Još uvijek analiziram znanstvenu literaturu o
vještačenjima roditeljske skrbi. Sad već sve to istražujem po treći ili četvrti
put. U toj mojoj analizi literature, koja je prilično opsežna, duboko me
uznemirava ono što nalazim, ili što nikako NE nalazim.
Iz onoga što vidim...
Ne
postoje znanstveno utemeljene osnove za obavljanje vještačenja roditeljske
skrbi. Nikakve.
Ta su vještačenja malo iznad iznimno skupih
nagađanja. Mogu reći da preporuke koje daju vještaci vrijede koliko i gledanje
u kristalnu kuglu ili grah.
Nisam našao nikakvih znanstvenih
istraživanja koja bi potvrđivala valjanost zaključaka i preporuka vještaka.
Zapravo, nisam našao znanstvenih istraživanja koja bi bar POKUŠALA potvrditi
valjanost vještačenja roditeljske skrbi.
Čak i teorijske osnove iz kliničke i razvojne
psihologije na koje bismo se mogli osloniti pri nagađanjima koja se pojavljuju
u vještačenjima, čini se da ne postoje, ili su vrlo manjkave.
Da budem sasvim jasan:
Temeljem svoje analize literature o istraživanjima,
nisam našao znanstvenih istraživanja ni znanstveno izvedenih podataka koji bi
potvrđivali valjanost zaključaka i preporuka u vještačenjima roditeljske skrbi.
Valjanost
Znanstveni konstrukt valjanosti u osnovi
znači da su zaključci do kojih dolazimo temeljem procjene ili istraživanja
istiniti... da su valjani.
Prema standardnom udžbeniku znanstvene metodologije
(Cozby, 2009):
"Valjanost se odnosi na 'istinito' i točno
prikazivanje podataka" (str.
85).
Znanstveni konstrukt valjanosti, odnosi se
na razinu do koje su nalazi naše procjene ili istraživanja istiniti.
Tako, npr. valjanost nekog testa
inteligencije znači koliko taj test inteligencije zbilja mjeri 'inteligenciju'.
Test sposobnosti rješavanja puzzle mogao bi
predstavljati vrijedan mjerni instrument inteligencije, ovisno o tomu kako se
'inteligencija' definira, ali test nečije sposobnosti brojanja od 1 do 10
vjerojatno neće biti valjan test inteligencije.
Ne želim se previše služiti stručnim rječnikom, ali
želim postaviti to ovako – nije to moja ideja, to je standardna znanstvena
metodologija, pa se idemo vratiti udžbeničkoj definiciji valjanosti:
“Construkt valjanosti odnosi se na operativnu definiciju varijabli. Do
koje razine operativna definicija varijabli zbilja odražava istinsko teorijsko
značenje varijable?
Kad se radi o mjerenju,
valjanost se ocjenjuje prema tomu mjeri li upotrijebljen mjerni instrument onaj
konstrukt kojemu je namijenjen.
Kandidati za neke poslove moraju proći Clerical
Ability Test*; pretpostavlja se da to mjerenje predviđa
sposobnost pojedinca za obavljanje uredskih poslova. Valjanost takvog test
određuje se po tome mjeri li on doista tu sposobnost." (Cozby, 2009, str.
96)
Valjanost je ključni
konstrukt u znanstvenom istraživanju i procjeni.
Znanstvene metode sadrže više definiranih pristupa
potvrđivanja valjanosti nekoga mjernog instrumenta ili postupka. I, prema Cozby
(2009), znanstveno prihvaćene metode za utvrđivanje valjanosti uključuju:
Sadržaj mjernog instrumenta odražava konstrukt
koji mjeri.
Sadržajnu valjanost
Sadržaj mjernog instrumenta povezan je sa svim
aspektima onoga što se želi mjeriti.
Prognostičku valjanost
Rezultati mjerenja predviđaju ponašanje mjerenog
kriterija u nekom vremenu u budućnosti.
Konkurentnu valjanost
Rezultati mjerenja odnose se na valjanost
kriterija.
Konvergentnu valjanost
Rezultati mjerenja povezani su s drugim
mjerenjima istoga konstrukta.
Diskriminantnu valjanost
Rezultati mjerenja nisu povezani s drugim
mjerenjima koja su teorijski drugačije postavljena.
Cozby, 2009, str. 97
Konstrukt valjanosti jest standardni znanstveno definirani konstrukt koji se odnosi na to je li nešto što tvrdimo
istina, i postoje standardni znanstveno
definirani pristupi utvrđivanja valjanosti
postupka procjene.
U odnosu na valjanost zaključaka i preporuka
vještačenja roditeljske skrbi, (tj. jesu li istiniti) nikakvih
nastojanja nije čak ni bilo da bi se uspostavila njihova znanstvena valjanost u
postupku vještačenja. Koliko god se trudio (a trudim se), ne mogu naći ni jednu
istraživačku studiju koja preispituje znanstvene dokaze za valjanost
vještačenja roditeljske skrbi.
Da budem jasniji, ne tvrdim da su znanstveni podaci
o valjanosti vještačenja roditeljske skrbi nedostatni... Tvrdim da NE
POSTOJE. Ni jedan. Ikad. Ništa.
Pozivam bilo koga tko podržava praksu vještačenja
roditeljske skrbi da mi citira jednu istraživačku studiju koja bar nastoji
uspostaviti znanstvenu valjanost njihovih zaključaka i preporuka. Nitko to
nikad nije ni pokušao.
Također pozivam one koji tu praksu podržavaju da mi
citiraju istraživačku podlogu koja pokazuje valjanost zaključaka i
preporuka vještaka roditeljske skrbi, njihovu očiglednu valjanost, sadržajnu
valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu
valjanost i/ili dikriminantnu valjanost.
Nema ih. Ništa. Nema znanstveno uspostavljenih
temelja za zaključke i preporuke koje daju vještaci.
Sustavno prikupljanje podataka NAIZGLED posjeduje
znanstvenu ozbiljnost, ali su zaključci i preporuke 100% nagađanja.
Zaključci i preporuke vještačenja roditeljske skrbi
su u osnovi 'smeće' od znanosti – 'voodoo procjena' – bacimo grah, obavimo neke
rituale prikupljanja podataka, izgovorimo neke mantre i samo izmislimo neke
preporuke koje se temelje na hirovima i predrasudama u datom trenutku.
Koliko vidim, to je čisto nagađanje koje nema
definirane poveznice s bilo kakvim teorijskim ili znanstveno uspostavljenim
temeljima.
Operativne
definicije
Kao što je napisao Cozby, ključ za uspostavljanje
znanstvene valjanosti bilo kojeg postupka procjene jest 'operativno definiranje' konstrukta koji se procjenjuje.
Ako primjerice namjeravamo sačiniti procjenu
konstrukta 'inteligencije', prvo moramo 'operativno definirati' što smatramo 'inteligencijom'. Je li to opseg vokabulara
neke osobe? Je li to neka vrst sposobnosti rješavanja problema? Je li to
kombinacija ovo dvoje? Postoje li različite vrste 'inteligencije'?
Kako definiramo taj konstrukt koji namjeravamo
procjenjivati? Operativna definicija za konstrukt pruža temelj znanstvene
valjanosti studija koje će uslijediti. Ako nemamo operativne definicije
konstrukta, tad ne možemo prikupljati znanstvene podatke o valjanosti
konstrukta zato što nismo definirali što on znači.
Kad definiramo što dati konstrukt poput
'inteligencije' znači, drugi se ljudi mogu ne složiti s našom definicijom i
može uslijediti živa debata i dijalog u vezi s definicijom toga konstrukta.
Temeljem različitih pristupa u definiranju konstrukta, nastat će različiti
pristupi procjeni.
Međutim, ako nikad ne definiramo konstrukte koje
procjenjujemo, nikad nema ni rasprave ili debate. Svatko jednostavno sačini
vlastitu definiciju temeljem značenja toga konstrukta koje mu je potrebno da bi
opravdao ono što želi i što s njim čini.
U jednom su slučaju 'najbolji interes djeteta' xyz
čimbenici. U drugom su slučaju to abc čimbenici. U trećem su slučaju to qrs
čimbenici. Nema definiranih kriterija za određivanje što je 'najbolji interes
djeteta'.
Za vještaka A, najbolji interes djeteta može biti
x. Za vještaka B, to može biti y. Bez operativne definicije
konstrukta 'najbolji interes djeteta', to postaje što god želim da bude da bih
opravdao svoju odluku.
'Najbolji interes djeteta' postaje neuhvatljiv i
savitljiv konstrukt koji mogu definirati kako god želim temeljem onoga što
želim činiti. Ako želim preporučiti xyz, jednostavno naglasim da je najbolji
interes djeteta xyz i umanjim važnost qrs. Ako želim preporučiti qrs,
jednostavno definiram da je to najbolji interes djeteta i umanjim važnost xyz.
Konstrukt postaje sredstvo da se opravda bilo kakva odluka kakvu želim
donijeti.
U tom se slučaju moje odluke ne temelje na
najboljem interesu djeteta, već se obrnuto, najbolji interesi djeteta temelje
na mojoj odluci. Što god odlučim, koristim konstrukt 'najbolji interes djeteta'
da bih opravdao svoju odluku. To izgleda ovako:
Pitanje: Ali zar se vaši zaključci i preporuke ne
temelje na podacima?
Odgovor: Ne baš. Prikupljam puno podataka, ali ih
onda mogu tumačiti i procjenjivati kako god želim. Mogu učiniti da nešto bude
važnije od nečeg drugog. Ili ove podatke mogu zanemariti i naglasiti one druge.
To mogu činiti kako god hoću, zato što ništa nije definirano, nema operativne
definicije ni za što od toga. Sve se zasniva na tome kako ja definiram
konstrukte temeljem svojih želja, hirova i predrasuda. Tako samo odlučim kakve
zaključke i preporuke želim, i onda sukladno tome tumačim podatke, dajući
važnost jednima i zanemarujući druge.
Pitanje: Ali što je sa svim tim prikupljenim
podacima? Zar to ne znači ništa?
Odgovor. To je samo predstava. To je ritual kroz
koji prolazimo da bismo postigli privid znanstvene utemeljenosti.
Zbog puno truda uloženog u prikupljanje mnoštva
podataka izgleda kao da su naši zaključci i preporuke nužno utemeljeni na
primjeni 'znanstvenih principa'. Ali je to samo predstava za javnost. Da nismo
prikupili sve te podatke, nitko ne bi našim zaključcima priznao ikakvu
vjerodostojnost. To radimo da bismo dali dojam vjerodostojnosti.
Međutim, nema uspostavljenih principa ni smjernica
kako TUMAČITI te podatke, a tu je bitno upravo je tumačenje podataka.
Zato najčešće, kad donosimo zaključke i dajemo preporuke, možemo činiti što
hoćemo, bez ikakvih ograničenja koja bi nam nametale procjene jesu li naši
zaključci i preporuke točni ili ispravni.
Općenito je najbolje zauzeti srednji kurs. Ako ne
zauzimate stav, nitko vas ne može osporavati. Samo idite za strujom, uz male
varijacije tu i tamo. I ako ima ikakvih problema, samo preporučite terapiju***.
A sad dolazi ono najbolje. Izvješća vještaka ostaju
na sudu, pa ni jedan drugi stručnjak mentalnog zdravlja nikad ne može
analizirati rad vještaka radi procjene ispravnosti tumačenja, zaključaka i
preporuka. Možemo raditi što želimo. I još k tomu, sve to prikupljanje podataka
i pisanje vještačkog mišljenja, prilično je unosan posao.
Operativne definicije nekog konstrukta omogućavaju
struci mentalnog zdravlja da raspravlja o ispravnosti definicija. Izranjaju
nove ideje i razumijevanje konstrukta se produbljuje i poboljšava putem
stručnog dijaloga i rasprave, što u konačnici vodi do boljih postupaka procjene
i napretka metodologije.
Primjerice, na području procjene inteligencije,
razvoj operativne definicije za konstrukt inteligencije omogućio je opsežan
stručni dijalog i neslaganja. Postoji Spearmanov prijedlog čimbenika opće
inteligencije ('g'), postoji Thurstonov skup primarnih mentalnih sposobnosti,
Catellov i Hornov prijedlog fluidne i kristalizirane inteligencije, Howard
Gardnerov (to nije Richard Gardner) prijedlog višestrukih inteligencija. Svaki
novi pristup operativnoj definiciji 'inteligencije' poboljšava naše
razumijevanje i procjenu danog konstrukta.
Odsustvo
stručne rasprave
Gdje je odgovarajuća opsežna rasprava i dijalog o
konstruktima koji se koriste i procjenjuju u vještačenjima roditeljske skrbi?
Što znači konstrukt 'najbolji interes' djeteta? Kako taj konstrukt operativno definiramo?
Jednako važni kao i operativna definicija toga
konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'najboljeg
interesa' djeteta tj. koje čimbenike utvrđujemo. Gdje je stručni dijalog i
rasprava?
Što nam znači konstrukt 'roditeljski kapaciteti'? Kako operativno definiramo taj konstrukt?
Jednako važni kao i operativna definicija toga
konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'roditeljskih
kapaciteta'. Gdje je stručni dijalog i rasprava?
Nema ih. Potpuno su odsutni. Ima li stručnjaka
mentalnog zdravlja koje to smeta? To da NEMA stručnog dijaloga ili rasprave o
takvim ključnim principima vještačenja roditeljske skrbi? To izgleda ovako:
Pitanje: Kako to da NEMA rasprave ili debate u vezi
s definiranjem tih konstrukata?
Odgovor: Nema neslaganja zato što smo jednostavno
dopustili da svatko stvara definiciju kakvu želi. Nema definicije – nema
rasprave.
Koliko se god trudio, ne mogu naći ni jednu
operativnu definiciju ni za jedan od ovih ključnih kontrukata koji se koriste
pri vještačenjima roditeljske skrbi. Nalazim opće smjernice, primjerice za
'najbolji interes' djeteta:
1.
želje djeteta,
2.
povijest zlostavljanja
3.
želje roditelja
4.
sposobnost roditelja
da dijeli skrb s drugim roditeljem, i
5.
okruženje koje
najbolje podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj.
Current statutes. (2003). Handbook of forensic
psychology: Resource for mental health and legal professionals¨. Oxford, United Kingdom: Elsevier Science &
Technology.
Međutim, tim općim smjernicana za domene podataka
koje treba razmotriti nedostaje specifičnost koja je potrebna da bi bile
pouzdane operativne definicije konstrukta 'najboljeg interesa' djeteta.
Kako trebamo tumačiti želje djeteta? Koliko im
važnosti trebamo dati u odnosu na druge čimbenike?
Rasprava:
Ako razmatramo želje djeteta, ne pretvaramo li time dijete u 'nagradu koju roditelj treba osvojiti' i neće li to dovesti do toga da će roditelji
nastojati utjecati na izbore i
sklonosti djeteta ("Odaberi mene.
Odaberi mene. Ako odabereš mene, neću te siliti raditi domaću zadaću. Ako
odabereš živjeti sa mnom, kupit ću ti novu igraću konzolu."). Neće li to
dijete pretvoriti u bojno polje roditeljskog spora, 'nagradu' za
boljeg roditelja (onoga koji bolje ugađa djetetu ili onoga koji ga više
zastrašuje)?
Kako će razmatranje želja djeteta utjecati, ili
kako će roditeljska sposobnost da dijele brigu o djetetu s drugim roditeljem
utjecati na to razmatranje? Ne otežavamo li time roditeljima dijeljenje brige
time što ih pretvaramo u natjecatelje za ljubav djeteta?
I kako operativno definiramo konstrukt 'okruženje koje najbolje
podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj'? Prema kojim kriterijima to
određujemo?
Uz sav trud do dana današnjeg, a puno sam truda
uložio, nisam našao operativnu definiciju ni za jedan od ključnih konstrukata
za vještačenja roditeljske skrbi. Ne znam točno značenje
niti jednoga od konstrukata na kojima se temelje.
Nalazim brojne smjernice o tome koje
podatke treba prikupljati i o tome kako ih prikupljati. Ali to
nije isto što i operativne definicije kako se prikupljeni podaci TUMAČE
i koriste pri donošenju zaključaka i preporuka. Tišina struke je zaglušujuća
kad se radi o nedostatku kriterija o tome kako se tumače ti podaci.
Car
je gol
Car nema odjeće. Car je gol.
Moji kolege po struci... ne ljutite se na mene.
Netko to mora reći. Vještačenja roditeljske skrbi nemaju operativne
definicije za ključne konstrukte koji se koriste u vještačenjima, i nemaju
znanstvene podloge za valjanost zaključaka i preporuka koje donose.
Vještačenja roditeljske skrbi znanstveno su gola.
Car je gol. Nije do mene. Nisam krojač, samo gledam paradu i kako car (koji je
gol) prolazi.
Dijete: 'Gledaj mama, to vještačenje nije
odjeveno.'
Mama: 'Šššš, ne govori to, da ne bude nevolje.'
Baci grah, obavi neke rituale, izreci neku mantru,
i daj izjavu koja se temelji na bilo kojem hiru, motivu ili predrasudi koja te
pokreću.
Tajnovitost
'Insajdera'
Vještačka izviješća su tajna i čuva ih sud. Njihovo
je objavljivanje zabranjeno i nisu predmet kritičke stručne analize i procjene.
Predstavljaju prosudbu jedne ili par osoba, koje rade samostalno, bez
nezavisne stručne analize i procjene. Ako i postanu predmet analize i
procjene to je obično u slučajevima kad ponovno netko drugi vještači da bi
procijenio jesu li se slijedile 'procedure' vještačenja, dok se tumačenje
kliničkih podataka, kao ni valjanost preporuka ne procjenjuju.
Kritičke procjene vještačkog izvješća se time
odnose na to je li vještak bacio odgovarajući grah i obavio odgovarajuće
rituale kojima će umiriti duhove zaštitnike vještačenja roditeljske skrbi. Jesu
li obavljeni svi potrebni razgovori? Je li obavljena kućna posjeta? Jesu li se
koristili primjereni mjerni instrumenti? A najbolji način da si ne navuku
nevolju jest dati preporuku koja pliva sa strujom. I da nikako NE UTVRĐUJU PATOLOGIJU U RODITELJA (čak ni da bi ustvrdili da je patologija u
roditelja u najboljem interesu djeteta).
Rijetke stručne analize vještačkih izviješća koje
se i pojavljuju, obično ne uključuju kritičku analizu ispravnosti tumačenja
prikupljenih podataka, niti uključuju kritičku analizu primjerenosti
preporuka datih na temelju tumačenja kliničkih podataka.
Radeći kao stručni konzultant na sudu, više se puta
dogodilo da mi je sud dostavio vještačenja. Imao sam priliku analizirati
kliničke podatke navedene u tim vještačenjima, stručna tumačenja tih
kliničkih podataka te preporuke koje su date temeljem tih tumačenja. Kao
klinički psiholog potpuno sam zaprepašten iznimno manjkavim tumačenjima
kliničkih podataka koje sam nalazio u vještačkim izviješćima koja sam
profesionalno analizirao.
Kao klinički psiholog, smatram da je to loše. VRLO
loše.
Sud
Iznimno poštujem sud i naš pravosudni sustav.
Moj otac, odvjetnik, radio je za sustav saveznog
suda 30 godina. Bio je član Komore California i bio je sudac. Bio je čovjek
velikog integriteta. Za njega i za pravosudni sustav u kojem je radio osjećam
duboko poštovanje.
Radi dubokog poštovanja prema pravosudnom sustavu i
Sudu, svojeg profesionalnog integriteta kao kliničkog psihologa koji radi s
djecom i obiteljima, svojeg profesionalnog znanja i iskustva na području KLINIČKE PSIHOLOGIJE (ne i forenzične psihologije), mojeg znanja na području
psihoterapije djece i obitelji, želim sudu izraziti svoju duboku zabrinutost u vezi
s KVALITETOM kliničkih tumačenja sadržanih u vještačenjima roditeljske skrbi.
Tajnovitost kojom su ta vještačenja okružena,
spriječava analizu profesionalnih kompetencija vještaka i time i ispravnosti kliničkih tumačenja kliničkih podataka prikupljenih u tim forenzičnim
procjenama. Vještaci rade ogroman posao prikupljanja podataka, ali je znanstvena
neutemeljenost kliničkih tumačenja
tih podataka u slučajevima koje sam analizirao duboko uznemiravajuća.
Brine me i da je inherentni sukob interesa koji
postoji unutar forenzične
psihologije taj koji spriječava
primjerenu kritičku analizu prakse vještaka roditeljske skrbi, i da taj
inherentni sukob interesa spriječava da relevantne informacije u vezi s odsustvom
znanstveno utemeljene valjanosti preporuka vještaka i niske kvalitete
kliničkih tumačenja u tim preporukama uopće dođu do suda.
Područje vještačenja roditeljske skrbi danas je u
sobi odjeka isto-mislećih forenzičnih psihologa, što spriječava primjereni
stručni nadzor i analizu tumačenja i preporuka koje se daju u vještačkim
mišljenjima, i kritiku odsustva
znanstvenih temelja za ta tumačenja
i preporuke.
Preporuka
Sudu
Preporuke koje uz puno poštovanjem dajem Sudu su:
1.) Psiholog savjetnik: Predlažem da Sud svakom roditelju (ako to želi)
dopusti da odabere psihologa savjetnika čime se stvara panel od tri psihologa;
jedan prestavlja sud (vještak), a ostala dva predstavljaju svakog od roditelje,
slično kako ih na Sudu predstavljaju odvjetnici.
2.) Analiza i konzultacije: Preporučam da tim psiholozima savjetnicima bude
dopušteno analizirati prikupljene kliničke podatke skupa s vještakom kojeg je
imenovao Sud, i da im bude dopušteno profesionalno savjetovanje s vještakom u
vezi s tumačenjem kliničkih podataka te mogućih zaključaka i preporuka koje se
donose temeljem tih podataka.
3.) Drugačija mišljenja: Također preporučam da tim psiholozima savjetnicima
bude dopušteno (ako smatraju potrebnim) dostaviti mišljenja u vezi s tumačenjem
kliničkih podataka i preporukama koja su drugačija od mišljenja i preporuka
vještaka. Ta bi se mišljenja trebala pripojiti završnom izviješću vještaka.
Nadzor i savjetovanje s nezavisnim stručnjacima
potrebni su radi ogromne važnosti odluka i preporuka vještačenja i radi potpunog
odsustva znanstvenih temelja za valjanost zaključaka i preporuka vještaka.
Struka
mentalnog zdravlja
Pozivam struku mentalnog zdravlja da kritički ispita i razmotri teorijske i znanstvene temelje za vještačenja
roditeljske skrbi. Moja se razmišljanja zasnivaju na sljedećem:
1.) Odsustvo znanstvene podloge: Ne postoje znanstveni dokazi ni za koji aspekt
valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi. U odsustvu
znanstvenih dokaza, preporuke tih vještačenja nisu puno više od 'lažne
znanosti' i 'woodoo procjena'.
2.) Odsustvo operativnih definicija: Ne postoje uspostavljene operativne definicije za
konstrukte 'najboljeg interesa' djeteta i 'roditeljskih kapaciteta' koji su
ključni za vještačenja roditeljske skrbi. Imajući u vidu ogroman utjecaj
vještačkih mišljenja i preporuka na Sud koji odlučuje o životima djece i
obitelji, da bi se moglo služiti interesima djece i obitelji, potrebna je
angažiranija i življa stručna rasprava o specifičnim čimbenicima koji
definiraju navedene konstrukte (slično opsežnoj raspravi koja je nastala oko
konstrukta 'inteligencije').
3.) Kulturalna razmatranja: Svaka procjena roditeljskih ili obiteljskih
procesa nužno je uronjena u kulturalni kontekst. Mora se pokrenuti opsežna i
živa rasprava u vezi s utjecajem kulture na procese vještačenja roditeljske
skrbi i izradu preporuka, posebice u odnosu na standarde koji se koriste za
procjenu roditeljskih ponašanja i uspostavljanje obiteljskih vrijednosti.
4.) Sukob interesa: Postojeća praksa provođenja vještačenja roditeljske skrbi
vrlo je unosna. Zato je sposobnost forenzične psihologije da sama sebe kritički
procijeni narušena inherentnim sukobom interesa. Zbog toga inherentnog sukoba
interesa, a da bi vještačenja zadovoljila potrebe klijenata (Suda, i
posljedično djece i obitelji) iznimno je važno osigurati da se provodi
nezavisna kritička procjena znanstvene valjanosti tumačenja i preporuka datih u
vještačenju.
5.) Tajnovitost i nadzor: Moraju se
uspostaviti procedure za provođenje primjerenog stručnog nadzora nad valjanošću
kliničkih tumačenja vještaka, posebice zbog potpune odsutnosti
znanstvene utemeljenosti valjanosti procjena i preporuka vještačenja.
Zaključci
Temeljem analiza znanstvene literature o
zaključcima i preporukama vještačenja roditeljske skrbi, došao sam do zaključka
da praksa vještačenja kakva je danas prestavlja nešto malo više od 'smeća' od
znanosti i 'voodoo procjene' te da ne zavrijeđuju razmatranje u sudskim
postupcima.
Siguran sam da će ovaj zaključak naići na veliko
neodobravanje. U odgovor na to tražim citate znanstvenih radova koji su
procijenili bar očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku
valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu
valjanost zaključaka i preporuka u vještačkim izviješćima.
Da bih nevjerojatno nisko postavljenu ljestvicu bar
malo podigao, tražim citate bilo kakvih istraživanja koja pokazuju
očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu
valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost zaključaka i
preporuka u vještačkim izviješćima
Također tražim citat rada gdje se određuje
'operativna definicija' konstrukata 'najboljeg interesa' djeteta i
'roditeljskih kapaciteta' koji su ključna načela vještačenja.
Ne trebam upućivanje na opće stručne smjernice o
tome koje podatke treba prikupiti i kako ih prikupljati. Tražim stvarne operativne definicije o tomu što ti konstrukti znače, da bi ih se moglo
primijeniti na tumačenja prikupljenih podataka i formulaciju zaključaka i
preporuka vještačenja.
Dok se ne uspostavi znanstvena utemeljenost
zaključaka i preporuka, moram zaključiti da su vještačenja roditeljske skrbi
'smeće' od znanosti i 'woodoo procjena' koja ne zavrijeđuje razmatranje suda.
Bacimo grah ili pogledajmo u kristalnu kuglu.
Ili navedite literaturu o znanstveno utvrđenoj
valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi.
Reference:
Cozby, P. C. (2009). Methods in Behavioral
Research: Tenth Edition. New York, NY: McGraw-Hill.
Current statutes. (2003). In Handbook of forensic
psychology: Resource for mental health and legal professionals. Oxford, United
Kingdom: Elsevier Science & Technology.
_____________________________
Poveznica na izvornik (copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/06/06/child-custody-evaluations/
* Test sposobnosti za obavljanje uredskih poslova
*** S tom razlikom što u državama engleskog govornog područja (Americi,
Velikoj Britaniji, Kanadi...) sudac može tu preporučenu terapiju narediti, dok
u Hrvatskoj ne može pa to ostaje mrtvo slovo na papiru.
¨ Priručnik iz forenzične psihologije za stručnjake mentalnog zdravlja i
pravnike
Nema komentara:
Objavi komentar