Trenutačno je moj fokus na
borbi za rješavanje 'otuđenja od roditelja' pomoću uspostavljanja
profesionalnih kompetencija stručnjaka mentalnog zdravlja. Zapanjuje opseg
dubokog profesionalnog neznanja i nekompetencije u području mentalnog zdravlja
kad se radi o patologiji koja se obično naziva 'otuđenjem od roditelja'.
U ovom postu želim učiniti
korak ustranu da bih postavio 'znakove patologije' koji mogu stručnjacima
mentalnog zdravlja služiti kao vodiči pri razotkrivanju patologije 'otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti (OR-P). Kad riješimo patologiju
'otuđenja od roditelja', kad se sva djeca vrate svojim autentičnim roditeljima
koji ih vole a pogođeni su tom strašnom patologijom, kad budemo u stanju
djelovati preventivno unutar prvih šest mjeseci od pojave prvih znakova, nadam
se da ću tad imati vremena dublje se pozabaviti ovim znakovima patologije. Ali
sad samo želim postaviti znakove, zato što je sad najvažniji cilj jednostavno
postizanje bazičnih kompetencija unutar struke mentalnog zdravlja.
U konačnici trebamo postići
status 'specijalne populacije' ciljanih roditelja i njihove djece, tako da će
se od stručnjaka mentalnog zdravlja zahtijevati posjedovanje specijaliziranog
stručnog znanja i ekspertize da bi mogli kompetentno procijenjivati,
dijagnosticirati i tretirati ovaj oblik patologije. Kad postignemo tu fazu
rješenja – kad stručnjaci mentalnog zdravlja koji rade s OR-P ('otuđenju od
roditelja' koje se temelji na privrženosti) budu imali visoku razinu
specijalističke ekspertize – tad se znakovi patologije mogu dublje razmatrati.
Ali sad nam je cilj da se
jednostavno odmaknemo od očajnog stanja nekompetencije prema bazičnoj stručnoj
kompetenciji.
Imam 60 godina i imao sam
jedan moždani udar. Nadam se da ću poživjeti još desetljeće, ali možda odem već
sutra. Ima puno toga o ovoj patologiji što neću s vama podijeliti zato što je
to puno dalje od onoga gdje su svi ovoga časa. Čekam da stručnjaci mentalnog
zdravlja usvoje najosnovnije konstrukte među-generacijskog saveza s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem uz dodatak splitting patologije tome savezu
te trans-generacijskog prijenosa traume privrženosti u obrascu shema tipa
'roditelj nasilnik'/'dijete-žrtva'/'roditelj-zaštitnik' (koji su sadržani u
unutarnjim radnim modelima – shemama – sustava privrženosti).
Sustav privrženosti je
sustav mozga koji upravlja svim aspektima ljubavi i povezivanja tijekom života,
uključujući žalovanje i gubitak. Ono s čime se ovdje susrećemo jest patologija
privrženost (patologija ljubavi-i-povezivanja) koja uključuje poremećene
informacijske strukture (sheme; obrasce odnosa) u sustavu privrženosti
narcisoidnog/(graničnog) roditelja s kojim je dijete u savezu, a koje se
prenose na djetetovo ponašanje privrženosti, i s roditeljem s kojim je u savezu,
i s ciljanim roditeljem.
Kad jednom prestanemo
patologiju 'otuđenja od roditelja' definirati kao posebni novi oblik
patologije i umjesto toga prepoznamo da je ona povezana s privrženošću i s
patologijom poremećaja ličnosti u roditelja, postižemo zaista zapanjujući uvid
u vezi s podrijetlom i s manifestacijama simptoma te patologije.
Međutim, još uvijek čekamo
da se stručnjaci mentalnog zdravlja oslobode od konceptualno pogrešnog i
neučinkovitog konstrukta Gardnerijanskog SOR-a i da se vrate standardnim i
priznatim, znanstveno valjanim konstruktima i principima sustava privrženosti i patologije
poremećaja ličnosti, tako da možemo
početi rješavati problem.
Patogeno roditeljstvo koje
u djeteta stvara značajnu razvojnu patologiju (dijagnostički pokazatelj 1),
patologiju ličnosti (dijagnostički pokazatelj 2) i deluzijsko-psihijatrijsku
patologiju (dijagnostički pokazatelj 3), da bi se zadovoljile emocionalne i
psihološke potrebe roditelja, predstavljaju DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.
To nije pitanje roditeljske
skrbi, već je pitanje zaštite
djeteta.
No, opseg profesionalnog
neznanja i nekompetencije zapanjujuće je velik, i možda me nadživi. Zato, dok
sam još tu, želim bar utvrditi neke znakove patologije, mrvice kruha na putu,
da ih se može slijediti ako stručnjacima mentalnog zdravlja bude trebalo
previše vremena da shvate.
Znakovi
patologije ličnosti
Patologija ličnosti
obuhvaća Mračnu trijadu i Ranjivu mračnu trijadu (vidi reference)
Ličnost Mračne trijade
sastoji se od:
- Crta
narcisoidne ličnosti
- Crta
psihopatske ličnosti
- Makijavelističke
manipulacije
Ranjiva mračna trijada (Miller i sur., 2010) jest
varijanta Mračne trijade i sastoji se od:
1) Ranjive, umjesto grandiozne
narcisoidnosti,
2) Manipulativne psihopatije,
3)
Graničnih crta ličnosti.
Patologija ličnosti Mračne
trijade povezana je s četiri tipa visoko-konfliktne komunikacije: prijezir,
kritiziranje, odbijanje komunikacije i defenzivnost (Horan, Guinn, &
Banghart, 2015). U istraživačkim studijama o komunikaciji, ova četiri
destruktivna obrasca visoko-konfliktne komunikacije nazivaju se Četiri jahača¨
destruktivne komunikacije:
Prema Gottmanu (1992):
Prijezir uključuje
"izjave koje dolaze iz relativne pozicije nadmoći... 'Ti si idiot'";
kritiziranje obuhvaća "izjave prema kojima se pritužuje na defekte
ličnosti partnera... 'Uvijek govoriš o sebi. Tako si sebičan'"; odbijanje
komunikacije opisuje "povlačenje iz interakcije"; dok defenzivnost
opisuje samo-zaštitu u obliku ponašanja "pravedničke srdžbe ili nevine
žrtve". (Gottman, 1993, str. 62)
Empirijska istraživanja
Horana, Guinna i Bangharta (2015) povezuju ličnost Mračne trijade sa Četiri jahača visoko-konfliktne komunikacije:
"Hipoteze 1a-1c
ispitale su odnos između strukture ličnosti Mračne trijade i opće
prirode sukoba među romantičnim partnerima. Rezultati su pokazali da su
pojedinci koji su izvijestili o višim razinama Makijavelizma, subkliničkoj
psihopatiji i subkliničkoj narcisoidnosti bili skloniji višim razinama
neslaganja među partnerima i da su njihove rasprave o tim neslaganjima bile
i intenzivne i neprijateljske."
"Hipoteza 2
istraživala je odnose između strukture ličnosti Mračne trijade i
korištenja Četiri jahača tijekom sukoba s partnerom. Korelacije su otkrile
da su oni koji su izvijestili o višim razinama Makijavelisma i subkliničke
psihopatije također izvijestili i o višoj razini korištenja prijezira,
kritiziranja, odbijanja komunikacije i defenzivnosti. Slična se slika pokazala
i s narcisoidnošću, uz iznimku odbijanja komunikacije."
Korištenje Četiri jahača u visoko-konfliktnoj komunikaciji također je povezano s
nesigurnom privrženošću.
"Fowler i Dillow
(2011) ispitali su kako je orijentacija privrženosti predviđala korištenje Četiri jahača. Utvrdili su da je anksiozna privrženost bila prediktor
povećanog korištenja Četiri jahača dok je izbjegavajuća privrženost bila prediktor
izbjegavanja komunikacije. Njihovi rezultati naglašavaju važnost proučavanja
individualnih crta ličnosti, ili predispozicija, u vezi s Četiri jahača;
sličan je pristup usvojen i u ovoj studiji Mračne trijade." (Horan,
Guinn, & Banghart. 2015, str. 160)
Znak
patologije: Uz ove
empirijski dokazane i u stručnoj literaturi opisane poveznice između ličnosti
Mračne trijade i visoko-konfliktne komunikacije, SVI stručnjaci mentalnog zdravlja –
uključujući i vještake roditeljske skrbi – koji dijagnosticiraju i tretiraju
obiteljsku patologiju u slučajevima visoko-konfliktnog razvoda trebaju procijeniti potencijalno
postojanje patologije ličnosti Mračne trijade i Ranjive mračne
trijade kao odgovorne za stvaranje obrazaca visoko-konfliktne komunikacije
u obitelji.
Znanstveno utemeljena
praksa oslonjena na emprijska istraživanja, a ne jedinstveni izmišljeni oblici
patologije.
Znak
patologije: Trenutačno
postoje mjere za izvještavanje o komponentama patologije Mračne trijade
(narcisoidnost, psihopatija, Makijavelizam) te o ličnosti Mračne trijade
kao cjeline. Također postoji i ljestvica na HEXACO inventaru ličnosti (niski
rezultati na H skali za Humility i Honesty (skromnost i iskrenost), povezuju se
s ličnošću Mračne trijade). Međutim, budući da se radi o inventaru
samo-izvještavanja, koji je podložan predrasudama u korist sebe samoga u
samo-izvještavanju o ličnosti Mračne trijade tijekom vještačenja
roditeljske skrbi, ove su mjere trenutačno možda ograničeno korisne za izravno
korištenje u vještačenjima roditeljske skrbi.
Jedan od alternativnih
pristupa u vještačenjima roditeljske skrbi, mogao bi biti taj da svaki roditelj
ocijeni značajke ličnosti onoga drugoga na HEXACO – pod nazivom 'ocjene informanta'
– s ciljem procjene posebice niskih H rezultata. Ove bi ocjene bile podložne
izvještavanju koje koristi informantu, u situacijama kad jedan ocjenjuje drugog
bivšeg supružnika (na negativni način), ali bi te ocjene na HEXACO skali
potencijalno mogle otkriti moguću prisutnost ličnosti Mračne trijade u
jednog od roditelja, što bi se onda moglo potvrditi dodatnim dokazima temeljem
povijesti i simptoma, te bi se mogao sačiniti sveukupni pregled ličnosti Mračne
trijade unutar datih podataka.
(Ocjene crta ličnosti
bivšeg supružnika od strane informanta – ako je to narcisodni/granični roditelj
– bile bi fascinantno istraživanje koje bi zapravo, bolje nego išta drugo što
bismo mogli razviti, moglo otkriti karakteristični obrazac poremećaja koji
pokazuje narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Umjesto da izravno procjenjujemo
ličnost Mračne trijade, procjenjivali bismo karakteristična iskrivljenja
percepcije koja su izazvana patologijom ličnosti Mračne trijade.
Povezanost ličnosti Mračne
trijade s visoko-konfliktnim obrascima komunikacije također
naglašavaju iznimno veliku nužnost da svi vještaci roditeljske skrbi – koji
specifično procjenjuju obitelji pri visoko-konfliktnom razvodu –
budu iznimno dobro upućeni i vješti u kliničkoj procjeni i prepoznavanju crta
narcisoidne ličnosti, crta granične ličnosti, crta psihopatske ličnosti i
dokaza Makijavelističke manipulacije.
Tipologije
OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti)
Čini se da postoje dva
obrasca OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti). Jedan
je povezan s izraženijom narcisoidnom ličnošću u roditelja (Mračna trijada),
dok je drugi povezan s izraženijom graničnom ličnošću u roditelja (Ranjiva
mračna trijada). Po mojem iskustvu, očevi koji otuđuju skloniji su narcisoidnim
obrascima patologije, dok su majke koje otuđuju sklonije graničnim obrascima
patologije.
Iako ove varijante mogu
biti povezane sa spolom, apsolutne povezanosti nema, pa tako neke patogene
majke mogu imati izražene narcisoidne crte ličnosti, dok neki patogeni očevi
pokazuju patologiju graničnog stila.
Znak patologije –
narcisoidni stil OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti):
Patogeni roditelj
'otuđitelj' u ovoj varijanti češće je otac i ovaj obrazac ima jaču komponentu obiteljskog
nasilja (pokazuju se teme moći, kontrole i dominacije). Majka je obično
ušla u brak zavedena narcisoidnim-psihopatskim šarmom Mračne trijade u
oca, u vjeri da će se emocionalna bliskost razviti tijekom braka. Međutim, u
braku očevo emocionalno zlostavljanje majke i porast pokazivanja nadmoći,
kontrole i dominacije, postaju očiti.
U ovoj varijanti majka
često izvještava da je u braku bila omalovažavana i ponižavana pred djecom. Ona
obično nastoji podnositi verbalno ponižavajuće ponašanje svojeg supruga Mračne
trijade tijekom braka, ali se u konačnici razvodi (često kad je najstarije
dijete u dobi od 8 do 14 godina starosti). U tom času očev izraziti prijezir
prema majci eskalira, iako će on sebe djeci predstaviti kao ožalošćenu stranu,
kao onoga koji i dalje nastoji održati obitelj na okupu, te je majka ta koja
'razbija obitelj' zbog svoje 'sebičnosti'. Narcisoidni će otac ponekad
uvojačiti dijete s kojim je u savezu i poslati ga kao emisara da bi pokušalo
majku odgovoriti od razvoda – ponekad mu dajući izrazito manipulativni narativ:
"Reci majci da joj opraštam i da je još uvijek volim, i želim da se
pomirimo radi djece i obitelji."
U razgovoru s terapeutima i
odvjetnicima, taj će otac djetetovo odbijanje majke upotrijebiti kao dokaz
vlastite grandiozne divote, on je 'sav krasan' i idealan roditelj, i njegova
priča pred terapeutima i pred Sudom često će uključivati opise njegova
fantastičnog roditeljstva i fantastično idilične povezanosti i ljubavi koju
dijeli s djetetom. Često će u oči upadati učestalo narcističko ugađanje sebi i
djeci u vidu nagrada, kupovat će djeci skupe poklone i davati im privilegije
primjerene odraslima.
Djeca koju je narcisoidni
roditelj 'otuđio od drugog roditelja' putem poremećaja privrženosti sklona su
pokazivati ekstremni prijezir i neprijateljstvo prema majci, koja čak idu do
fizičkih prijetnji, što će majku natjerati da nazove oca i ponekad i policiju
da joj pomognu s djetetom koje je pretjerano ljutito, prijeteće, ili ju napada.
Kad ga se nazove, očev odgovor na majčin poziv u pomoć pri discipliniranju
ljutitoga djeteta svodi se na upozorenje djetetu tipa: "Znam da je teška,
ali pokušaj se nekako složiti s njom, ok?". Reagirat će kao da ga smeta to
što se uvijek mora baviti 'posljedicama majčinog lošeg roditeljstva'. Refren
koji se od narcisoidnog oca Mračne trijade često čuje jest: "Uvijek
djetetu kažem da se složi s majkom, ali što mogu, ja ne mogu dijete prisiliti
da... xyz." Djeca koja su otuđena na ovaj način sklona su kao razlog
svojeg odbijanja majke naglašavati neadekvatnost majke kao osobe.
Kad je najstarije ili
jedino dijete kćer, a otac koji je narcisoidan nije se ponovno oženio, otuđenje
ponekad pokazuje neugodno jezivu partnerizaciju između kćeri i oca. U
partnerizaciji kćeri postoje neugodne ne-seksualizirane ali incestuozne struje
pri čemu najstarija kćer nadomješta mlađoj djeci majku u supružničkoj ulozi
ne-seksualiziranog, ali afektivno povezanog 'supružničkog' odnosa s ocem.
Za stručnjaka mentalnog
zdravlja koji je upućen u privrženost, ova narcisoidna 'obiteljsko nasilna'
varijanta OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti),
proizvod je disorganizirane privrženosti roditelja, s anksiozno-izbjegavajućim
primjesama. Psihodinamsko podrijetlo izraženog ljutito-agresivnog ispoljavanja
narcisoidnog roditelja pri ovoj varijanti OR-P jest u temeljnom (neizraženom)
neprijateljstvu i bijesu prema 'majci' koja ga je odbacivala u djetinjstvu
(figura privrženosti ga je odbacivala) i koja je narcisoidnog roditelja kad je
bio dijete odbacila u okruženje izbjegavajuće privrženosti u odsustvu
roditeljske brige. Ovaj psihodinamski bijes privrženosti prema majci koja ga je
napustila, sad se prazni na supruzi-i-majci, današnjoj figuri
privrženosti/majci.
(Ovaj temeljni bijes Mračne
trijade u narcisoidnog oca prema vlastitoj majci (koji se seli na ciljanog
roditelja) može biti prisutan čak i ako otac izvještava o 'bliskom' odnosu s
vlastitom majkom. Nakon detaljnijeg ispitivanja, taj 'bliski' odnos s vlastitom
majkom više liči na stopljen odnos u kojem majka dominira, kontrolira i ometa
odvojenu autentičnost sina; u oca se stvara unutarnji bijes koji se ne može
izraziti prema vlastitoj majci, već se umjesto toga iskazuje prema ciljanom
roditelju kao prema figuri privrženosti i 'majci').
Znak patologije –
granični stil OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti):
Obrazac graničnog stila
najčešće nastaje zbog 'otuđujuće' patogene majke i karakterizira ga pretjerano povećana anksioznost majke i njezina percepcija opasnosti. U ovoj je varijanti otac najčešće bio uvučen u brak
ekspresivnim i seksualno zavodljivim dražima majčine granične ličnosti, i tek
je nakon sklapanja braka izronila njezina emocionalna nestabilnost, emocionalna
potrebitost i visoka razina sukoba/drame njezine granične ličnosti. U nekim će
slučajevima ovaj oblik OR-P patologije ostati uspavan i nakon razvoda sve dok
se otac ponovno ne oženi – tj. dok majku kao 'suprugu' ne zamijeni novom
suprugom – u kojem trenutku počinje ozbiljno otuđivanje djece, a djeca često
govore o tome da ih odbija to što otac provodi vrijeme sa svojom novom
suprugom.
U ovoj graničnoj varijanti
OR-P, majka sjajno opisuje oca kao opasnog i 'nasilnog', i uporno izražava stav
da djeca trebaju majčinu 'zaštitu'. Međutim kad se ta percepcija opasnosti
detaljnije ispita, nalazi se da su očevi roditeljski postupci normalni i da
djeca nisu u objektivnoj potrebi za 'zaštitom'. Pojačana percepcija opasnosti
potječe od majke (njezine povijesti traume) a ne od objektivne stvarnosti.
Rezultat majčine pojačane i nerealistične percepcije opasnosti (povezane s
traumom u djetinjstvu), u OR-P graničnoga stila viša je prevalencija zabrane
približavanja i neutemeljenih i nedokazanih optužbi za zlostavljanje koje
podižu i socijalne službe, nego u OR-P narcisoidnoga stila.
Tema 'zaštite' često će se
izražavati na način da će majka slati hranu i odjeću s djecom kad idu ocu, što
predstavlja suptilan ali jasan signal djeci (koji nastaje iz majčina vlastitog
uvjerenja u očevu roditeljsku manjkavost) da otac nije u stranju primjereno
skrbiti o djeci. Takva će majka također često, uz anksiozni emocionalni ton,
djetetu postavljati pitanja u vezi s njegovom 'sigurnošću' kad je s ocem ('Jesi
li dobro? Je li se išta loše dogodilo?'), što djetetu šalje dvije poruke:
poruku o majčinom očekivanju da je otac opasan i poruku da je majka
'roditelj-zaštitnik'. Majka će također često raditi nepotrebne 'sigurnosne
planove' s djecom ('Ako se išta loše dogodi, možeš me nazvati, i ja ću doći po
tebe') što također djetetu šalje jasnu poruku da majka oca percipira kao
opasnog za dijete i istodobno gradi "mi-naspram-njega" zajedničku
grupnu vezu između protektivne sebe i djeteta.
U graničnom stilu OR-P,
majčino predstavljanje pred terapeutima i Sudom puno je čestih tvrdnji o opasnosti
očevog roditeljstva s čestim karakterizacijama vlastitog roditeljstva kao
'zaštitničkog'. Prevladava osjećaj pretjerane majčine anksioznosti u vezi s
njezinom percepcijom opasnosti, i zamjetno je da se njezina anksioznost ne
može smiriti nikakvim stvarnim dokazima, argumentima, ni intervencijom.
Djeca ovakve majke također
su sklonija ispoljavati simptome anksioznosti, koja ponekad dostiže razine
fobičnih ispoljavanja anksioznosti ("fobija od oca"), i govore da se
ne osjećaju 'sigurno' kad su s ocem. Kad istražimo specifičnosti izvora njihove
anksioznosti, dječja će izviješća najčešće postati mutna i difuzna ili će se
odnositi na manje bitne sukobe s roditeljem kojeg odbacuju, ili nekakvu ljutnju
od strane toga roditelja iz prošlosti, ponekad i od prije više godina.
Jedan zanimljiv simptom
graničnog stila OR-P je kad majka tvrdi da se otac nije kao roditelj uključivao
prije razvoda i da je to razlog zašto dijete sad ne želi biti s njim (dijete će
ponekad ponavljati ovo opravdanje kao razlog za odbacivanje oca). U takvim će
slučajevima majka provesti puno vremena opisujući terapeutima i vještacima
roditeljske skrbi kako se otac nije puno uključivao u skrb o djetetu prije
razvoda i kako je ona bila puno više uključena i bolji roditelj, kao da je
roditeljska skrb "natjecanje" u tome tko je "bolji" roditelj
i zato što otac nije bio uključen onoliko koliko je bila majka, ona je
"pobjednica" kao "bolji" roditelj pa njoj treba dodijeliti
djecu kao "nagradu".
Međutim, nelogičnost ove
ideje koju majka zastupa, promiče joj (a mogu dodati da promiče i mnogim stručnjacima
mentalnog zdravlja). Čak i ako prihvatimo da je "problem" prethodni
očev nedostatak uključenosti u skrb o djeci prije razvoda (uz veliko 'ako' –
otac to često opovrgava), čak i AKO je tako, tad je RJEŠENJE dati ocu VIŠE
vremena s djecom, a ne manje, tako da otac može razviti zdravu povezanost s
djetetom. Bizarna je ideja da je problem u tomu da otac nije prije bio uklučen
te da je sad rješenje ograničiti njegovo uključivanje u skrb o djetetu.
Napomena za sve terapeute:
Ako majka tvrdi da je problem očev prethodni nedostatak uključenosti u skrb o
djetetu, tad je RJEŠENJE dati ocu VIŠE VREMENA s djetetom tako da otac i dijete
imaju priliku za afektivno povezivanje i razvoj pozitivnog odnosa
roditelj-dijete.
U slučajevima OR-P
graničnoga stila, majka najčešće pokazuje izrazitu stopljenost identiteta s
djetetom, uz teško potiranje psiholoških granica između majke i djeteta. To se
posebice odnosi kad je dijete kćer, te se stapanje identiteta pojačava i
spolnom identifikacijom. U slučajevima obitelji s OR-P, gdje je najstarije ili
jedino dijete kćer, postoji intenzivno stopljen odnos između majke i te kćeri,
dok mlađa djeca, ako ih ima, nisu toliko pogođena 'otuđenjem' tijekom prvih
dvije ili tri godine nakon razvoda, i mogu bolje održati afektivnu vezu s ocem.
Međutim, kako vrijeme prolazi, i mlađa djeca bivaju uvučena u savez s majkom i
najstarijim djetetom.
Obilno slanje sms poruka
između majke i djeteta dok je ono u skrbi oca također je izrazita
karakteristika graničnog OR-P. Iako je slanje sms poruka također
karakteristično i za narcisoidni OR-P, gotovo je uvijek izrazita značajka
graničnog OR-P.
Ako uđemo u područje
kliničke psihologije, u povijesti majke često postoji niz blagih kliničkih
znakova seksualnog zlostavljanja. Neću se njima ovdje baviti detaljnije, ali
ako ne doživim rješavanje ove patologije i ako se ne dospijem detaljnije
dotaknuti toga kliničkog problema, drugi bi stručnjaci mentalnog zdravlja
trebali slijediti taj znak patologije. U graničnom OR-P, velika je vjerojatnost
da postoji povijest traume seksualnog zlostavljanja u majčinom djetinjstvu, što
je onda izvor majčine pojačane percepcije opasnosti u današnjoj obiteljskoj
situaciji.
Ne mogu dovoljno naglasiti
da je ovo zaista patologija koja zavrijeđuje oznaku 'specijalne populacije'
koja zahtijeva specijaliziranu ekspertizu u području sustava privrženosti,
traume, patologije ličnosti i patologije obiteljskih sustava da bi se mogla
kompetentno procijeniti, dijagnosticirati i tretirati. Danas mi u struci
mentalnog zdravlja dopuštamo vodoinstalaterima i prometnim policajcima da
obavljaju operacije na otvorenom srcu, i znate što... pacijenti umiru zato što
su vodoinstalateri i prometni policajci odlični vodoinstalateri i prometni
policajci ali nemaju kompetencije za obavljanje operacija na otvorenom srcu.
Patogen
sustava privrženosti
Ova je patologija rezultat
poremećenih informacijskih struktura (obrazaca shema) u sustavu privrženosti –
sustavu mozga koji upravlja ljubavlju-i-povezivanjem tijekom cijelog života,
uključujući žalovanje i gubitak. To nije patologija poput ADHD ili autizma. To
je u osnovi interpersonalna patologija. To je patologija povezana s
privrženošću.
Prije rada na području
'otuđenja od roditelja' bio sam Klinički direktor za procjenu ranog djetinjstva
i centra za tretman i radio sam prvenstveno s djecom u sustavu udomiteljske
skrbi. Educiran sam do klinčkih kompetencija u dva primarna dijagnostička sustava
ranog djetinjstva, onoga koji uključuje patologiju privrženosti, DC-o3 i
ICDL-D;IC. To su alternativni dijagnostički sustavi u odnosu na DSM sustav, a
specifično su stvoreni za poremećaje povezane s ranim djetinjstvom, što
uklučuje i poremećaje povezane s privrženošću. Također sam educiran do razine
kliničke kompetencije u području dvije primarne terapije privrženosti ranog
djetinjstva. Watch, Wait, and Wonder* i Circle
of Security**. Imam znanja o poremećajima privrženosti.
Također imam i izravno
iskustvo u radu sa sustavom privrženosti djece izložene teškom zanemarivanju –
kad je dijete psihološki napušteno i izloženo teškom fizičkom zanemarivanju od
strane roditelja koji su ovisni o metamfetaminu.
Imam izravno iskustvo u
radu sa sustavom privrženosti djece izložene teškom fizičkom zlostavljanju –
poput djece koja su pretučena električnim kabelom i paljena cigaretama da bi ih
se 'discipliniralo'.
Imam izravno iskustvo u
radu sa sustavom privrženosti djece koja su bila seksualno zlostavljana –
okrutno i zlonamjerno nasilje nad djetetovim integritetom i povjerenjem.
Kao klinički psiholog koji
je imao zadatak dijagnosticirati i pomagati djeci s traumatiziranim sustavom
privrženosti, znam što trauma čini mrežama privrženosti i znam kako svaka vrsta
traume izgleda i kako utječe na sustave odnosa privrženosti.
Znam kako različiti oblici
traume u djetinjstvu utječu na mreže privrženosti i znam što svaki od oblika
traume u djetinjstvu čini sustavima odnosa privrženosti.
Znak patologije: Već gotovo cijelo desetljeće proučavam temeljno
interpersonalne, oštećene i iskrivljene informacijske strukture privrženosti u
slučajevima patologije 'otuđenja od roditelja', razrađujući različite razine
patologije. Već gotovo cijelo desetlječe detaljno proučavam patogen koji
nastanjuje mreže privrženosti u slučajevima OR-P ('otuđenja od roditelja' koje
se temelji na privrženosti).
Ono što sam vrlo brzo uočio
jest da patogen (karakteristični obrazac iskrivljenih i oštećenih
informacijskih struktura u sustavu privrženosti) sadrži posebne skupine i vrste
oštećenja koje su izrazito karakteristične za traumu seksualnog zlostavljanja –
posebice u slučaju incesta. Ali one nisu cjelovite skupine oštećenih
informacijskih struktura, samo su fragmenti tema, kao fragmenti izvornog koda
traume incesta u sustavu privrženosti.
Ovaj obrazac fragmentarnog
oštećenja u obrascima koji su karakteristični za traumu seksualnog
zlostavljanja ukazuju na to da patologija OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti) ima svoje korijene u traumi seksualnog zlostavljanja
ali ne u ovoj generaciji. Trauma seksualnog zlostavljanja vjerojatno je ušla u
obiteljski sustav generaciju ili dvije prije, i u današnjim mrežama
privrženosti ostali su samo fragmenti traume. Da budem jasan, OR-P ('otuđenja
od roditelja' koje se temelji na privrženosti) NIJE posljedica seksualnog
zlostavljanja djeteta. Ali postoje fragmenti oštećenih informacijskih struktura
koje se obično nalaze u slučajevima seksualnog zlostavljanja, što ukazuje na to
da je izvorna trauma koja je u obitelji nastala generaciju ili dvije prije,
bila seksualno zlostavljanje.
Temeljem analize
patologije, imam jake razloge za pretpostavku da patologija OR-P ('otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti) predstavlja trans-generacijski
prijenos traume seksualnog zlostavljanja...
… iz generacije koja je
prethodila današnjem roditelju "otuđitelju"...
… u djetinjstvu
narcisoidnog/(graničnog) roditelja putem patogenog roditeljstva koje je izazvala
trauma seksualnog zlostavljanja (roditelja današnjeg narcisoidnog/(graničnog)
roditelja)...
… što je stvorilo
disorganiziranu privrženost u danas narcisoidnog/(graničnog) roditelja) kad je
bio dijete...
... što je onda dovelo do
narcisoidne/(granične) patologije ličnosti...
... koja se sad u obitelji
manifestira u obliku simptoma OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti).
Ovo je samo hipoteza – pretpostavka
na temelju stručne informiranosti – koja je nastala tijekom mog rada na
području traume privrženosti i tijekom godina analize patologije povezane s
OR-P ('otuđenjem od roditelja' koje se temelji na privrženosti). I jednako kako
izgleda da postoje varijante te patologije, gotovo sigurno postoje i
alternativne varijante podrijetla patologije. No ove znakove patologije
postavljam kao mrvice kruha na stazi, da bi, ako ja to ne dospijem, ostali
mogli istražiti kamo ti znakovi vode.
Nijanse
boja
Sustav privrženosti je
sustav mozga koji je odgovoran za upravljanje svim aspektima ljubavi i
povezivanja tijekom života, uključujući žalovanje i gubitak. On funkcionira na
karakteristične načine, i disfunkcionalan je na karakteristične načine. Mozak
je složena organizacija neuralnih mreža koje su i genetski i okolinski
uvjetovane. Ništa nije crno-bijelo, sve su složene nijanse integriranih boja.
Jednostavno postavljam neke oznake patologije da bi ih drugi mogli slijediti
ako ja to ne dospijem onako kako bih želio.
Sad kad su te oznake
patologije postavljene, vraćam se radu na postizanju stručnih kompetencija od
strane onih stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade na procjeni,
dijagnosticiranju i tretmanu OR-P ('otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti).
Reference za mračnu
trijadu
Baughman, H.M., Jonason,
P.K., Lyons, M., and Vernon, P.A. (2014). Liar liar pants on fire: Cheater
strategies linked to the Dark Triad. Personality
and Individual Differences, 71, 35–38.
Book, A., Visser, B.A., and
Volk, A.A. (2015). Unpacking ‘‘evil’’: Claiming the core of the Dark Triad.
Personality and Individual Differences 73 (2015) 29–38.
Christie, R. C., &
Geis, F. L. (1970). Studies in Machiavellianism. New York: Academic Press.
Giammarco, E.A. and Vernon,
P.A. (2014). Vengeance and the Dark Triad: The role of empathy and perspective
taking in trait forgivingness. Personality
and Individual Differences, 67, 23–29.
Horan, S.M., Guinn, T.D.,
and Banghart, S. (2015). Understanding relationships among the Dark Triad
personality profile and romantic partners’ conflict communication.Communication
Quarterly, 63, 156-170.
Jonason, P. K. and Krause,
L. (2013). The emotional deficits associated with the Dark Triad traits:
Cognitive empathy, affective empathy, and alexithymia. Personality and Individual
Differences, 55, 532–537.
Jonason, P.K., Lyons, M.
Baughman, H.M., and Vernon, P.A. (2014). What a tangled web we weave: The Dark
Triad traits and deception. Personality
and Individual Differences, 70, 117–119.
Jonason, P.K., Lyons, M., and
Bethell, E. (2014). The making of Darth Vader: Parent–child care and the Dark
Triad. Personality and
Individual Differences, 67, 30–34.
Jones, D.N. and Paulhus,
D.L. (2014). Introducing the Short Dark Triad (SD3): A Brief measure of dark
personality traits. Assessment, 21, 28-41.
Lee, K., and Ashton, M. C.
(2012). The H factor of personality: Why some people are manipulative,
self-entitled, materialistic, and exploitative —and why it matters for
everyone. Waterloo, Canada: Wilfrid Laurier University Press.
Miller, J.D., Dir, A.,
Gentile, B., Wilson, L., Pryor, L.R., and Campbell, W.K. (2010). Searching for
a Vulnerable Dark Triad: Comparing Factor 2 psychopathy, vulnerable narcissism,
and borderline personality disorder. Journal of Personality, 78, 1529-1564.
Paulhus, D. L., &
Williams, K. M. (2002). The dark triad of personality: Narcissism,
Machiavellianism, and psychopathy. Journal of Research in Personality, 36,
556–563.
Rasmussen, K.R. and Boon,
S.D. (2014). Romantic revenge and the Dark Triad: A model of impellance and
inhibition. Personality and
Individual Differences, 56, 51–5.
Wai, M. and Tiliopoulos, N.
(2012). The affective and cognitive empathic nature of the dark triad of
personality. Personality and
Individual Differences, 52, 794–799.
___________________________
Poveznica na
izvornik:
https://drcraigchildressblog.com/2016/07/18/pathology-markers-in-case-i-leave/
Administrator je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiAdministrator je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiAdministrator je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši