Dr. Childress je psiholog, a ne
odvjetnik. Ovaj rad nije namijenjen pravnom savjetovanju. Za pravni savjet,
konzultirajte odvjetnika i slijedite njegove savjete. Ovaj rad raspravlja
mogućnosti primjene psiholoških konstrukta u pravnom kontekstu.
"Gospodar marionete"
Ciljani-odbačeni roditelj je u problemu ako detalje "otuđenja
djeteta od roditelja" treba dokazivati u pravosudnom sustavu. Rješenje za
"otuđenje djeteta od roditelja" koje se temelji na privrženosti
nalazi se u sustavu mentalnog zdravlja, ne u pravosuđu. Kad stručnjaci
mentalnog zdravlja progovore zajednički, pravosudni će sustav biti u stanju
osloniti se na svjedočenje mentalnog zdravlja, i djelovati onoliko jasno koliko
je potrebno da bi riješilo "otuđenje djeteta od roditelja".
Međutim, u međuvremenu se ciljani-otuđeni roditelji trebaju obratiti
pravosuđu da bi obranili i zaštitili svoje dijete od psihopatologije
narcisoidnog/(graničnog) roditelja. "Otuđenje djeteta od roditelja"
koje se temelji na privrženosti nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje zaštite djeteta*.
Dokazivanje Gardnerovog modela Sindroma otuđenja od roditelja (SOR,
engl. PAS) na sudu može biti iznimno teško, ako ne i nemoguće, zato što se
teoretska struktura SOR-a temelji na pojedinačnim kliničkim pokazateljima bez
temelja u etabliranim psihološkim principima i konstruktima.
Psihopatologija narcisoidnog/(graničnog) roditelja podmukla je, tako da
može biti skrivena vanjskom pogledu pod krinkom inducirane i od djeteta
prihvaćene uloge "žrtve" i uloge koju
je prihvatio i koju igra narcisoidni/(granični) roditelj kao onaj koji se
smatra roditeljem koji ima razumijevanja i koji je
roditelj zaštitnik. Tekst prikazane
drame dobro je napisan i uvježban u igrokaz koji može biti uvjerljiv onima koji
su tome skloni.
Pomoću jako iskrivljenih roditeljskih postupaka
narcisoidnog/(graničnog) roditelja, dijete je inducirano-zavedeno i psihički se
predalo kontrolirajućem utjecaju narcisoidnog/(graničnog) roditelja (vidi tekst
"The Hostage Metaphor" na mojoj web stranici http://www.drcachildress.org).
Kad se dijete jednom preda i preuzme "ulogu žrtve" drugog roditelja,
narcisoidni/(granični) roditelj stavit će ga u prvi plan, u ulogu vođe, u
izražavanju djetetove pretpostavljene "viktimizacije" od strane
pretpostavljenog "nasilnog" ciljanog roditelja. Dijete patologiju
pokazuje, ali je izvor te patologije narcisoidni/(granični) roditelj.
Isturanjem djeteta kao pretpostavljene "žrtve" navodno
"nasilnog" roditeljstva drugog roditelja, stvarni izvor patologije
unutar obitelji (tj. narcisoidni/(granični) roditelj) ostaje skriven.
Stavljanjem djeteta u ulogu vođe u izražavanju patologije, fokus stručnjaka
mentalnog zdravlja i pravosuđa usmjerava se u preispitivanje roditeljstva
pretpostavljenog "nasilnog" ciljanog roditelja kojeg se optužuje iz
djetetove prihvaćene i iskazane uloge "žrtve", inducirane uloge koju
podržava narcisoidni/(granični) roditelj.
"Oh, siroto dijete, ne mogu vjerovati da je
drugi roditelj tako nasilno neosjetljiv za tvoje emocionalne potrebe".
"Točno znam kako se dijete osjeća, drugi
roditelj se jednako ponašao prema meni za trajanja našeg braka."
U slici djeteta kao "žrtve", naša se pažnja usmjerava na
marionetu, a ne na gospodara marionete. I ako ciljani roditelj pokuša
razotkriti kontrolirajući utjecaj na dijete koji vrši narcisoidni/(granični)
roditelj, onda se njega optužuje da "ne preuzima odgovornost" za
svoje navodno loše roditeljsko postupanje. Fokus ostaje na marioneti, a ne na majstoru
marionete. To je savršena manipulativna kontrola.
Induciranje djeteta da prihvati ulogu "žrtve" (navodno od
strane "nasilnog" roditeljstva ciljanog roditelja) omogućava
narcisoidnom/(graničnom) roditelju da onda usvoji željeno ponašanje i pokaže se
onako kako želi i narcistički nastoji izgledati - kao "sav krasan" i
"zaštitnički" roditelj. Oni koji su tomu podložni, spremno vjeruju
lažnim ulogama u ovoj umjetno stvorenoj drami.
Izgled povezanosti između djeteta i narcisoidnog/(graničnog) roditelja NIJE znak pozitivnog odnosa
dijete-roditelj, već je simptom teške psihopatologije koja se zove odnos
zamjene uloga, s izvorištem u patogenom roditeljstvu narcisoidnog/(graničnog)
roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
Narcisoidni/(granični) roditelj "hrani svoj narcizam" kao
"sav krasan" savršeni roditelj na djetetovoj induciranoj predaji
psihološkoj kontroli narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Ono što izgleda kao
povezanost zapravo je vrlo bolestan odnos zamijenjenih uloga, u kojem se dijete
koristi za zadovoljenje psiholoških potreba narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
"Dokaži"
Kad pokušamo razotkriti narcisoidnog/(graničnog) roditelja kao majstora
marionete, odgovor toga roditelja u osnovi jest "dokaži".
Od nas se traži da "dokažemo" psihološku kontrolu nad
djetetom koja se pokazuje pažljivim ispitivanjem, ali je toliko podmukla da je
skrivena pogledu iz vana. Dokaz kontrole postoji, ali njezino prepoznavanje
zahtijeva napredno razumijevanje psiholoških process, previše napredno za mnoge
u sustavu mentalnog zdravlja i previše napredno za razumijevanje pravosuđa. No,
pravosuđe se ne mora baviti naprednim principima psihologije koji su ovdje na
djelu, već se može oslanjati na svjedočenje stručnjaka psihologije. Međutim, da
bi se pravosuđe moglo oslanjati na svjedočenje stručnjaka mentalnog zdravlje,
stručnjaci mentalnog zdravlja moraju se prvo složiti. Nesložna psihološka
struka ruši vještačko mišljenje na sudu i omogućava da patologija ostane
skrivena.
Model "otuđenja od roditelja" koje se temelji na privrženosti
jest točan opis psihičkih procesa koji se događaju. Opis ovih psihičkih procesa
koji se temelji na privrženost, zasnovan je u cjelosti na etabliranim i
znanstveno utemeljenim psihološkim konstruktima i principima, tako da model
"otuđenja od roditelja" koji se temelji na privrženosti može
poslužiti tome da se struka mentalnog zdravlja ujedini i progovori jedinstvenim
glasom.
I, ona može i prepoznati psihopatologiju i "dokazati" je.
Ključno za razumijevanje dokazivanja jest da psihička kontrola djeteta od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja ostavlja "psihološke otiske" u
simptomima djeteta.
"Psihološki otisci"
Psiholog je kao detektiv koji istražuje ubojstvo... ubojstvo
autentičnog djeteta koje voli ciljanog-odbačenog roditelja. Oružje ubojstva je
dijete sa simptomima, dijete koje narcisoidni/(granični) roditelj koristi pri
ubojstvu autentičnog djeteta koje voli ciljanog-odbačenog roditelja. Ciljani je
roditelj imao dijete koja ga voli. Ali toga djeteta više nema. To je dijete
ubijeno.
I nema onih koji su svjedočili ubojstvu. Ubojstvo autentičnog djeteta
počinjeno je skriveno od javnih pogleda. Kako se može dokazati ubojstvo
autentičnog djeteta?
Ipak, i bez svjedoka ubojstva autentičnog djeteta, postoje opsežni i
uvjerljivi dokazi da je počinitelj "odabrani" roditelj s kojim je
dijete u savezu, a koji simptomatsko dijete koristi kao oružje ubojstva.
Psihička kontrola djeteta od strane narcisoidnog/(graničnog) roditelja ostavit
će "psihološke otiske" svoje kontrole u kliničkoj slici simptoma
djeteta.
Ovi "psihološki otisci" najizravnije se pokazuju u
narcisoidnim i graničnim simptomima djeteta koji se javljaju u vezi s
potiskivanjem normalnog funkcioniranja djetetova sustava privrženosti i uz
deluzijski sustav uvjerenja koja dijete pokazuje, prema kojima su roditeljska
ponašanja ciljanog roditelja nekako "nasilnička" u svojoj
neprimjerenosti, a ona to zapravo nisu. Roditeljska ponašanja ciljanog
roditelja su normalna.
Skup tri simptoma u simptomima koje dijete pokazuje, predstavljaju konačne dijagnostičke pokazatelje
iskrivljenog utjecaja patogenih roditeljskih postupanja
narcisoidnog/(graničnog) roditelja koje induciraju teške razvojne,
psihijatrijske i simptome poremećaja osobnosti u djeteta. NEMA DRUGOG mogućeg OBJAŠNJENJA
za prisutnost ovih nespojivih a-priori predvidivih specifičnih simptoma u
djeteta, osim patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditeljstva. U
kliničkoj slici, dijete usvaja i izražava psihičko stanje
narcisoidnog/(graničnog) roditelja, te otuda i prisutnost narcisoidnih/(graničnih)
osobina ličnosti u kliničkoj slici djeteta.
Ovaj odlučujući i specifični skup tri dijagnostička kriterija, 1)
potisnuti sustav privrženosti, 2) narcisoidne i granične crte ličnosti kao
simptomi u kliničkoj slici djeteta i 3) deluzijska uvjerenja koja dijete
izražava u vezi s navodno "nasilnim" roditeljstvom ciljanog-odbačenog
roditelja, predstavljaju "psihološke otiske" u simptomima djeteta
(tj. na "oružju ubojstva") koji dokazuju patogenu psihičku kontrolu
djeteta i utjecaj narcisoidnog/(graničnog) roditelja koji inducira tešku
razvojnu psihopatologiju (tj. distorzije i potiskivanje normalnog
funkcioniranja djetetova sustava privrženosti), poremećaj osobnosti (tj.
djetetovo usvajanje izraženih narcisoidnih i graničnih crta ličnosti), i
psihijatrijske simptome (tj. deluzije u sustavu uvjerenja koje rezultiraju
gubitkom osjećajne povezanosti s normalnim i emocionalno dostupnim roditeljem).
Teško poremećena ponašanja patogenog roditeljstva od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja koja induciraju tešku razvojnu,
psihijatrijsku i patologiju ličnosti u djeteta, po svemu sudeći mogu potvrditi
DSM-5 dijagnozu "V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno" i potaknuti ozbiljna promišljanja o
zaštiti djece. Pitanje zaštite djece je iznad običnih pitanja roditeljske skrbi
i kontakata s roditeljem s kojim dijete ne živi.
Detektiv kao metafora
Psiholog je kao detektiv na mjestu zločina, prikuplja kliničke dokaze o
onome što se dogodilo. Izviješće o vještačkoj procjeni roditeljske skrbi sadrži
kliničke dokaze koje je vještak prikupio, i ako se ti dokazi ispravno
protumače, "psihološki otisci" kontrole nad djetetom od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja postaju očiti. Međutim, tumačenje kliničkih
dokaza prikupljenih tijekom rada vještaka ponekad (često) ne uspijevaju
prepoznati razinu psihopatologije u obitelji, i ne uspijevaju uočiti
"psihološke otiske" kontrole od strane narcisoidnog/(graničnog)
roditelja na "oružju ubojstva", simptomatskom djetetu.
Bez "psiholoških otisaka" kao dokaza, prisutnost drugih
dokaza obično se ne smatra dovoljnom da bi se "odabranog" roditelja s
kojim je dijete u savezu, "osudilo" za induciranje potiskivanja
djetetove motivacije za povezivanje s drugim roditeljem u sustavu privrženosti
toga djeteta, tako da vještak često predlaže zajedničku roditeljsku skrb, ili
samostalnu skrb "odabranog" roditelja s kojim je dijete u savezu,
skupa s terapijom za dijete i ciljanog-odbačenog roditelja.
Međutim je dijete pri "otuđenju od roditelja" koje se temelji
na privrženosti u biti psihološki taoc psihopatologije narcisoidnog/(graničnog)
roditelja (viti moj tekst "The Hostage Metaphor” na mojoj web stranici, http://www.drcachildress.org).
Terapija neće biti učinkovita sve dok nismo prvo u stanju zaštiti dijete od
psihološke osvete narcisoidnog/(graničnog) roditelja kad god se dijete usudi
pokazati privrženost ciljanom roditelju, ili čak i ako ne pokaže dovoljno
izrazito odbijanje ciljanog roditelja.
Dublja analiza kliničkih podataka u vještačkoj procjeni, može, međutim,
često otkriti "psihološke otiske" kontrole djeteta od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Ako su u djetetovim simptomima prisutna tri
pokazatelja "otuđenja od roditelja" koje se temelji na privrženosti, tad
to predstavlja konačni klinički dokaz da je dijete pod psihičkom kontrolom
narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
NIJE
potrebno formalno postaviti dijagnozu narcisoidnog i graničnog poremećaja
osobnosti "odabranom" roditelju s kojim je dijte u savezu, iako bi
dokaz o takvim crtama ličnosti "odabranog" roditelja s kojim je
dijete u savezu poslužio potvrdi kliničkih dokaza.
Drugim riječima NIJE
potrebno imati izravnog "svjedoka" kao dokaz "ubojstva".
Prisutnost tri karakteristična dijagnostička pokazatelja (tj. psihološka
otiska) utjecaja na dijete i kontrole djeteta od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja u simptomima u djeteta predstavlja dovoljne i konačne
kliničke dokaze da je simptomatski djetetov prekid odnosa s drugim
roditeljem izravni rezultati patogenih roditeljskih ponašnja
narcisoidnog/(graničnog) roditelja, (tj. "odabranog" roditelja s
kojim je dijete u savezu), a koji, u odnosu zamijenjenih uloga, koristi dijete
kao "regulatornog drugog" (vidi tekst:Parental Alienation as Child Abuse: The Regulating Other)
gdje je opisana psihopatologija narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
Klinički dokazi
U dokazima o kojima radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi vještak
izvještava, stručnjak mentalnog zdravlja (tj. "psihološki detektiv")
htjet će potražiti dokaze sljedećih "psiholoških otisaka" u prikazu djetetovih simptoma:
1. Spliting: Dijete podržava
dihotomno crno-bijelo viđenje svojih roditelja, pri kojem jednoga ("odabranog"
roditelja s kojim je u savezu) vidi kao "cijelog krasnog",
fantastičnog i savršenog roditelja, dok drugog vidi kao "cijeloš
lošeg", bezvrijednog i uništenog. (DSM-5
Granični poremećaj osobnosti, kriterij 2; American Psychiatric Association,
2013.)
2. Grandioznost: Dijete sebe vidi na visoku
položaju unutar obitelji, iznad razine ciljanog-odbačenog roditelja, odakle se
smatra povlaštenim suditi o ciljanom-odbačenom roditelju i kao o roditelju i
kao o osobi. (DSM-5
Narcisoidni poremećaj osobnosti, kriterij 1; American Psychiatric Association,
2013.)
3. Povlaštenost: Dijete se smatra povlaštenim na
način da mu ciljani-odbačeni roditelj ima ispuniti svaku želju, a ako
ciljani-odbačeni roditelj ne uspije zadovoljiti očekivanja povlaštenog djeteta
tako da ono bude zadovoljno, dijete se onda osjeća ovlaštenim i smatra
opravdanim biti izvršiteljem osvetničke kazne nad ciljanim-odbačenim
roditeljem, zbog osude roditeljskog neuspjeha. (DSM-5 Narcisoidni poremećaj osobnosti, kriterij 5;
American Psychiatric Association, 2013.)
4. Nedostatak empatije: Dijete pokazuje potpuni nedostatak
empatije za emocionalnu patnju ciljanog-odbačenog roditelja koja nastaje zbog
djetetova ponašanja prema tom roditelju. Dijete u zbilji može uputiti
strahovito surove i bolne rečenice ciljanom-odbačenom roditelju bez vidljivog
stresa ili osjećaja žaljenja na djetetu (DSM-5 Narcisoidni poremećaj osobnosti, kriterij 7;
American Psychiatric Association, 2013.)
5. Nabusit i arogantan stav: Dijete pokazuje nabusit i
arogantan stav krajnjeg prijezira za osobu ciljanog-odbačenog roditelja, kao da
taj roditelj "zaslužuje" patiti zbog svoje bazične bezvrijednosti (DSM-5 Narcisoidni poremećaj osobnosti, kriterij 9;
American Psychiatric Association, 2013.)
Ova skupina "psihološki otisaka" u kliničkoj slici simptoma
djeteta jedino je moguća uz psihološku kontrolu djeteta od strane
narcisoidnog/(graničnog) roditelja. Nema drugog objašnjenja za ovu skupinu
kliničkih dokaza u kliničkoj slici djetetovih simptoma.
Craig Childress, Psy.D., Licensed Clinical Psychlogist, PSY 18857
______________________________________________________________
* sva naglašavanja je učinio
autor teksta
Poveznica na izvornik: http://drcraigchildressblog.com/2014/06/30/legal-psychological-fingerprints/
Nema komentara:
Objavi komentar