Vještačenja roditeljske skrbi

Još uvijek analiziram znanstvenu literaturu o vještačenjima roditeljske skrbi. Sad već sve to istražujem po treći ili četvrti put. U toj mojoj analizi literature, koja je prilično opsežna, duboko me uznemirava ono što nalazim, ili što nikako NE nalazim.

Iz onoga što vidim...

Ne postoje znanstveno utemeljene osnove za obavljanje vještačenja roditeljske skrbi. Nikakve.

Ta su vještačenja malo iznad iznimno skupih nagađanja. Mogu reći da preporuke koje daju vještaci vrijede koliko i gledanje u kristalnu kuglu ili grah.

Nisam našao nikakvih znanstvenih istraživanja koja bi potvrđivala valjanost zaključaka i preporuka vještaka. Zapravo, nisam našao znanstvenih istraživanja koja bi bar POKUŠALA potvrditi valjanost vještačenja roditeljske skrbi.

Čak i teorijske osnove iz kliničke i razvojne psihologije na koje bismo se mogli osloniti pri nagađanjima koja se pojavljuju u vještačenjima, čini se da ne postoje, ili su vrlo manjkave.

Da budem sasvim jasan:

Temeljem svoje analize literature o istraživanjima, nisam našao znanstvenih istraživanja ni znanstveno izvedenih podataka koji bi potvrđivali valjanost zaključaka i preporuka u vještačenjima roditeljske skrbi.

Valjanost

Znanstveni konstrukt valjanosti u osnovi znači da su zaključci do kojih dolazimo temeljem procjene ili istraživanja istiniti... da su valjani.

Prema standardnom udžbeniku znanstvene metodologije (Cozby, 2009):

"Valjanost se odnosi na 'istinito' i točno prikazivanje podataka" (str. 85).

Znanstveni konstrukt valjanosti, odnosi se na razinu do koje su nalazi naše procjene ili istraživanja istiniti.

Tako, npr. valjanost nekog testa inteligencije znači koliko taj test inteligencije zbilja mjeri 'inteligenciju'.

Test sposobnosti rješavanja puzzle mogao bi predstavljati vrijedan mjerni instrument inteligencije, ovisno o tomu kako se 'inteligencija' definira, ali test nečije sposobnosti brojanja od 1 do 10 vjerojatno neće biti valjan test inteligencije.

Ne želim se previše služiti stručnim rječnikom, ali želim postaviti to ovako – nije to moja ideja, to je standardna znanstvena metodologija, pa se idemo vratiti udžbeničkoj definiciji valjanosti:

“Construkt valjanosti odnosi se na operativnu definiciju varijabli. Do koje razine operativna definicija varijabli zbilja odražava istinsko teorijsko značenje varijable?

Kad se radi o mjerenju, valjanost se ocjenjuje prema tomu mjeri li upotrijebljen mjerni instrument onaj konstrukt kojemu je namijenjen.

Kandidati za neke poslove moraju proći Clerical Ability Test*; pretpostavlja se da to mjerenje predviđa sposobnost pojedinca za obavljanje uredskih poslova. Valjanost takvog test određuje se po tome mjeri li on doista tu sposobnost." (Cozby, 2009, str. 96)

Valjanost je ključni konstrukt u znanstvenom istraživanju i procjeni.

Znanstvene metode sadrže više definiranih pristupa potvrđivanja valjanosti nekoga mjernog instrumenta ili postupka. I, prema Cozby (2009), znanstveno prihvaćene metode za utvrđivanje valjanosti uključuju:

Očiglednu valjanost**

Sadržaj mjernog instrumenta odražava konstrukt koji mjeri.

Sadržajnu valjanost

Sadržaj mjernog instrumenta povezan je sa svim aspektima onoga što se želi mjeriti.

Prognostičku valjanost

Rezultati mjerenja predviđaju ponašanje mjerenog kriterija u nekom vremenu u budućnosti.

Konkurentnu valjanost

Rezultati mjerenja odnose se na valjanost kriterija.

Konvergentnu valjanost

Rezultati mjerenja povezani su s drugim mjerenjima istoga konstrukta.

Diskriminantnu valjanost

Rezultati mjerenja nisu povezani s drugim mjerenjima koja su teorijski drugačije postavljena.

Cozby, 2009, str. 97

Konstrukt valjanosti jest standardni znanstveno definirani konstrukt koji se odnosi na to je li nešto što tvrdimo istina, i postoje standardni znanstveno definirani pristupi utvrđivanja valjanosti postupka procjene.

U odnosu na valjanost zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi, (tj. jesu li istiniti) nikakvih nastojanja nije čak ni bilo da bi se uspostavila njihova znanstvena valjanost u postupku vještačenja. Koliko god se trudio (a trudim se), ne mogu naći ni jednu istraživačku studiju koja preispituje znanstvene dokaze za valjanost vještačenja roditeljske skrbi.

Da budem jasniji, ne tvrdim da su znanstveni podaci o valjanosti vještačenja roditeljske skrbi nedostatni... Tvrdim da NE POSTOJE. Ni jedan. Ikad. Ništa.

Pozivam bilo koga tko podržava praksu vještačenja roditeljske skrbi da mi citira jednu istraživačku studiju koja bar nastoji uspostaviti znanstvenu valjanost njihovih zaključaka i preporuka. Nitko to nikad nije ni pokušao.

Također pozivam one koji tu praksu podržavaju da mi citiraju istraživačku podlogu koja pokazuje valjanost zaključaka i preporuka vještaka roditeljske skrbi, njihovu očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost.

Nema ih. Ništa. Nema znanstveno uspostavljenih temelja za zaključke i preporuke koje daju vještaci.

Sustavno prikupljanje podataka NAIZGLED posjeduje znanstvenu ozbiljnost, ali su zaključci i preporuke 100% nagađanja.

Zaključci i preporuke vještačenja roditeljske skrbi su u osnovi 'smeće' od znanosti – 'voodoo procjena' – bacimo grah, obavimo neke rituale prikupljanja podataka, izgovorimo neke mantre i samo izmislimo neke preporuke koje se temelje na hirovima i predrasudama u datom trenutku.

Koliko vidim, to je čisto nagađanje koje nema definirane poveznice s bilo kakvim teorijskim ili znanstveno uspostavljenim temeljima.

Operativne definicije

Kao što je napisao Cozby, ključ za uspostavljanje znanstvene valjanosti bilo kojeg postupka procjene jest 'operativno definiranje' konstrukta koji se procjenjuje.

Ako primjerice namjeravamo sačiniti procjenu konstrukta 'inteligencije', prvo moramo 'operativno definirati' što smatramo 'inteligencijom'. Je li to opseg vokabulara neke osobe? Je li to neka vrst sposobnosti rješavanja problema? Je li to kombinacija ovo dvoje? Postoje li različite vrste 'inteligencije'?

Kako definiramo taj konstrukt koji namjeravamo procjenjivati? Operativna definicija za konstrukt pruža temelj znanstvene valjanosti studija koje će uslijediti. Ako nemamo operativne definicije konstrukta, tad ne možemo prikupljati znanstvene podatke o valjanosti konstrukta zato što nismo definirali što on znači.

Kad definiramo što dati konstrukt poput 'inteligencije' znači, drugi se ljudi mogu ne složiti s našom definicijom i može uslijediti živa debata i dijalog u vezi s definicijom toga konstrukta. Temeljem različitih pristupa u definiranju konstrukta, nastat će različiti pristupi procjeni.

Međutim, ako nikad ne definiramo konstrukte koje procjenjujemo, nikad nema ni rasprave ili debate. Svatko jednostavno sačini vlastitu definiciju temeljem značenja toga konstrukta koje mu je potrebno da bi opravdao ono što želi i što s njim čini.

U jednom su slučaju 'najbolji interes djeteta' xyz čimbenici. U drugom su slučaju to abc čimbenici. U trećem su slučaju to qrs čimbenici. Nema definiranih kriterija za određivanje što je 'najbolji interes djeteta'.

Za vještaka A, najbolji interes djeteta može biti x. Za vještaka B, to može biti y. Bez operativne definicije konstrukta 'najbolji interes djeteta', to postaje što god želim da bude da bih opravdao svoju odluku.

'Najbolji interes djeteta' postaje neuhvatljiv i savitljiv konstrukt koji mogu definirati kako god želim temeljem onoga što želim činiti. Ako želim preporučiti xyz, jednostavno naglasim da je najbolji interes djeteta xyz i umanjim važnost qrs. Ako želim preporučiti qrs, jednostavno definiram da je to najbolji interes djeteta i umanjim važnost xyz. Konstrukt postaje sredstvo da se opravda bilo kakva odluka kakvu želim donijeti.

U tom se slučaju moje odluke ne temelje na najboljem interesu djeteta, već se obrnuto, najbolji interesi djeteta temelje na mojoj odluci. Što god odlučim, koristim konstrukt 'najbolji interes djeteta' da bih opravdao svoju odluku. To izgleda ovako:

Pitanje: Ali zar se vaši zaključci i preporuke ne temelje na podacima?

Odgovor: Ne baš. Prikupljam puno podataka, ali ih onda mogu tumačiti i procjenjivati kako god želim. Mogu učiniti da nešto bude važnije od nečeg drugog. Ili ove podatke mogu zanemariti i naglasiti one druge. To mogu činiti kako god hoću, zato što ništa nije definirano, nema operativne definicije ni za što od toga. Sve se zasniva na tome kako ja definiram konstrukte temeljem svojih želja, hirova i predrasuda. Tako samo odlučim kakve zaključke i preporuke želim, i onda sukladno tome tumačim podatke, dajući važnost jednima i zanemarujući druge.

Pitanje: Ali što je sa svim tim prikupljenim podacima? Zar to ne znači ništa?

Odgovor. To je samo predstava. To je ritual kroz koji prolazimo da bismo postigli privid znanstvene utemeljenosti.

Zbog puno truda uloženog u prikupljanje mnoštva podataka izgleda kao da su naši zaključci i preporuke nužno utemeljeni na primjeni 'znanstvenih principa'. Ali je to samo predstava za javnost. Da nismo prikupili sve te podatke, nitko ne bi našim zaključcima priznao ikakvu vjerodostojnost. To radimo da bismo dali dojam vjerodostojnosti.

Međutim, nema uspostavljenih principa ni smjernica kako TUMAČITI te podatke, a tu je bitno upravo je tumačenje podataka. Zato najčešće, kad donosimo zaključke i dajemo preporuke, možemo činiti što hoćemo, bez ikakvih ograničenja koja bi nam nametale procjene jesu li naši zaključci i preporuke točni ili ispravni.

Općenito je najbolje zauzeti srednji kurs. Ako ne zauzimate stav, nitko vas ne može osporavati. Samo idite za strujom, uz male varijacije tu i tamo. I ako ima ikakvih problema, samo preporučite terapiju***.

A sad dolazi ono najbolje. Izvješća vještaka ostaju na sudu, pa ni jedan drugi stručnjak mentalnog zdravlja nikad ne može analizirati rad vještaka radi procjene ispravnosti tumačenja, zaključaka i preporuka. Možemo raditi što želimo. I još k tomu, sve to prikupljanje podataka i pisanje vještačkog mišljenja, prilično je unosan posao.

Operativne definicije nekog konstrukta omogućavaju struci mentalnog zdravlja da raspravlja o ispravnosti definicija. Izranjaju nove ideje i razumijevanje konstrukta se produbljuje i poboljšava putem stručnog dijaloga i rasprave, što u konačnici vodi do boljih postupaka procjene i napretka metodologije.

Primjerice, na području procjene inteligencije, razvoj operativne definicije za konstrukt inteligencije omogućio je opsežan stručni dijalog i neslaganja. Postoji Spearmanov prijedlog čimbenika opće inteligencije ('g'), postoji Thurstonov skup primarnih mentalnih sposobnosti, Catellov i Hornov prijedlog fluidne i kristalizirane inteligencije, Howard Gardnerov (to nije Richard Gardner) prijedlog višestrukih inteligencija. Svaki novi pristup operativnoj definiciji 'inteligencije' poboljšava naše razumijevanje i procjenu danog konstrukta.

Odsustvo stručne rasprave

Gdje je odgovarajuća opsežna rasprava i dijalog o konstruktima koji se koriste i procjenjuju u vještačenjima roditeljske skrbi?

Što znači konstrukt 'najbolji interes' djeteta? Kako taj konstrukt operativno definiramo?

Jednako važni kao i operativna definicija toga konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'najboljeg interesa' djeteta tj. koje čimbenike utvrđujemo. Gdje je stručni dijalog i rasprava?

Što nam znači konstrukt 'roditeljski kapaciteti'? Kako operativno definiramo taj konstrukt?

Jednako važni kao i operativna definicija toga konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'roditeljskih kapaciteta'. Gdje je stručni dijalog i rasprava?

Nema ih. Potpuno su odsutni. Ima li stručnjaka mentalnog zdravlja koje to smeta? To da NEMA stručnog dijaloga ili rasprave o takvim ključnim principima vještačenja roditeljske skrbi? To izgleda ovako:

Pitanje: Kako to da NEMA rasprave ili debate u vezi s definiranjem tih konstrukata?

Odgovor: Nema neslaganja zato što smo jednostavno dopustili da svatko stvara definiciju kakvu želi. Nema definicije – nema rasprave.

Koliko se god trudio, ne mogu naći ni jednu operativnu definiciju ni za jedan od ovih ključnih kontrukata koji se koriste pri vještačenjima roditeljske skrbi. Nalazim opće smjernice, primjerice za 'najbolji interes' djeteta:

1.     želje djeteta,

2.     povijest zlostavljanja

3.     želje roditelja

4.     sposobnost roditelja da dijeli skrb s drugim roditeljem, i

5.     okruženje koje najbolje podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj.

Current statutes. (2003). Handbook of forensic psychology: Resource for mental health and legal professionals¨. Oxford, United Kingdom: Elsevier Science & Technology.

Međutim, tim općim smjernicana za domene podataka koje treba razmotriti nedostaje specifičnost koja je potrebna da bi bile pouzdane operativne definicije konstrukta 'najboljeg interesa' djeteta.

Kako trebamo tumačiti želje djeteta? Koliko im važnosti trebamo dati u odnosu na druge čimbenike?

Rasprava: Ako razmatramo želje djeteta, ne pretvaramo li time dijete u 'nagradu koju roditelj treba osvojiti' i neće li to dovesti do toga da će roditelji nastojati utjecati na izbore i sklonosti djeteta ("Odaberi mene. Odaberi mene. Ako odabereš mene, neću te siliti raditi domaću zadaću. Ako odabereš živjeti sa mnom, kupit ću ti novu igraću konzolu."). Neće li to dijete pretvoriti u bojno polje roditeljskog spora, 'nagradu' za boljeg roditelja (onoga koji bolje ugađa djetetu ili onoga koji ga više zastrašuje)?

Kako će razmatranje želja djeteta utjecati, ili kako će roditeljska sposobnost da dijele brigu o djetetu s drugim roditeljem utjecati na to razmatranje? Ne otežavamo li time roditeljima dijeljenje brige time što ih pretvaramo u natjecatelje za ljubav djeteta?

I kako operativno definiramo konstrukt 'okruženje koje najbolje podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj'? Prema kojim kriterijima to određujemo?

Uz sav trud do dana današnjeg, a puno sam truda uložio, nisam našao operativnu definiciju ni za jedan od ključnih konstrukata za vještačenja roditeljske skrbi. Ne znam točno značenje niti jednoga od konstrukata na kojima se temelje.

Nalazim brojne smjernice o tome koje podatke treba prikupljati i o tome kako ih prikupljati. Ali to nije isto što i operativne definicije kako se prikupljeni podaci TUMAČE i koriste pri donošenju zaključaka i preporuka. Tišina struke je zaglušujuća kad se radi o nedostatku kriterija o tome kako se tumače ti podaci.

Car je gol

Car nema odjeće. Car je gol.

Moji kolege po struci... ne ljutite se na mene. Netko to mora reći. Vještačenja roditeljske skrbi nemaju operativne definicije za ključne konstrukte koji se koriste u vještačenjima, i nemaju znanstvene podloge za valjanost zaključaka i preporuka koje donose.

Vještačenja roditeljske skrbi znanstveno su gola. Car je gol. Nije do mene. Nisam krojač, samo gledam paradu i kako car (koji je gol) prolazi.

Dijete: 'Gledaj mama, to vještačenje nije odjeveno.'

Mama: 'Šššš, ne govori to, da ne bude nevolje.'

Baci grah, obavi neke rituale, izreci neku mantru, i daj izjavu koja se temelji na bilo kojem hiru, motivu ili predrasudi koja te pokreću.

Tajnovitost 'Insajdera'

Vještačka izviješća su tajna i čuva ih sud. Njihovo je objavljivanje zabranjeno i nisu predmet kritičke stručne analize i procjene. Predstavljaju prosudbu jedne ili par osoba, koje rade samostalno, bez nezavisne stručne analize i procjene. Ako i postanu predmet analize i procjene to je obično u slučajevima kad ponovno netko drugi vještači da bi procijenio jesu li se slijedile 'procedure' vještačenja, dok se tumačenje kliničkih podataka, kao ni valjanost preporuka ne procjenjuju.

Kritičke procjene vještačkog izvješća se time odnose na to je li vještak bacio odgovarajući grah i obavio odgovarajuće rituale kojima će umiriti duhove zaštitnike vještačenja roditeljske skrbi. Jesu li obavljeni svi potrebni razgovori? Je li obavljena kućna posjeta? Jesu li se koristili primjereni mjerni instrumenti? A najbolji način da si ne navuku nevolju jest dati preporuku koja pliva sa strujom. I da nikako NE UTVRĐUJU PATOLOGIJU U RODITELJA (čak ni da bi ustvrdili da je patologija u roditelja u najboljem interesu djeteta).

Rijetke stručne analize vještačkih izviješća koje se i pojavljuju, obično ne uključuju kritičku analizu ispravnosti tumačenja prikupljenih podataka, niti uključuju kritičku analizu primjerenosti preporuka datih na temelju tumačenja kliničkih podataka.

Radeći kao stručni konzultant na sudu, više se puta dogodilo da mi je sud dostavio vještačenja. Imao sam priliku analizirati kliničke podatke navedene u tim vještačenjima, stručna tumačenja tih kliničkih podataka te preporuke koje su date temeljem tih tumačenja. Kao klinički psiholog potpuno sam zaprepašten iznimno manjkavim tumačenjima kliničkih podataka koje sam nalazio u vještačkim izviješćima koja sam profesionalno analizirao.

Kao klinički psiholog, smatram da je to loše. VRLO loše.

Sud

Iznimno poštujem sud i naš pravosudni sustav.

Moj otac, odvjetnik, radio je za sustav saveznog suda 30 godina. Bio je član Komore California i bio je sudac. Bio je čovjek velikog integriteta. Za njega i za pravosudni sustav u kojem je radio osjećam duboko poštovanje.

Radi dubokog poštovanja prema pravosudnom sustavu i Sudu, svojeg profesionalnog integriteta kao kliničkog psihologa koji radi s djecom i obiteljima, svojeg profesionalnog znanja i iskustva na području KLINIČKE PSIHOLOGIJE (ne i forenzične psihologije), mojeg znanja na području psihoterapije djece i obitelji, želim sudu izraziti svoju duboku zabrinutost u vezi s KVALITETOM kliničkih tumačenja sadržanih u vještačenjima roditeljske skrbi.

Tajnovitost kojom su ta vještačenja okružena, spriječava analizu profesionalnih kompetencija vještaka i time i ispravnosti kliničkih tumačenja kliničkih podataka prikupljenih u tim forenzičnim procjenama. Vještaci rade ogroman posao prikupljanja podataka, ali je znanstvena neutemeljenost kliničkih tumačenja tih podataka u slučajevima koje sam analizirao duboko uznemiravajuća.

Brine me i da je inherentni sukob interesa koji postoji unutar forenzične psihologije taj koji spriječava primjerenu kritičku analizu prakse vještaka roditeljske skrbi, i da taj inherentni sukob interesa spriječava da relevantne informacije u vezi s odsustvom znanstveno utemeljene valjanosti preporuka vještaka i niske kvalitete kliničkih tumačenja u tim preporukama uopće dođu do suda.

Područje vještačenja roditeljske skrbi danas je u sobi odjeka isto-mislećih forenzičnih psihologa, što spriječava primjereni stručni nadzor i analizu tumačenja i preporuka koje se daju u vještačkim mišljenjima, i kritiku odsustva znanstvenih temelja za ta tumačenja i preporuke.

Preporuka Sudu

Preporuke koje uz puno poštovanjem dajem Sudu su:

1.) Psiholog savjetnik: Predlažem da Sud svakom roditelju (ako to želi) dopusti da odabere psihologa savjetnika čime se stvara panel od tri psihologa; jedan prestavlja sud (vještak), a ostala dva predstavljaju svakog od roditelje, slično kako ih na Sudu predstavljaju odvjetnici.

2.) Analiza i konzultacije: Preporučam da tim psiholozima savjetnicima bude dopušteno analizirati prikupljene kliničke podatke skupa s vještakom kojeg je imenovao Sud, i da im bude dopušteno profesionalno savjetovanje s vještakom u vezi s tumačenjem kliničkih podataka te mogućih zaključaka i preporuka koje se donose temeljem tih podataka.

3.) Drugačija mišljenja: Također preporučam da tim psiholozima savjetnicima bude dopušteno (ako smatraju potrebnim) dostaviti mišljenja u vezi s tumačenjem kliničkih podataka i preporukama koja su drugačija od mišljenja i preporuka vještaka. Ta bi se mišljenja trebala pripojiti završnom izviješću vještaka.

Nadzor i savjetovanje s nezavisnim stručnjacima potrebni su radi ogromne važnosti odluka i preporuka vještačenja i radi potpunog odsustva znanstvenih temelja za valjanost zaključaka i preporuka vještaka.

Struka mentalnog zdravlja

Pozivam struku mentalnog zdravlja da kritički ispita i razmotri teorijske i znanstvene temelje za vještačenja roditeljske skrbi. Moja se razmišljanja zasnivaju na sljedećem:

1.) Odsustvo znanstvene podloge: Ne postoje znanstveni dokazi ni za koji aspekt valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi. U odsustvu znanstvenih dokaza, preporuke tih vještačenja nisu puno više od 'lažne znanosti' i 'woodoo procjena'.

2.) Odsustvo operativnih definicija: Ne postoje uspostavljene operativne definicije za konstrukte 'najboljeg interesa' djeteta i 'roditeljskih kapaciteta' koji su ključni za vještačenja roditeljske skrbi. Imajući u vidu ogroman utjecaj vještačkih mišljenja i preporuka na Sud koji odlučuje o životima djece i obitelji, da bi se moglo služiti interesima djece i obitelji, potrebna je angažiranija i življa stručna rasprava o specifičnim čimbenicima koji definiraju navedene konstrukte (slično opsežnoj raspravi koja je nastala oko konstrukta 'inteligencije').

3.) Kulturalna razmatranja: Svaka procjena roditeljskih ili obiteljskih procesa nužno je uronjena u kulturalni kontekst. Mora se pokrenuti opsežna i živa rasprava u vezi s utjecajem kulture na procese vještačenja roditeljske skrbi i izradu preporuka, posebice u odnosu na standarde koji se koriste za procjenu roditeljskih ponašanja i uspostavljanje obiteljskih vrijednosti.

4.) Sukob interesa: Postojeća praksa provođenja vještačenja roditeljske skrbi vrlo je unosna. Zato je sposobnost forenzične psihologije da sama sebe kritički procijeni narušena inherentnim sukobom interesa. Zbog toga inherentnog sukoba interesa, a da bi vještačenja zadovoljila potrebe klijenata (Suda, i posljedično djece i obitelji) iznimno je važno osigurati da se provodi nezavisna kritička procjena znanstvene valjanosti tumačenja i preporuka datih u vještačenju.

5.) Tajnovitost i nadzor: Moraju se uspostaviti procedure za provođenje primjerenog stručnog nadzora nad valjanošću kliničkih tumačenja vještaka, posebice zbog potpune odsutnosti znanstvene utemeljenosti valjanosti procjena i preporuka vještačenja.

Zaključci

Temeljem analiza znanstvene literature o zaključcima i preporukama vještačenja roditeljske skrbi, došao sam do zaključka da praksa vještačenja kakva je danas prestavlja nešto malo više od 'smeća' od znanosti i 'voodoo procjene' te da ne zavrijeđuju razmatranje u sudskim postupcima.

Siguran sam da će ovaj zaključak naići na veliko neodobravanje. U odgovor na to tražim citate znanstvenih radova koji su procijenili bar očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost zaključaka i preporuka u vještačkim izviješćima.

Da bih nevjerojatno nisko postavljenu ljestvicu bar malo podigao, tražim citate bilo kakvih istraživanja koja pokazuju očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost zaključaka i preporuka u vještačkim izviješćima

Također tražim citat rada gdje se određuje 'operativna definicija' konstrukata 'najboljeg interesa' djeteta i 'roditeljskih kapaciteta' koji su ključna načela vještačenja.

Ne trebam upućivanje na opće stručne smjernice o tome koje podatke treba prikupiti i kako ih prikupljati. Tražim stvarne operativne definicije o tomu što ti konstrukti znače, da bi ih se moglo primijeniti na tumačenja prikupljenih podataka i formulaciju zaključaka i preporuka vještačenja.

Dok se ne uspostavi znanstvena utemeljenost zaključaka i preporuka, moram zaključiti da su vještačenja roditeljske skrbi 'smeće' od znanosti i 'woodoo procjena' koja ne zavrijeđuje razmatranje suda. Bacimo grah ili pogledajmo u kristalnu kuglu.

Ili navedite literaturu o znanstveno utvrđenoj valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi.

Reference:

Cozby, P. C. (2009). Methods in Behavioral Research: Tenth Edition. New York, NY: McGraw-Hill.

Current statutes. (2003). In Handbook of forensic psychology: Resource for mental health and legal professionals. Oxford, United Kingdom: Elsevier Science & Technology.

_____________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/06/06/child-custody-evaluations/

---

* Test sposobnosti za obavljanje uredskih poslova

** Očigledna valjanost je kad mjerni instrument (test) mjeri ono za što je namijenjen.

*** S tom razlikom što u državama engleskog govornog područja (Americi, Velikoj Britaniji, Kanadi...) sudac može tu preporučenu terapiju narediti, dok u Hrvatskoj ne može pa to ostaje mrtvo slovo na papiru.

¨ Priručnik iz forenzične psihologije za stručnjake mentalnog zdravlja i pravnike

Principi

Naš neprijatelj nije osoba.

Naš neprijatelj nije vaš bivši supružnik, narcisoidni/(granični) roditelj otuđitelj.

Naš neprijatelj nije sustav.

Naš neprijatelj nije sustav mentalnog zdravlja niti pravosuđa.

Naš je neprijatelj patogen.

Patogen je kao virus. Ovaj s kojimo se borimo nije fizički virus kao virus polio ili ospice. To je psihološki patogen, koji inficira strukture informacija sustava privrženosti ('meme-strukture' sustava privrženosti).

Potrebno je shvatiti sljedeće: Imamo samo jednog neprijatelja – neznanje.

Moramo prestati sa zauzimanjem 'strana' – vaše strane – moje strane – to mora prestati. SVI smo na istoj strani.

Splitting u polarizirane 'strane' jest manifestacija patogena. Ako vidite da se događa zauzimanje strana, radite na sintezi. U borbi za mentalno zdravlje, patogen će nastojati stvoriti splitting unutar struke mentalnog zdravlja, i možda čak i u našim redovima. Budno pratite događa li se splitting. To je jasan znak prisutnosti patogena koji inficira dijalog. U dijalogu radite na sintezi. Budno pratite ima li polariziranih ekstrema. Izbjegavajte (i budite budni) za nepotrebne hiperbole*.

Patogen će nastojati skrenuti fokus od sebe na način da stvara 'strane'. Ne smijemo to dopustiti. Moramo izbjegavati polarizirane strane. Naš je cilj sinteza, a ne 'pobjeda'.

Budite dobri. Budite ljubezni. Ali budite odlučni i nepopustljivi. Ne napadajte i ne bježite. Zauzmite svoj stav s odlučnom blagošću, i nastavite se nezaustavljivo kretati naprijed.

NEMA strana. Postoji samo neznanje i znanje.

SVI želimo isto. Svi želimo podržati zdrav emocionalni i psihološki razvoj djece. Oni, mi, svi.

To se odnosi na sve stručnjake mentalnog zdravlja, sve ciljane roditelje, sve koji rade u pravosuđu.

Svi smo na istoj strani. To je ključno.

Imamo samo jednog neprijatelja. Neznanje.

Patogen 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti poznajem bolje od ikoga na ovom planetu. Posljednjih sam sedam godina proveo analizirao svaki kutak i pukotinu svake 'meme-strukture' ovoga patogena. Točno znam što će učiniti i nadam se da sam deset koraka ispred njega.

To je ono za što mi je trebalo tako puno vremena. Pripremao sam se upravo za ovaj dan, za ovu borbu, kujući pravi alat koji ćete upotrijebiti da biste povratili i spasili svoju djecu.

Spremni smo. Idemo obaviti zadatak spašavanja vaše djece. Sve djece.

Više ni jedan dan nećemo tolerirati psihološko zlostavljanje vaše djece.

Dopustite da vam objasnim našeg neprijatelja, da vas pripremim za borbu, 'borbu za mentalno zdravlje.'

Patogen

Ovaj patogen poznajem bolje od bilo koga na ovom planetu, i dopustite da ustvrdim (kao da to već ne znate) da je to najzloćudniji, najotrovniji i najopasniji psihološki patogen s kojim sam se ikad susreo. A radio sam s djecom u sustavu udomiteljstva. Vidio sam sve različite oblike patogena zlostavljanja djece izbliza i osobno. A ovaj je najgadniji od svih koje sam vidio.

Neću sad ići u detalje zašto znam ono što znam. Kasnije, kad jednom postignemo svoje ciljeve, kad vaša djeca budu u vašem naručju, tad ćemo imati vremena sjediti oko vatre i pričati priče o prošlosti i moći ću vam objasniti kako znam to što o tom patogenu znam. Ali za sad, jednostavno ćete mi trebati vjerovati... poznajem taj patogen.

U vezi s tim, ako mi bilo koji odjel APA** pošalje poziv da dam prijedlog prezentacije "Analiza meme-strukture patogena traume otuđenja od roditelja", garantiram da ću sve oboriti s nogu.

Ono što taj patogen čini posebno zloćudnim i opasnim jest to da ima vrlo sofisticiranu obrambenu strukturu. Tijekom svih godina obavljanja psihoterapije, nikad nisam vidio tako sofisticiranu, usuđujem se reći elegantnu, obrambenu strukturu patogena. Obrambene meme-strukture (informacijske strukture) toga patogena su izvanredne.

Tri su komponente obrambene meme-strukture toga patogena.

Skriven je

Patogen se skriva tako što projicira fokus krivnje. Dvije glavne projekcije okrivljavanja su:

1) Na dijete ("Nisam ja, dijete je to koje... xyz");

2) Na drugog roditelja ("Drugi je roditelj taj koji je izvor problema").

U ovoj drugoj projekciji okrivljavanja vas, drugog roditelja, patogen se istinski ističe. Obrambena manipulacija krivnje na vas apsolutno je majstorska. To sam opisao u Foundations. Ta obrambena meme-struktura može dostići majstorske razine isprepletene manipulacije i eksploatacije.

Tijekom cijelog procesa otuđenja, koji se može protezati kroz godine stalnog otuđivanja, patogen je dosljedno u stanju održavati fokus na preispitivanju vaših roditeljskih postupanja. Iako ste potpuno normalan roditelj pun ljubavi, nitko nikad ne vjeruje da to jeste.

Zašto je tomu tako?

To je obrambena meme-struktura patogena. Znam što je i mogu ga opisati u detalje. I onemogućit ćemo ga. Patogen je skriven u sjeni, na tamnim, skrovitim mjestima. Izložit ćemo ga svjetlu.

Patogen se također skriva iza djeteta (time djelom drži fokus i na vama). On u biti koristi dijete kao 'ljudski štit'. Nitko ga ne vidi zato što ljudi prirodno pretpostavljaju da je dijete autentično. Nije. Kad taj patogen izazove patologiju, on je ukrao autentično dijete.

Dijete je zarobljeno u odnos zamijenjenih uloga s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem i koristi ga se kao 'regulatorni objekt' da bi reguliralo emocionalno i psihološko stanje toga roditelja.

Ako ne razumijete značenja ovoga što sam upravo napisao, molim pročitajte knjigu Foundations.

Ako se pokušate s patogenom boriti neopremljeni rječnikom iz knjige Foundations, taj će vas patogen pojesti za doručak. To je nazloćudniji, najopakiji, najjači i najopasniji patogen s kojim sam se ikad susreo. Nemojte ga podcijeniti.

Svakako će vam, 100% trebati da pročitate knjigu Foundations. Ne možete se s njim boriti bez potrebnog znanja i rječnika.

Patogen se skriva iza djeteta.

Ostajući skriven, patogen može mirno uspostaviti patologiju. Kad drugi ljudi, uključujući i terapeute (krivo) pretpostavljaju da je dijete autentično, to preusmjerava fokus vanjske pažnje na vas.

Kad je netko u stanju prodrijeti kroz veo iza kojeg se patogen skriva od pogleda, i na taj način ga izravno ugleda, to izlaganje patogena prijeti njegovoj sposobnosti održavanja patologije. U odgovor na prijetnju, aktivira se druga razina obrambene meme-strukture, NAPAD.

Njegovi saveznici NAPADAJU brutalno

Kad se patogen izloži, osoba koja ga je izložila postaje prijetnja njegovoj sposobnosti održavanja patologije.

Patogen treba patologiju. On je zahtijeva. Ta potreba da uspostavi i održava patologiju nalazi se na razini neurološki nametnutih psiholoških imperativa. Za patogen nema alternative. On MORA uspostaviti i održavati patologiju.

Ako ne znate zašto, pročitajte Foundations. Naš je neprijatelj neznanje. Nema izlike za neznanje kad se borimo protiv neznanja.

Kad postanete bivši supružnik, struktura patogena nameće imperativ da postanete i bivši otac. Za patogen nema alternative. To MORA biti. Kad postanete bivša supruga, morate također postati i bivša majka. To je za patogen nametnuti imperativ. Za ovaj patogen nema moguće alternative.

Ovaj patogen TREBA patologiju. Zahtijeva je.

Kad netko prodre kroz veo ispod kojeg se skriva i vidi taj patogen, to ugrožava njegovu sposobnost uspostavljanja i održavanja patologije. Odgovor patogena na ugrozu je nevjerojatno brutalan napad bez ikakvog obzira na istinu, točnost i stvarnost.

Istina, točnost i stvarnost NE omogućavaju obranu od toga patogena. Napad nije usmjeren na to da vas uništi (u tom bi slučaju istina, točnost i stvarnost omogućavali obranu). Napad je usmjeren na to da vas onemogući, poništi vašu prijetnju i vašu sposobnost da ometate uspostavljanje i održavanje patologije.

Napad je usmjeren da vas stavi u položaj da se branite, i da fokus pažnje usmjeri na vas i time je skrene s patogena. Od sekundarne je važnosti to je li vam napad nanio štetu, jer je od primarne važnosti njegova obrambena uloga pri čemu vas koji ste prijetnja postavlja u poziciju da se branite i time poništava prijetnju.

Želim napomenuti da ja vidim patogen. Zato predstavljam ogromnu prijetnju njegovoj sposobnosti uspostavljanja i održavanja patologije. Nema sumnje da će me, kad me jednom postane svjestan, kad se pridružite borbi, taj patogen napasti sa svom brutalnošću i otrovom koje smogne.

To je 100% sigurno, zato što je to dio obrambene meme-strukture toga patogena – skriva se, a ako ga se izloži, napada s nevjerojatnom brutalnošću bez obzira na istinu, točnosti ili stvarnost.

Trenutačno, u vezi sa mnom i 'otuđenjem od roditelja' koje se temelji na privrženosti, on drijema. Mora se aktivirati model privrženosti da bi se očistio patogen iz struke mentalnog zdravlja, pa još ne primjećuje da ga vidim. Napast će, to je 100% sigurno.

Očekujem ga i spreman sam za njega. Imam obrambene meme-strukture pripremljene, uključujući i ovo što upravo radim izlažući proces patogena.

Zato je knjiga Foundations trebala biti tako potpuna u svojoj teorijskoj formulaciji. Mora biti spremna izdržati napad koji će patogen izvršiti na nju i na mene (putem saveznika patogena).

Kad se taj napad na mene dogodi, ignorirajte ga. Sve je pokriveno. To je moja borba, a ne vaša. Pazite na SVOJU borbu za povrat svoje djece. Cilj napada je skretanje prijetnje koju predstavljate za patogen. Ne dopustite da vas skrene. Očekujem ga. Obavio sam neke pripreme.

Upotrijebite Foundations i kročite naprijed. Borite se za svoju djecu.

Da biste spasili svoju djecu morate očistiti mentalno zdravlje od utjecaja patogena. On je zarazio mentalno zdravlje. Kad to učinite, napadi će prestati. Ne gubite fokus. Nastavite s borbom. Kad vas napadne, to znači da je prepoznao vašu prijetnju.

Njegovi su saveznici sučelja neznanja

Treća obrambena meme-struktura patogena jest zavođenje i upošljavanje saveznika. On saveznike iskorištava da bi uspostavio patologiju (primarni je saveznik dijete, ali ponekad i šira obitelj, poput poočima, pomajki i baka i djedova) i da bi onemogućio prijetnje koje bi mogle ometati njegovu sposobnost uspostavljanja i održavanja patologije.

Budući da nastoji ostati skriven, što je njegova prva obrana, patogen traži 'sučelja neznanja' koja ne 'vide' patogen, a koja zatim može pretvoriti u saveznike da bi uspostavio i održavao patologiju i onemogućio pokušaje ometanja patologije.

Patogen kao primarno sredstvo skrivanja koristi neznanje drugih.

Zato je naše primarno oružje znanje koje ćemo upotrijebiti da bi ga razotkrili.

Razotkrivanje i izlaganje patogena je razlog zašto trebate znanje i rječnik koji sam vam osigurao u Foundations.

Kad me patogen napadne, iskoristit će priznate saveznike u mentalnom zdravlju. Zato što je uspavan, još nije svjestan prijetnje koju mu predstavlja reformulacija konstrukta 'otuđenja od roditelja' u to da se ono temelji na privrženosti, pa će početni napad biti takav kao da zagovaram Gardnerijanski SOR*** model.

Saveznik patogena: "Kako se Dr Childress usuđuje osnažiti ciljane roditelje za akciju, temeljem tako tanke teorijske podloge za konstrukt otuđenja od roditelja!"

Dr Childress: "Vi govorite o Gardnerijanskom modelu 'otuđenja od roditelja', zar ne? Potpuno bih se složio s vama, ali to nije ono što činim. NE govorim o Gardnerijanskom SOR modelu, govorim o modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Jeste li čitali Foundations?"

Saveznik patogena: "Ne."

Dr Childress: "Onda vam predlažem da to učinite. Zato što, dok to ne učinite, nemate ništa relevantno što biste mogli dodati u ovu raspravu. Kad pročitate Foundations, možemo razgovarati. Ali do tad, ono što imate za reći zaista nije bitno zato što nemate pojma o čemu razgovaramo."

Zastanimo za trenutak i porazgovorimo o tome kako ćemo se nositi s kritiziranjem 'otuđenja od roditelja'

Kritiziranje otuđenja od roditelja

Kad nastupate prema principima iz knjige Foundations, (tj. modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti), SVAKO kritiziranje 'otuđenja od roditelja' postaje irelevantno.

Zato što se sva kritika 'otuđenja od roditelja' temelji na Gardnerijanskom SOR modelu – a mi NE govorimo o Gardnerijanskom SOR-u, mi govorimo o re-konceptualizaciji konstrukta 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Zato se sustavno distanciram od Gardnerijanskog SOR modela. Time svaka kritika toga modela za moj pristup postaje irelevantna.

Nećemo se boriti za SOR model. To je besmislena i nepotrebna borba već 30 godina. I kamo nas je to dovelo? Tu gdje jesmo, što nije dobro.

Kritičarima Gardnerijanskog modela treba odgovoriti samo:

Odgovor, dio 1.: "Nemamo argumenata. Prihvaćamu SVU vašu kritiku. Prihvaćamo da je sva vaša kritika Gardnerijanskog SOR modela na mjestu."

Odgovor, dio 2.: "No, mi ne govorimo o Gardnerijanskom SOR modelu, govorimo o modelu koji se temelji na privrženosti. Time su svi vaši argumenti koji se odnose na Gardnerijanski SOR model, irelevantni."

Odgovor, dio 3.: "Možemo razgovarati o modelu koji se temelji na privrženosti, u protivnom nemate ništa relevantno što bi moglo pridonijeti raspravi."

Kao da žele razgovarati o vanjskoj politici Bliskog istoka. Iako je to vrlo zanimljivo, i moguće imaju odličan uvid u vanjsku politiku Bliskog istoka, to nije relevantno za raspravu o 'otuđenju od roditelja'.

Za sad NEMA kritika modela koji se temelji na privrženosti. Možda izrone, no spreman sam za njih.

"Želite sa mnom raspravljati? Nakon što ste pročitali moje tekstove? Nakon što ste pročitali Foundations? Dobro, idemo onda organizirati online javnu debatu. Vi i ja. 2 sata. I postavit ćemo je online tako da je svi mogu vidjeti."

Kad uđete u borbu za svoju djecu NEMA kritika 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Kad sam se tek distancirao od Gardnerijanskog SOR modela i uveo model koji se temelji na privrženosti, bilo je kritika od strane stručnjaka za Gardnerijanski SOR, "Zašto moraš biti tako strog prema Gardneru? Zar ne možemo mirno koegzistirati? Nije dobro stvarati podjele među nama. Moramo ostati ujedinjeni."

Pokušao sam objasniti ("Koje prednosti nudi Gardnerijanski SOR model?"), ali im je to bilo preteško objasniti. Suviše su uronjeni u svoj model. Potrebno je da uvide zašto ne Gardnerijanski SOR. Zašto?

Zato što distanciranjem od Gardnerijanskog SOR modela poništavamo SVE argumente protiv 'otuđenja od roditelja'. Nema nikakve prepreke između vas i vašeg djeteta osim neznanja.

Prvo je važno izboriti se za mentalno zdravlje. Namjeravamo očistiti mentalno zdravlje od patogena. Zatim snagom našega novog saveznika, mentalnog zdravlja, namjeravamo postići da sud djeluje onako kako je potrebno (tj. učinkovito i financijski prihvatljivo rješenje znači odluku o zaštitnom izdvajanju djeteta od patogenog roditelja). Kad pravosuđe bude u stanju učinkovito provesti zaštitno izdvajanje vašeg djeteta od patogenog narcisoidnog/(graničnog) roditelja, tad možemo provest tretman i povratiti zdravu autentičnost vašeg djeteta. A to znači njegovu autentičnu ljubav prema vama, mami ili tati koji ih vole i bore se za njega.

Nije bitno tko je u pravu i tko je u krivu u našoj stručnoj raspravi. Nije me ni najmanje briga za nečiji profesionalni ego. Ono što je važno, i JEDINO o čemu brinem jest vraćanje vaše djece u vaš zagrljaj.

Da bi to postigli, mi od stručnjaka mentalnog zdravlja ne 'tražimo' da postanu kompetentni. Ne. Mi od stručnjaka mentalnog zdravlja OČEKUJEMO da BUDU kompetentni.

Učeći iz knjige Foundations postajete opasni za neznanje. To mi je sve vrijeme bio cilj. Da vas osnažim da postanete opasni za neznanje.

Patogen locira saveznike putem sučelja neznanja. Time što ste opasni za neznanje imate priliku odvojiti patogen od tih saveznika.

Kritičari Gardnerijanskog SOR modela zamjerali su mu da se ne temelji na priznatoj znanosti. Izazov prihvaćen. Razvio sam alternativni model koji je u cjelosti smješten unutar standardnih i priznatih znanstvenih temelja. To sam opisao u Foundations. Pročitajte knjigu da postignete razumijevanje i usvojite potreban rječnik. Posebnu pozornost obratite na 4. dio Professional Issues.

Postoji specifična meme-struktura patogena koja vam nastoji oduzeti snagu. Ta meme-struktura iskorištava saveznike, sučelja neznanja. Upravo je tu patogen ranjiv. Odvojite ga od sučelja neznanja i neće vam više moći oduzimati snagu.

Postanite opasni za neznanje.

Vaša snaga

Snažniji ste nego što mislite.

No, nemojte imati iluzije. Patogen je ekstremno moćan. Pogledajte što je činio 30 godina. Trebat će vam sva snaga koju možete skupiti. Sami ste jedan. Udružite se i postajete nezaustavljivi.

__________________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/06/12/field-banners/

---

* pretjerivanje, preuveličavanje

** American Psychological Association – Američka udruga psihologa, ima funkciju koju u nas ima Psihološka komora

*** SOR – sindrom otuđenja od roditelja, izraz koji je prije tridesetak godina uveo Richard Gardner da bi opisao pojavu koju je viđao u svojoj praksi.

Puzzle 'Mačke u vrtu'

Od jednog sam ciljanog roditelja dobio pitanje i mislim da bi odgovor mogao biti od šireg interesa:

Dr. Childress, možete li dati primjer pitanja koje biste postavili djetetu, a koje bi ukazalo na narcisoidne procese i dinamiku splittinga iz vašeg drugog skupa dijagnostičkih pokazatelja u ispoljenim simptomima djeteta?

---

Odgovor:

Nema specifičnog pitanja. Obično će dijete pokazati narcisoidne simptome u odgovoru na moje opće pitanje:

Dr. C: " Reci mi, zašto tako jako mrziš svoju mamu (tatu)?"

i nastavio bih s pitanjima o specifičnim događajima kojima bi dijete potvrdilo svoje općenite tvrdnje.

Odgovarajući će dijete ispoljiti stav prosudbe roditelja s pozicije koja je iznad roditelja. Kad pitam o detaljima, osjećaj povlaštenosti u djeteta, postat će očit.

Kad ispitujem empatiju ("Što misliš, kako se mama osjeća zato što ne želiš biti s njom?"), dijete će pokazati potpuno odsustvo brige i empatije za doživljaj ljubavi i patnje ciljanog roditelja. Često će ispoljiti i karakteristični stav da ciljani roditelj "zaslužuje" biti odbačen, ili da je ljubav i patnja ciljanog roditelja "hinjena" ili da je laž.

Međutim, kad dijete pitam o odabranom roditelju, ono će redovito o tome roditelju s kojim je u savezu govoriti pozitivno, kao da nema ni najmanjih problema u odnosu roditelj-dijete.

Puzzle

Možemo to i ovako objasniti. Klinička psihologija je kao puzzle. Roditelj vam kaže što misli da ona jest, što može, ali ne mora biti točno. Ponekad roditelj ne zna što će slika na kraju predstavljati i izvor djetetova ponašanja i ljutitih ispada za roditelja je potpuni misterij.

Tad otvaram kutiju i počinjem slagati dijelove puzzle da vidim što slika predstavlja. Je li to vlak u planinama, ili su to čamci na jezeru? Započinjem s vanjskim dijelovima zato što imaju jedan ravni rub (tj. opći obiteljski kontekst i opće pritužbe). Dok je dalje slažem, tražim slične obrasce boja (tj. teme koje izranjaju).

Postepeno počinjem razaznavati oblike na slici koji mogu pomoći u nalaženju specifičnih komadića puzzle radi završavanja dijelova slike. S vremenom izranja cijela slika (obično čak i prije nego što su svi komadići na mjestu). Neki komadići tu i tamo mogu nedostajati, ali je to jasno slika mačaka u vrtu. To definitivno nije vlak u planinama. Niti je to slika čamaca na jezeru.

Na slici su tri mačke, jedna je crna s kratkom dlakom, jedna sa sivim i bijelim prugama, i jedna je crno-bijela. Nedostaje mi komadić njezina uha i nemam dio njezine lijeve šape. One su u vrtu s crvenim i žutim cvijećem, dio vrta nedostaje, kao i dio ograde. Ali su to jasno mačke u vrtu.

Dakle, kad provodim inicijalni klinički intervju, roditelj mi obično kaže što je puzla (tj. pokažu mi sliku na kutiji puzzla). Roditelj kaže,

"Dr Childress, možete li mi pomoći s ovim problemom? Imam puzzle vlaka u planinama."

Otvaram kutiju i slažem sliku da vidim je li tomu tako, je li to zaista vlak u planinama i da odredim koji je to vlak u planinama. Je li to onaj s parnom lokomotivom koja prelazi preko mosta iznad kanjona ili ona s modernom lokomotivom koja izlazi iz tunela.

Dr. Childress: "Što dijete čini? Možete li mi dati primjer? Kako reagirate kad dijete to čini? Kako dijete to prihvaća? Što se događa u okruženju obitelji? Kako se slažete s drugim roditeljem?"

Postepeno slažem puzzle. Ako je to zaista vlak, postavljam pitanja da bih shvatio je li to parna ili moderna lokomotiva? Putuje li pored farmi ili u planinama? Je li na mostu iznad rijeke, ili je to onaj vlak s crvenim i žutim vagonima?

Puzzle 'otuđenja'

U slučaju 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti, roditelj s kojim je dijete u savezu kaže:

"Dr Childress, imam puzzle vlaka u planinama. Vidite, ovo su neki dijelovi puzzle. Ovo je komadić s lokomotive i onog gdje se dimi. Ovo je jedan od kotača. Ovaj komadić je dio vagona. I, vidite sliku na kutiji, to je vlak u planinama."

Istina, slika na kutiji prikazuje vlak u planinama. A komadići puzzle koji su mi pokazani, jasno su dijelovi lokomotive.

Dakle, idemo otvoriti kutiju i složiti puzzle. Nikad ne prihvaćam sliku na kutiji bez provjere. Uvijek sam slažem puzzle, da budem siguran.

Idemo složiti tu sliku... hmmm čudno. Komadići u kutiji puno su sitniji nego komadići lokomotive koji su mi pokazani. Znate što, ti komadići lokomotive ne spadaju u ove puzzle (tj. simptomi koje dijete ispoljava nisu autentični).

Krenimo od rubova... i... čekajte, to nije lokomotiva. Znate što... Ovo izgleda kao mačke u vrtu. Ako su to mačke u vrtu, trebalo bi biti i onih crvenih i žutih komadića koji se uklapaju. Da. Tu su. I treba biti i crveno-crni komadić koji ide upravo tu... Da... Tu je. I treba i nos mačeta koji ide točno tu. Da... Tu je. To nije vlak u planinama, već mačke u vrtu.

Idemo je dalje slagati, tek da budemo sigurni. Ovo bi trebalo biti žuto i crveno cvijeće, s ovim komadićem tu i drugim tamo. Da. Ovo je sivo mačje oko. I točno se uklapa tu. To je pčela na cvijetu. Da. To su definitivno mačke u vrtu.

Jasno vidim sliku. To su tri mačke u vrtu.

Dok sam pokušavao složiti vlak u planinama, uvidio sam da to nije slika koju otkrivaju postojeći komadići puzzle,

Početno je to 'prezentacija' sukoba roditelj-dijete izazvanog od strane ciljanog roditelja. Međutim, kako prikupljam kliničke podatke, sukob roditelj-dijete nije iniciralo problematično ponašanje roditelja, već ga izaziva dijete.

Nadalje, prikaz djetetova sustava privrženosti nije autentičan. Djetetovo protestno ponašanje je 'ponašanje privrženosti' koje postoji da bi povećalo uključenost roditelja (obično se o tome govori kao o traženju 'negativne pažnje'). U ovoj situaciji dijete pokazuje 'ponašanje odvajanja', motiviranu želju da prekine vezu roditelj-dijete. Autentični sustav privrženosti nikad ne pokazuje 'ponašanje odvajanja' osim kad je u pitanju ekstremno ograničen skup izrazito zlostavljačkog roditeljstva (npr. incest ili kronično i teško nasilje roditelja), ili kao odgovor na među-generacijski savez s narcisoidnim/(graničnim) roditejem (tj. 'otuđenjem od roditelja' koje se temelji na privrženosti – mačke u vrtu).

Dok slažem stvarne komadiće puzzle, one formiraju mačke u vrtu. Kad prepoznam da su to mačke u vrtu (obično zato što komadić puzzle 'ponašanje odvajanja' jasno ukazuje na mačke u vrtu), počinjem tražiti tri određena komadića puzzle na svakoj od tri različite lokacije (tj. tri dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti, vidi: http://drcraigchildress-na-hrvatskom.blogspot.hr/2016/04/dijagnosticka-lista-radi-utvrivanja.html), zato što ni jedne druge puzzle nemaju sva tri karakteristično komadića osim mačaka u vrtu).

Mačke u vrtu imaju crni i crveni komadić ovdje, žuti i crveni komadić tu, a komadić s mačjim nosom ide točno tamo (tj. već navedena tri dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti).

Vlak u planinama ima crni i crveni komadić ovdje, isto kao i mačke u vrtu, ali vlak u planinama nema žuti i crveni komadić tu. Vlak u planinama na tom mjestu ima zeleni komadić. I definitivno nema mačji nos tamo. Dakle, ako je tamo mačji nos, to definitivno ne može biti vlak u planinama.

Čamci na jezeru imaju isti crni i crveni komadić i isti žuti i crveni komadić, ali su oblici drugačiji nego u mačkama u vrtu. Ali ni čamci na jezeru nemaju mačji nos.

Psi koji se igraju imaju mačji nos tu, ali ne na istom mjestu. I psi koji se igraju nemaju crni i crveni komadić. A umjesto žutog i crvenog komadića, na tom mjestu psi koji se igraju imaju crveni i zeleni komadić puzzle.

Samo mačke u vrtu imaju sva tri karakteristična komadića.

Ako znate što su koje puzzle, zapravo je prilično lako uočiti vlak u planinama, ili čamce na jezeru, ili mačke u vrtu. To se naziva 'znati što radite'.

No, što je još važnije, ne postavljam dijagnozu mačaka u vrtu samo temeljem tri specifična komadića puzle, iako bih to mogao zato što su tako tipični za mačke u vrtu. Umjesto toga, slažem dalje sliku sve dok sasvim ne izroni slika tri mačke koje se igraju u vrtu. Sveukupna slika ih čini mačkama u vrtu. Ona tri komadića (tj. tri dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti) samo su tri lako uočljiva znaka da se radi o mačkama u vrtu. No cijela slika tri mačke među cvijećem čini puzzle mačaka u vrtu.

Primarno pitanje

Da bih odgovorio na pitanje o tome što pitam dijete da bih ustanovio radi li se u djeteta o simptomima narcisoidne ličnosti, pitam ga za razloge zbog kojih odbija ciljanog roditelja. Tražim da mi to objasni.

Puzzle analogija

Ako je slika puzzle vlak u planinama, tad će objašnjenje djeteta za sukob s roditeljem biti neka varijanta xyz.

Ako su to pak čamci na jezeru, tad će to biti neka varijanta abc.

Ako su to mačke u vrtu, tad će to biti qrs.

Uvijek započinjem s tim što mi se kaže da puzzle jest. Ako mi se kaže da su to psi koji se igraju, onda s tim počinjem. Ponekad izroni slika nekih drugih puzzle s psima, kao npr. pas na vatrogasnom vozilu, ili lovački pas s patkom.

Kad poznajete različite puzzle, prilično je lako odrediti o kojoj se točno radi (tj. je li to problem iz ADHD spektra, ili se radi o problemu roditeljstva, ili o nekom problemu iz autističnog spektra, ili senzo-motoričkog, itd.). Puzzle imaju različite karakteristike.

Kao kliničkom psihologu, zaista mi nije stalo da to baš budu psi koji se igraju, ili čamci na jezeru, ili vlak u planinama. Ali želim znati što je pitanju da bih znao kako pomoći u rješavanju problema.

To je ono što klinička terapija za djecu i roditelje čini. Rješava probleme. Ako pokušavamo riješiti pse koji se igraju, a radi se o vlaku u planinama, naši će napori biti potpuno neučinkoviti. Određivanje o tome koje puzzle slažemo, naziva se 'postavljanje dijagnoze'.

Pri slaganju puzzle, pitat ću dijete,

Dr. C: " Reci mi, zašto ne želiš biti sa svojom mamom (tatom)?"

Djetetovi odgovori u čamcima na jezeru imaju jednu skupinu značajki. Oni u vlaku u planinama imaju drugu skupinu značajki. Djetetovi odgovori u mačkama u vrtu osobiti su. Nevjerojatno ih je lako uočiti i oni ukazuju na 'otuđenje od roditelja' koje se temelji na privrženosti.

Pitanje: Zašto onda tako puno stručnjaka mentalnog zdravlja ne postavlja dijagnozu mačaka u vrtu?

Odgovor: Zato što uopće ne znaju ni da te puzzle postoje. Misli da je sve vlak u planinama. Kad im roditelj i dijete koji su u savezu pokažu kutiju sa slikom vlaka u planinama, stručnjaci mentalnog zdravlja prihvaćaju da se radi o vlaku u planinama.

Pitanje: Ali zar ne vide da nema vlaka, da su tu mačke?

Odgovor: Ne, zato što ne slažu puzzle. Oni sliku na kutiji prihvaćaju kao sliku koju formiraju puzzle. Ako mene pitate, lijeni su. Rezultat je kriva dijagnoza što onda rezultira krivim i neučinkovitim tretmanom. Oni tretiraju vlak u planinama, dok se zapravo radi o mačkama u vrtu. Besmislen i neučinkovit tretman.

Osim toga, ti stručnjaci mentalnog zdravlja čak i ne znaju da postoje puzzle mačke u vrtu. Zato sam napisao knjigu Foundations*. Ona objašnjava puzzle mačke u vrtu. Dok stručnjaci mentalnog zdravlja ne pročitaju Foundations, i dalje će dijagnosticirati i tretirati vlak u planinama bez obzira na to što se nalazi u kutiji jer neće moći prepoznati mačke u vrtu.

_______________________________

Poveznica na izvornik (za copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/06/05/puzzles-2/

* Primjerak knjige je u posjedu Udruge