Razlikovanje autentičnog sukoba roditelj-dijete od onoga pri kojem roditelj s kojim je dijete u savezu istura dijete radi vlastitog interesa

C. A. CHILDRESS, Psy.D.,

LICENSED CLINICAL PSYCHOLOGIST, PSY 18857

219 N. INDIAN HILL BLVD., STE. 201 • CLAREMONT, CA 91711 • (909) 821-5398

____________________________________________________________________

Kontrola podražaja i identificiranje sukoba roditelj-dijete

Autentičnost sukoba roditelj-dijete procjenjuje se pomoću psihologijskog konstrukta "kontrola podražaja":

U Wikipediji piše: "Kontrola podražaja" postoji kad se neki organizam u prisutnosti datog podražaja ponaša na jedan način, a u njegovoj odsutnosti, na drugi. Npr., prisutnost znaka stop povećava vjerojatnost da će doći do kočenja."

Kako je navedeno u definiciji, konstrukt kontrole podražaja, uglavnom se objašnjava prema analogiji sa semaforom u prometu (tj. podražajem). Naše je ponašanje u prometu pod kontrolom podražaja semafora; ako je svjetlo – podražaj – zeleno, onda vozimo, ako je crveno, stajemo.

Kontrola podražaja: Kad se podražaj promijeni, naše se ponašanje mijenja.

U situaciji autentičnog sukoba roditelj-dijete, ponašanje djeteta je pod kontrolom podražaja roditeljskog ponašanja. Ako promijenimo ponašanje roditelja, vidjet ćemo odgovarajuću promjenu ponašanja djeteta, zato što je ponašanje djeteta pod kontrolom podražaja roditeljskog ponašanja.

U situaciji neautentičnog sukoba roditelj-dijete, ponašanje djeteta nije pod kontrolom podražaja roditelja s kojim je dijete u sukobu. To znači da, ako promijenimo ponašanje roditelja, ponašanje djeteta ostaje nepromijenjeno. To bi predstavljalo jaki klinički dokaz da sukob roditelj-dijete nije autentičan.

Dvije su moguće hipoteze za neautentični sukob roditelj-dijete pri kojem ponašanje djeteta nije pod kontrolom podražaja ponašanja roditelja s kojim je dijete u sukobu:

1. Temeljna djetetova ranjivost: Dijete može biti uzrok sukoba roditelj-dijete zato što neka temeljna ranjivost djeteta, poput autizma ili poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, ili senzo-motoričkih deficita dovodi do sukoba roditelj-dijete.

U takvoj situaciji tretman se sastoji u mijenjanju ponašanja roditelja da bi postao osjetljiviji na djetetove temeljne ranjivosti (npr., možemo raditi s roditeljem na tome da uspostavi sustav nagrađivanja za djetetovo pozitivno ponašanje). Kad to učinimo, vidjet ćemo odgovarajuće promjene u ponašanju djeteta zato što ćemo time postići kontrolu podražaja ponašanja djeteta.

2. Među-generacijski savez: Druga je mogućnost kojom se može objasniti odsutnost kontrole ponašanja od strane roditelja ta da je dijete triangulirano u supružnički sukob putem stvaranja među-generacijskog saveza s jednim roditeljem, a protiv drugog roditelja.

U tom slučaju sukob djeteta s ciljanim roditeljem inducira i podržava roditelj s kojim je dijete u među-generacijskom savezu, tako da je kontrola podražaja za sukob djeteta s ciljanim roditeljem u vlasti roditelja s kojim je dijete u savezu.

Kad je kontrola podražaja za sukob djeteta s jednim roditeljem u vlasti drugog roditelja (tj. kad je prisutan međugeneracijski savez djeteta s tim drugim roditeljem) tad promjena ponašanja ciljanog roditelja nema utjecaja, ponašanje djeteta ostat će nepromijenjeno. Možemo promijeniti svjetlo na semaforu zauvijek i to neće utjecati na promjenu našeg ponašanja u prometu, ako naše ponašanje nije pod kontrolom podražaja semafora.

Slično tomu, ako ponašanje djeteta nije pod kontrolom podražaja ponašanja ciljanog roditelja s kojim je dijete u sukobu, tad možemo mijenjati ponašanje toga ciljanog roditelja zauvijek, bez ikakve promjene u ponašanju djeteta. Da bi tretman bio uspješan, potrebno je ispravno prepoznati odakle potječe kontrola podražaja za ponašanje djeteta i nakon toga mijenjati podražaj da bi se promijenilo i ponašanje djeteta.

U među-generacijskom savezu, kontrola podražaja sukoba djeteta s ciljanim roditeljem je skrivena i prešutna podrška tome sukobu od strane roditelja s kojim je dijete u među-generacijskom savezu. Zato, da bismo riješili sukob djeteta s ciljanim roditeljem, terapija mora promijeniti podražaj (i skrivenu i prešutnu podršku) koju dijete prima od roditelja s kojim je u savezu.

Uobičajena strategija tretmana jest razotkrivanje skrivenog među-generacijskog saveza djeteta s jednim roditeljem i postizanje da se taj (prikriveni) savez otvoreno prizna kao odgovoran za sukob djeteta s ciljanim roditeljem. Nakon toga nastojimo da roditelj s kojim je dijete u savezu oslobodi dijete od među-generacijskog saveza, čime dopušta djetetovu ponašanju da ponovno bude pod kontrolom podražaja od strane ciljanog roditelja.

Ako roditelj s kojim je dijete u savezu ne priznaje savez ili ne oslobodi dijete od saveza, tad tretman postaje krajnje neučinkovit. Napori da se dijete vrati normalnom ponašanju naići će na jednak ili veći pritisak roditelja s kojim je dijete u savezu na dijete da bi dijete zadržalo simptome sukoba s ciljanim roditeljem. Tretman koji ne uključuje oslobađanje djeteta iz među-generacijskog saveza time će dijete pretvoriti u 'psihološko bojno polje' između ciljeva terapije da povrati zdrav, normalni razvoj djeteta i ciljeva roditelja s kojim je dijete u savezu da produlji djetetove simptome odbacivanja ciljanog roditelja.

Pretvaranje djeteta u 'psihološko bojno polje' između ciljeva terapije i ciljeva roditelja s kojim je dijete u savezu, bit će psihološki štetno za dijete. Zato se terapija treba prekinuti, sukladno Standardu 10.10. Etičkog kodeksa APA* koji zahtijeva prestanak terapije za koju nije vjerojatno da će biti učinkovita ili koja će biti štetna. Terapija se može nastaviti kad se uspostave primjerene zaštitne mjere koje će dijete zaštititi od pretvaranja u 'psihološko bojno polje'.

Izvrnuta hijerarnija

Osim nedostatka kontrole podražaja u odnosu na ponašanje djeteta, jedan od osobito izraženih simptoma koji ukazuju na među-generacijski savez jest 'izvrnuta obiteljska hijerarhija', u kojoj je dijete uzdignuto i povlašteno u obiteljskoj hijerarhiji te je u poziciji da sudi roditelju.

U zdravim obiteljskim hijerarhijama, roditelji su ti koji vode obitelj i od djece se očekuje da pokažu suradljivost s roditeljima primjereno dobi. U zdravim obiteljima, roditelji prosuđuju ponašanje djeteta kao primjereno ili neprimjereno i određuju posljedice koje se temelje na tim prosudbama. To se naziva roditeljstvo.

U izvrnutoj obiteljskoj hijerarhiji, djeca su unutar obiteljske dinamike uzdignuta na poziciju prosudbe o roditelju. Djeca u izvrnutoj obiteljskoj hijerarhiji kažnjavaju roditelja temeljem svoje prosudbe o propustima toga roditelja. Povlaštenost djeteta na takvu poziciju nastaje zato što dijete crpe snagu i podršku iz među-generacijskog saveza s jednim roditeljem. Izvrnuta obiteljska hijerarija u kojoj je dijete povlašteno suditi o adekvatnosti roditelja predstavlja snažan klinički pokazatelj među-generacijskog saveza s jednim roditeljem kao razlogom za sukob djeteta s drugim roditeljem.

Nepoštovanje sudskih odluka: Djetetovo nepoštovanje sudskih odluka također može biti simptom povlašetnosti djeteta u obiteljskoj hijerarhiji (društvenoj hijerarhiji) putem među-generacijskog saveza s jednim, a protiv drugog roditelja. U tom se savezu dijete osjeća povlaštenim nepoštovati odluke Suda u vezi s kontaktima s drugim roditeljem.

U nekim slučajevima ova povlaštenost u obiteljskoj hijerarhiji može biti rezultat roditeljskog odustajanja od autoriteta (što se ponekad vidi u roditelja maloljetnih delinkvenata; DSM-5 Poremećaj odnošenja). U tim slučajevima dijete pokazuje niz antisocijalnih ponašanja, poput krađe, napada i zloporabe droga. Međutim, kad dijete koje se inače tako ne ponaša u školi i s navodno** 'odabranim' roditeljem, tad selektivno nepoštovanje odluke Suda jest izraziti klinički dokaz među-generacijskog saveza s navodno 'odabranim' roditeljem koji prešutno podržava djetetovo nepoštovanje odluke Suda.

Karakteristika koja ukazuje na takvu prešutnu podršku roditelja s kojim je dijete u među-generacijskom savezu jest da djetetovo nepoštovanje odluke Suda koristi roditelju s kojim je dijete u savezu. Kad se radi o maloljetničkoj delinkvenciji, djetetovo nepoštovanje odluke Suda donosi korist samo djetetu (poput krađe ili zastrašivanja drugih), ali ne i roditelju.

Poništavanje roditeljstva: U nekim slučajevima povlaštenosti djeteta u obiteljskoj hijerarhiji, djetetov status iznad statusa ciljanog roditelja dostiže takvu razinu da poništava status toga roditelja. U tim će slučajevima dijete prestati koristiti nazive 'mama' ili tata' i služit će se imenom roditelja kad govori o njemu. Tako će, primjerice, umjesto da kaže:

"Tata mi je rekao da pospremim sobu."

dijete upotrijebiti ime toga roditelja i reći:

"Michael mi je rekao da pospremim sobu."

To korištenje imena roditelja je simptomatični pokazatelj poništenja roditelja kao roditelja i odražava psihološko izjednačavanje djeteta s roditeljem u obiteljskoj hijerarhiji. Poništavanje roditelja kao roditelja rezultat je djetetova postavljanja na poziciju iznad roditelja u obiteljskoj hijerarhiji. To je značajan klinički dokaz među-generacijskog saveza s navodno 'odabranim' roditeljem koji, u izvrnutoj obiteljskoj hijerarhiji, dijete povlašćuje i izdiže u odnosu na drugog roditelja.

Selektivna nesposobnost roditelja

Treći dijagnostički pokazatelj među-generacijskog saveza je prisutnost selektivne nesposobnosti u roditelja s kojim je dijete u savezu. Taj roditelj nije u stanju osigurati primjereno roditeljsko vođenje i disciplinu kad se radi o sukobu djeteta s drugim roditeljem. Tipično će ta selektivna roditeljska nesposobnost isturiti dijete i naglasiti djetetove "odluke" u vezi sa sukobom s drugim roditeljem, te će se pokazati u nekoj varijanti sljedećih iskaza:

"Što ja mogu? Ne radi se o meni, dijete je to koje... xyz-"

Ova vrsta izjava pokazuje selektivnu nesposobnost roditelja i odricanje od roditeljskog vođenja. Najčešće je praćena naizgled nemoćnim roditeljskim prikazivanjem navodne podrške drugom roditelju, čime razotkriva potpunu navodnu nesposobnost roditelja s kojim je dijete u savezu da utječe na promjenu ponašanja djeteta:

"Kažem mu da pokuša biti s drugim roditeljem (ići na susrete), ali što mogu? Ne mogu dijete prisiljavati."

Karakteristično korištenje izraza 'prisiljavati' kad spominje suradnju djeteteta sa sobom kao navodno 'odabranim' roditeljem s kojim je dijete u savezu, simptomatično otkriva prikazivanje selektivne bespomoćnosti i nedostatka roditeljskih kompetencija time što je ovlastio dijete da donosi odluke (tj. isturio dijete ispred sebe). Dijete u takvoj situaciji najčešće surađuje s roditeljem s kojim je u savezu i u svim drugim uputama toga roditelja, ali pokazuje selektivni neposluh navodnih želja roditelja s kojim je u savezu da "pokuša biti s drugim roditeljem", upravo u toj konkretnoj situaciji.

Također je značajan simptom, kao i u slučajevima djetetova selektivnog nepoštovanja odluka Suda, i to da djetetov selektivni neposluh prema roditelju s kojim je u savezu, donosi prednost tome roditelju.

Ovi izrazi koji prate nedostatak kompetencija u roditelja s kojim je dijete u savezu ("Ne protivim se ja, već dijete. Što mogu? Ne mogu prisiljavati dijete.") predstavljaju selektivno odricanje od roditeljskog autoriteta i roditeljskih obveza pružanja primjerenog roditeljskog vođenja i discipline u slučajevima neprimjerenog ponašanja djeteta. Ti izrazi razotkrivaju savez toga roditelja s djetetom, u kojem taj roditelj prešutno i prikriveno podržava djetetov sukob s drugim roditeljem.

Djeca bolje razumiju tu prikrivenu poruku prešutne roditeljske podrške i reagiraju sukladno prikrivenim uputama da trebaju biti selektivno neposlušna, nego izgovorene riječi roditelja s kojim su u savezu koji navodno ohrabruje dijete za pozitivni odnos s drugim roditeljem. Prisutna selektivna roditeljska nesposobnost navodno 'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu (tj. prikrivena komunikacija prešutne roditeljske podrške za djetetov sukob s drugim roditeljem) izrazita je karateristika među-generacijskog saveza između djeteta i navodno 'odabranog' roditelja, a protiv ciljanog roditelja.

Stjecište dijagnostičkih dokaza

Odsustvo kontrole podražaja, prisutnost izvrnute obiteljske hijerarhije u kojoj je dijete povlašteno, i selektivne roditeljske kompetencije roditelja s kojim je dijete u savezu u odnosu na sukob između djeteta i drugog roditelja, sve zajedno čini snažnu prevagu kliničkih dokaza za tumačenje da sukob djeteta s ciljanim roditeljem nije autentičan te da je posljedica među-generacijskog saveza djeteta s navodno 'odabranim' roditeljem, a protiv drugog, ciljanog roditelja.

Tretman se mora fokusirati na prekid i uklanjanje među-generacijskog saveza (psihološkog 'narušavanja granica'), da bi se uspostavio zdrav i normalni razvoj djeteta. Tretman djeteta koje je putem među-generacijskog saveza s jednim roditeljem, a protiv drugog, triangulirano u supružnički sukob, mora prvo zaštititi dijete od pretvaranja u 'psihološko bojno polje' između ciljeva terapije za uspostavljanjem normalnog i zdravog razvoja i ciljeva navodno 'odabranog' roditelja s kojim je dijete u savezu da zadrži simptome djetetova sukoba s drugim roditeljem.

Smatra se da se terapija sastoji iz toga da se razotkrije tajni i prikriveni među-generacijski savez i postigne da roditelj s kojim je dijete u savezu dijete oslobodi iz saveza. Nakon toga terapija može uspostaviti zdrav i normalan razvoj djeteta. Ako roditelj s kojim je dijete u savezu odluči da ne priznaje savez i da neće osloboditi dijete iz saveza (zbog prednosti koje mu pruža savez s djetetom), tad se terapija možda treba prekinuti prema Standardu 10.10 Etičkog kodeksa APA, zato što će najvjerojatnije biti neučinkovita i može naštetiti djetetu pretvarajući ga u 'psihiloško bojno polje' između ciljeva terapije da ponovno uspostavi djetetov normalno i zdravo funkcioniranje i ciljeva roditelja s kojim je dijete u savezu da trajno zadrži djetetov simptomatski sukob s drugim roditeljem. U takvim okolnostima, terapija se može nastaviti kad se postigne zaštitno izdvajanje djeteta od negativnog roditeljskog utjecaja roditelja s kojim je dijete u savezu.

Djetetove izražene želje

Iz perspektive kliničke psihologije i zdravog razvoja djeteta, djetetovim se izraženim željama nikako ne smije davati važnost ako postoji značajan sukob među supružnicima. Davanje važnosti djetetovim izraženim željama u slučajevima značajnog sukoba među supružnicima čini da djetetove izražene želje postaju 'nagrada koju treba osvojiti' te se time dijete još više triangulira u supružnički sukob, čime se nagrađuje roditelja koji je u stanju stvoriti patološki među-generacijski savez s djetetom.

Cilj terapije je izvlačenje djeteta iz triangulacije i prekid među-generacijskog saveza. Davanje važnosti djetetovim izraženim željama upravo je suprotno tomu, gledano s terapijskog i sa stajališta djetetova zdravog razvoja. Jedan od pokazatelja patologije među-generacijskog saveza jest izvrnuta obiteljska hijerarhija u kojoj temeljem saveza s jednim roditeljem, dijete postaje povlašteno te time može prosuđivati neadekvatnost drugog roditelja. Tretman uključuje ponovno uspostavljanje zdrave obiteljske hijerarhije u kojoj roditelji pružaju vođenje a od djece se očekuje suradnja s roditeljima. Davanje važnosti djetetovim izraženim željama kad postoji značajan sukob među supružnicima samo podržava neprimjereno uzdizanje djeteta unutar obiteljske hijerarhije, na mjesto iznad roditelja, stavljajući ga u položaj da može prosuđivati o svojim roditeljima, birati tko je odabrani, a tko odbačeni roditelj, temeljem prosudbe o ne/adekvatnosti roditelja. Iz perspektive tretmana, to je izravno kontra-indicirano i izrazito destruktivno.

Da bi se izraženim željama djeteta dala važnost, prvo je važno riješiti sukob među supružnicima, tako da u sukobu supružnika djetetove izražene želje ne postaju 'nagrada koju treba osvojiti'. Izraženim željama djeteta bi se trebala davati važnost u donošenju odluka o obitelji samo u kontekstu nepostojanja ili postojanja manjeg sukoba među supružnicima, .

___________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): http://www.drcachildress.org/asp/admin/getFile.asp?RID=137&TID=6&FN=pdf

---

* Američka psihološka komora

** Dr Childress roditelja s kojim je dijete u savezu naziva 'navodno "odabranim"' zato što nije dijete to koje je odabralo roditelja, već je roditelj dijete inducirao u savez te izgleda kao da ga je dijete "odabralo"