom percepcijom opasnosti, i zamjetno je da se njezina anksioznost ne može smiriti nikakvim stvarnim dokazima, argumentima, ni intervencijom.
Djeca ovakve majke također su sklonija ispoljavati simptome anksioznosti, koja ponekad dostiže razine fobičnih ispoljavanja anksioznosti ("fobija od oca"), i govore da se ne osjećaju 'sigurno' kad su s ocem. Kad istražimo specifičnosti izvora njihove anksioznosti, dječja će izviješća najčešće postati mutna i difuzna ili će se odnositi na manje bitne sukobe s roditeljem kojeg odbacuju, ili nekakvu ljutnju od strane toga roditelja iz prošlosti, ponekad i od prije više godina.
Jedan zanimljiv simptom graničnog stila OR-P je kad majka tvrdi da se otac nije kao roditelj uključivao prije razvoda i da je to razlog zašto dijete sad ne želi biti s njim (dijete će ponekad ponavljati ovo opravdanje kao razlog za odbacivanje oca). U takvim će slučajevima majka provesti puno vremena opisujući terapeutima i vještacima roditeljske skrbi kako se otac nije puno uključivao u skrb o djetetu prije razvoda i kako je ona bila puno više uključena i bolji roditelj, kao da je roditeljska skrb "natjecanje" u tome tko je "bolji" roditelj i zato što otac nije bio uključen onoliko koliko je bila majka, ona je "pobjednica" kao "bolji" roditelj pa njoj treba dodijeliti djecu kao "nagradu".
Međutim, nelogičnost ove ideje koju majka zastupa, promiče joj (a mogu dodati da promiče i mnogim stručnjacima mentalnog zdravlja). Čak i ako prihvatimo da je "problem" prethodni očev nedostatak uključenosti u skrb o djeci prije razvoda (uz veliko 'ako' – otac to često opovrgava), čak i AKO je tako, tad je RJEŠENJE dati ocu VIŠE vremena s djecom, a ne manje, tako da otac može razviti zdravu povezanost s djetetom. Bizarna je ideja da je problem u tomu da otac nije prije bio uklučen te da je sad rješenje ograničiti njegovo uključivanje u skrb o djetetu.
Napomena za sve terapeute: Ako majka tvrdi da je problem očev prethodni nedostatak uključenosti u skrb o djetetu, tad je RJEŠENJE dati ocu VIŠE VREMENA s djetetom tako da otac i dijete imaju priliku za afektivno povezivanje i razvoj pozitivnog odnosa roditelj-dijete.
U slučajevima OR-P graničnoga stila, majka najčešće pokazuje izrazitu stopljenost identiteta s djetetom, uz teško potiranje psiholoških granica između majke i djeteta. To se posebice odnosi kad je dijete kćer, te se stapanje identiteta pojačava i spolnom identifikacijom. U slučajevima obitelji s OR-P, gdje je najstarije ili jedino dijete kćer, postoji intenzivno stopljen odnos između majke i te kćeri, dok mlađa djeca, ako ih ima, nisu toliko pogođena 'otuđenjem' tijekom prvih dvije ili tri godine nakon razvoda, i mogu bolje održati afektivnu vezu s ocem. Međutim, kako vrijeme prolazi, i mlađa djeca bivaju uvučena u savez s majkom i najstarijim djetetom.
Obilno slanje sms poruka između majke i djeteta dok je ono u skrbi oca također je izrazita karakteristika graničnog OR-P. Iako je slanje sms poruka također karakteristično i za narcisoidni OR-P, gotovo je uvijek izrazita značajka graničnog OR-P.
Ako uđemo u područje kliničke psihologije, u povijesti majke često postoji niz blagih kliničkih znakova seksualnog zlostavljanja. Neću se njima ovdje baviti detaljnije, ali ako ne doživim rješavanje ove patologije i ako se ne dospijem detaljnije dotaknuti toga kliničkog problema, drugi bi stručnjaci mentalnog zdravlja trebali slijediti taj znak patologije. U graničnom OR-P, velika je vjerojatnost da postoji povijest traume seksualnog zlostavljanja u majčinom djetinjstvu, što je onda izvor majčine pojačane percepcije opasnosti u današnjoj obiteljskoj situaciji.

Ne mogu dovoljno naglasiti da je ovo zaista patologija koja zavrijeđuje oznaku 'specijalne populacije' koja zahtijeva specijaliziranu ekspertizu u području sustava privrženosti, traume, patologije ličnosti i patologije obiteljskih sustava da bi se mogla kompetentno procijeniti, dijagnosticirati i tretirati. Danas mi u struci mentalnog zdravlja dopuštamo vodoinstalaterima i prometnim policajcima da obavljaju operacije na otvorenom srcu, i znate što... pacijenti umiru zato što su vodoinstalateri i prometni policajci odlični vodoinstalateri i prometni policajci ali nemaju kompetencije za obavljanje operacija na otvorenom srcu.

Patogen sustava privrženosti

Ova je patologija rezultat poremećenih informacijskih struktura (obrazaca shema) u sustavu privrženosti – sustavu mozga koji upravlja ljubavlju-i-povezivanjem tijekom cijelog života, uključujući žalovanje i gubitak. To nije patologija poput ADHD ili autizma. To je u osnovi interpersonalna patologija. To je patologija povezana s privrženošću.
Prije rada na području 'otuđenja od roditelja' bio sam Klinički direktor za procjenu ranog djetinjstva i centra za tretman i radio sam prvenstveno s djecom u sustavu udomiteljske skrbi. Educiran sam do klinčkih kompetencija u dva primarna dijagnostička sustava ranog djetinjstva, onoga koji uključuje patologiju privrženosti, DC-o3 i ICDL-D;IC. To su alternativni dijagnostički sustavi u odnosu na DSM sustav, a specifično su stvoreni za poremećaje povezane s ranim djetinjstvom, što uklučuje i poremećaje povezane s privrženošću. Također sam educiran do razine kliničke kompetencije u području dvije primarne terapije privrženosti ranog djetinjstva. Watch, Wait, and Wonder* i Circle of Security**. Imam znanja o poremećajima privrženosti.
Također imam i izravno iskustvo u radu sa sustavom privrženosti djece izložene teškom zanemarivanju – kad je dijete psihološki napušteno i izloženo teškom fizičkom zanemarivanju od strane roditelja koji su ovisni o metamfetaminu.
Imam izravno iskustvo u radu sa sustavom privrženosti djece izložene teškom fizičkom zlostavljanju – poput djece koja su pretučena električnim kabelom i paljena cigaretama da bi ih se 'discipliniralo'.
Imam izravno iskustvo u radu sa sustavom privrženosti djece koja su bila seksualno zlostavljana – okrutno i zlonamjerno nasilje nad djetetovim integritetom i povjerenjem.
Kao klinički psiholog koji je imao zadatak dijagnosticirati i pomagati djeci s traumatiziranim sustavom privrženosti, znam što trauma čini mrežama privrženosti i znam kako svaka vrsta traume izgleda i kako utječe na sustave odnosa privrženosti.
Znam kako različiti oblici traume u djetinjstvu utječu na mreže privrženosti i znam što svaki od oblika traume u djetinjstvu čini sustavima odnosa privrženosti.
Znak patologije: Već gotovo cijelo desetljeće proučavam temeljno interpersonalne, oštećene i iskrivljene informacijske strukture privrženosti u slučajevima patologije 'otuđenja od roditelja', razrađujući različite razine patologije. Već gotovo cijelo desetlječe detaljno proučavam patogen koji nastanjuje mreže privrženosti u slučajevima OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti).
Ono što sam vrlo brzo uočio jest da patogen (karakteristični obrazac iskrivljenih i oštećenih informacijskih struktura u sustavu privrženosti) sadrži posebne skupine i vrste oštećenja koje su izrazito karakteristične za traumu seksualnog zlostavljanja – posebice u slučaju incesta. Ali one nisu cjelovite skupine oštećenih informacijskih struktura, samo su fragmenti tema, kao fragmenti izvornog koda traume incesta u sustavu privrženosti.
Ovaj obrazac fragmentarnog oštećenja u obrascima koji su karakteristični za traumu seksualnog zlostavljanja ukazuju na to da patologija OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti) ima svoje korijene u traumi seksualnog zlostavljanja ali ne u ovoj generaciji. Trauma seksualnog zlostavljanja vjerojatno je ušla u obiteljski sustav generaciju ili dvije prije, i u današnjim mrežama privrženosti ostali su samo fragmenti traume. Da budem jasan, OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti) NIJE posljedica seksualnog zlostavljanja djeteta. Ali postoje fragmenti oštećenih informacijskih struktura koje se obično nalaze u slučajevima seksualnog zlostavljanja, što ukazuje na to da je izvorna trauma koja je u obitelji nastala generaciju ili dvije prije, bila seksualno zlostavljanje.
Temeljem analize patologije, imam jake razloge za pretpostavku da patologija OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti) predstavlja trans-generacijski prijenos traume seksualnog zlostavljanja...
… iz generacije koja je prethodila današnjem roditelju "otuđitelju"...
… u djetinjstvu narcisoidnog/(graničnog) roditelja putem patogenog roditeljstva koje je izazvala trauma seksualnog zlostavljanja (roditelja današnjeg narcisoidnog/(graničnog) roditelja)...
… što je stvorilo disorganiziranu privrženost u danas narcisoidnog/(graničnog) roditelja) kad je bio dijete...
... što je onda dovelo do narcisoidne/(granične) patologije ličnosti...
... koja se sad u obitelji manifestira u obliku simptoma OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti).
Ovo je samo hipoteza – pretpostavka na temelju stručne informiranosti – koja je nastala tijekom mog rada na području traume privrženosti i tijekom godina analize patologije povezane s OR-P ('otuđenjem od roditelja' koje se temelji na privrženosti). I jednako kako izgleda da postoje varijante te patologije, gotovo sigurno postoje i alternativne varijante podrijetla patologije. No ove znakove patologije postavljam kao mrvice kruha na stazi, da bi, ako ja to ne dospijem, ostali mogli istražiti kamo ti znakovi vode.

Nijanse boja

Sustav privrženosti je sustav mozga koji je odgovoran za upravljanje svim aspektima ljubavi i povezivanja tijekom života, uključujući žalovanje i gubitak. On funkcionira na karakteristične načine, i disfunkcionalan je na karakteristične načine. Mozak je složena organizacija neuralnih mreža koje su i genetski i okolinski uvjetovane. Ništa nije crno-bijelo, sve su složene nijanse integriranih boja. Jednostavno postavljam neke oznake patologije da bi ih drugi mogli slijediti ako ja to ne dospijem onako kako bih želio.
Sad kad su te oznake patologije postavljene, vraćam se radu na postizanju stručnih kompetencija od strane onih stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade na procjeni, dijagnosticiranju i tretmanu OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti).
Reference za mračnu trijadu
Baughman, H.M., Jonason, P.K., Lyons, M., and Vernon, P.A. (2014). Liar liar pants on fire: Cheater strategies linked to the Dark Triad. Personality and Individual Differences, 71, 35–38.
Book, A., Visser, B.A., and Volk, A.A. (2015). Unpacking ‘‘evil’’: Claiming the core of the Dark Triad. Personality and Individual Differences 73 (2015) 29–38.
Christie, R. C., & Geis, F. L. (1970). Studies in Machiavellianism. New York: Academic Press.
Giammarco, E.A. and Vernon, P.A. (2014). Vengeance and the Dark Triad: The role of empathy and perspective taking in trait forgivingness. Personality and Individual Differences, 67, 23–29.
Horan, S.M., Guinn, T.D., and Banghart, S. (2015). Understanding relationships among the Dark Triad personality profile and romantic partners’ conflict communication.Communication Quarterly, 63, 156-170.
Jonason, P. K. and Krause, L. (2013). The emotional deficits associated with the Dark Triad traits: Cognitive empathy, affective empathy, and alexithymia. Personality and Individual Differences, 55, 532–537.
Jonason, P.K., Lyons, M. Baughman, H.M., and Vernon, P.A. (2014). What a tangled web we weave: The Dark Triad traits and deception. Personality and Individual Differences, 70, 117–119.
Jonason, P.K., Lyons, M., and Bethell, E. (2014). The making of Darth Vader: Parent–child care and the Dark Triad. Personality and Individual Differences, 67, 30–34.
Jones, D.N. and Paulhus, D.L. (2014). Introducing the Short Dark Triad (SD3): A Brief measure of dark personality traits. Assessment, 21, 28-41.
Lee, K., and Ashton, M. C. (2012). The H factor of personality: Why some people are manipulative, self-entitled, materialistic, and exploitative —and why it matters for everyone. Waterloo, Canada: Wilfrid Laurier University Press.
Miller, J.D., Dir, A., Gentile, B., Wilson, L., Pryor, L.R., and Campbell, W.K. (2010). Searching for a Vulnerable Dark Triad: Comparing Factor 2 psychopathy, vulnerable narcissism, and borderline personality disorder. Journal of Personality, 78, 1529-1564.
Paulhus, D. L., & Williams, K. M. (2002). The dark triad of personality: Narcissism, Machiavellianism, and psychopathy. Journal of Research in Personality, 36, 556–563.
Rasmussen, K.R. and Boon, S.D. (2014). Romantic revenge and the Dark Triad: A model of impellance and inhibition. Personality and Individual Differences, 56, 51–5.
Wai, M. and Tiliopoulos, N. (2012). The affective and cognitive empathic nature of the dark triad of personality. Personality and Individual Differences, 52, 794–799.
___________________________
Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2016/07/18/pathology-markers-in-case-i-leave/



¨ Aluzija na Četiri jahača apokalipse koji naviještaju smak svijeta, odnosno još veće zlo: Antikrist (lažni Krist), Rat, Glad i Smrt.
* Promatraj, čekaj i pitaj se
** Krug sigurnosti

1 komentar:

  1. Pozdrav, ja sam iz SAD-a, želim podijeliti ovo veliko svjedočanstvo o tome kako mi je dr. Agabazara pomogao vratiti svog bivšeg ljubavnika. Tijekom moje potrage za rješenjem došao sam u kontakt s Dr. Azbazarom i kroz njegovu pomoć moj se ljubavnik vratio na u roku od 48 sati. Dakle, s ovim sam toliko podebljan da savjetujem svakome tko traži način da dođe do ljubavnika natrag kontaktirati Dr.Agbazara na WhatsApp: { +2348104102662 } ili putem e-maila na: { agbazara@gmail.com } Ja sam tako sretan barem ja i moj ljubavnik opet se vraćaju jedni drugima i idu zajedno provesti slavlje Nove godine Hvala još jednom Dr. Azbazaru

    OdgovoriIzbriši