PRVA DOMINO PLOČICA: PROMJENA
PARADIGME
Priča je već poznata.
Očiti pokatelji teškog 'otuđenja od roditelja'
vidljivi su, i stručnjaci mentalnog zdravlja ih čak mogu priznati, ali ključni
socijalni radnici, stručnjaci mentalnog zdravlja, terapeuti i vještaci ne
uspijevaju iza toga stati i utvrditi ono što je očito.
Oni odbijaju priznati očitu patologiju govoreći,
"Ja ne vjerujem u otuđenje od roditelja."
Zašto tako puno ljudi, terapeuta, socijalnih
radnika, vještaka, posebnih skrbnika djeteta, sudaca, jednostavno odbacuju
viđeni negativni utjecaj koji na dijete ima narcisoidni/(granični) roditelj?
Kako je to moguće? Zašto se to događa?
Razlog zbog kojeg ljudi jednostavno odbacuju
'otuđenje od roditelja' je u tomu što Gardnerijanska SOR paradigma to
omogućava.
Tijekom 30 godina od njegova uvođenja, SOR model
nije uspio riješiti noćnu moru tragedije 'otuđenja od roditelja'. Moje prvo
pitanje onima koji podržavaju Gardnerijanski SOR model je:
"Zar ozbiljno namjeravate pogledati roditelje
u oči, čuti njihove priče o godinama izgubljenog odnosa s djecom bez nade na
vidiku, o potpunom neuspjehu i neznanju stručnjaka mentalnog zdravlja u
prepoznavanju i rješavanju njihove noćne more, o desecima tisuća dolara
potrošenim na beskrajne sudske sporove, i uz svu tu tragediju oko nas, ozbiljno
ćete i dalje tvrditi da je SOR model uspješan?"
SOR model je neuspješan zato što se noćna
mora nastavlja.
Ciljani roditelji i, što je još važnije, njihova
djeca trebaju paradigmu konstrukta 'otuđenja od roditelja' koja uspješno
rješava njihov problem sad. Danas. U svim slučajevima.
Rješenje mora biti učinkovito
Paradigma rješenja treba postići potpuno rješenje
patologije 'otuđenja od roditelja' za vrijeme kraće od šest mjeseci, po mogućnosti kraće od tri mjeseca, a najbolje za vrijeme
kraće od šest tjedana - to mi je cilj i iskreno vjerujem da je taj cilj
dostižan.
Periodi dječjeg razvoja:
Dječji se razvoj odvija u dvogodišnjim ciklusima -
nova faza nastaje približno svake dvije godine, 4-6, 6-8, 8-10, 10-12, 12-14,
14-16 i 16-19. Kao da mozak ima neki unutarnji biološki sat koji upravlja
dozrijevanjem, a postavljen je na dvogodišnji ritam.
Postoje izrazito različite razvojne kvalitete u
djece tijekom svakog od ovih perioda, i svaki aktivni period razvoja mozga u
djetinjstvu oslanja se na uspješni prethodni razvoj neuralnih mreža stvorenih u
prethodnoj razvojnoj fazi. Poremećaji razvoja u prethodnoj fazi kaskadno
stvaraju poremećaje u kasnijem razvoju.
Kad smo suočeni s problematičnim razvojem djeteta,
trebamo ponovno uspostaviti zdrav i normalan razvoj što je brže moguće,
kako bismo minimizirali posljedice za zdravi razvoj.
Gubitak više od 6 mjeseci u dvogodišnjem razvojnom
ciklusu, sve zbog psihopatologije, neprihvatljiv je.
Teška patologija povezana s 'otuđenjem od
roditelja' koje je povezano s privrženošću treba se potpuno riješiti u periodu
kraćem od 6 mjeseci, a poželjno i kraćem od 3 mjeseca, da bismo mogli povratiti
djetetov normalni razvojni put uz minimalni gubitak zdravog razvoja.
Rješenje moga biti provedivo
Rješenje mora biti financijski moguće i široko dostupno
svim roditeljima i obiteljima. Zato se ono ne može oslanjati na dokazivanje
'otuđenja od roditelja' na Sudu jer što to može trajati godinama i previše je
skupo za obitelji. Financijska cijena koštanja
dokazivanja 'otuđenja od roditelja' na Sudu, postavlja svako rješenje koje
zahtijeva da se 'otuđenje od roditelja' dokazuje na Sudu iznad financijskih
mogućnosti većine obitelji.
Svako rješenje koje zahtijeva dokazivanje 'otuđenja
od roditelja' na Sudu znači da ćemo dijete prepustiti patologiji. To nije
prihvatljivo.
Rješenje se mora temeljiti na stručnim kompetencijama
Zdrav razvoj naše djece previše je važan da bismo
dopustili i prihvatili nestručnost.
Paradigma rješenja mora uspostaviti jasno
definirane standarde stručnog znanja i profesionalne prakse koji su obvezujući
za SVE stručnjake mentalnog zdravlja, tako da možemo potpuno eliminirati SVAKO nestručno djelovanje u tretmanu ove 'specijalne populacije'
djece i obitelji.
Problemi povezani s dijagnosticiranjem i tretmanom
ove 'specijalne populacije' djece i obitelji zahtijevaju specijalizirano
stručno znanje, edukaciju i ekspertizu - dopustite da naglasim ekspertizu
- da se može primjereno, točno i kompetentno dijagnosticirati i tretirati.
Prva
domino pločica: Promjena paradigme
Potrebna je temeljna promjena od Gardnerijanske SOR
definicije, prema konstruktu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti.
Jedini razlog zašto ljudi mogu reći, "Ne
vjerujem u otuđenje od roditelja" jest taj da je u profesionalnoj
psihologiji moguće odbaciti Gardnerijanski prijedlog 'novoga sindroma' jer se
on temelji na anegdotskom¨¨ skupu kliničkih znakova koji nisu povezani ni sa kakvim
uspostavljenim ni prihvaćenim znanstveno baziranim konstruktima ili principima
profesionalne psihologije.
Time Gardnerov SOR model dopušta ljudima da
u njega vjeruju ili ne vjeruju.
Kritičari 'otuđenja od roditelja' već 30 godina
koliko traje rasprava tvrde da Gardnerijanskom SOR modelu nedostaju dobri teorijski
temelju... i oni su potpuno u pravu.
Obje su strane u toj nepotrebnoj raspravi u pravu.
Gardner je ispravno uočio postojanje kliničke
pojave koju je nazvao 'otuđenje od roditelja'. Ali je onda prebrzo odustao od
nužne profesionalne strogosti koja je potrebna za definiciju konstrukta
'otuđenja od roditelja' unutar standardnih
i prihvaćenih psihologijskih principa
i konstrukata. Imao je ono što bih nazvao lijenim pristupom, i predložio 'novi sindrom' koji se sastoji od skupine anegdotskih značajki.
Kritičari SOR modela, također su u pravu. Smatraju
da SOR modelu nedostaje znanstveno utemeljena validnost. No, Gardnerov propust
da definira 'otuđenje od roditelja' unutar znanstveno utemeljenih principa ne
znači da ne postoji klinička pojava koju je on prepoznao, već samo to da njegovu opisu
nedostaje utemeljeno znanstveno objašnjenje.
Umjesto da prihvate konstruktivnu kritiku kritičara SOR-a i primijene potrebni profesionalni pristup
radi definiranja konstrukta 'otuđenja od roditelja' unutar standardnih i prihvaćenih
psihologijskih principa i konstrukata, zagovornici Gardnerijanskog SOR-a
tvrdoglavo su se raspravljali i dokazivali postojanje 'novog sindroma'.
Zašto? Valjalo je prihvatiti ponuđenu konstruktivnu kritiku i primijeniti
profesionalno znanje koje je potrebno da se definira konstrukt 'otuđenja od
roditelja' unutar standardnih i
prihvaćenih psihologijskih prinicipa i
konstrukata. Lijenost?
Kad sam se prvi put susreo s noćnom morom tragedije
'otuđenja od roditelja', bio sam zaprepašten razinom stručnog neznanja u
djelatnika mentalnog zdravlja koji su potpuno previđali visoku razinu uključene
patologije. Također sam bio zatečen očitom tromošću zagovornika SOR-a u njihovu
upornu zagovaranju 'novog sindroma'. umjesto da su jednostavno primijenili stručnu pristup
potreban za opisivanje konstrukta 'otuđenja od roditelja', koristeći standardne
i prihvaćene psihologijske konstrukte i principe. Time bi se razjasnilo da je
'otuđenje od roditelja' djetetovo odbacivanje odnosa s normalnim i emocionalno
dostupnim roditeljem, jasan poremećaj djetetova sustava privrženosti (attachment system*).
Sljedeće, dijete ispoljava narcisoidne/(granične)
simptome grandiozne prosudbe roditelja, nedostatak empatije za ciljanog
roditelja (što je iznimno zabrinjavajući simptom), nabusit i arogantan stav i
prijezir prema ciljanom roditelju, izražen stav povlaštenosti i splitting.
Pitanje: Kako dijete razvije ove
narcisodine/(granične) simptome?
Odgovor: Putem stopljenog odnosa s
narcisoidnim/(graničnim) roditeljem. To je JEDINI način na koji dijete može
razviti ove simptome.
U treptaj oka već smo učinili dva koraka prema
razotkrivanju 'otuđenja od roditelja'.
Prisutnost stopljenog odnosa djeteta (enmeshmenta,
konfluencije) s narcisoidnim/(graničnim) roditeljem izričito ukazuje na odnos
zamijenjenih uloga između roditelja i djeteta, koje se koristi kao 'regulatorni
objekt' da bi reguliralo emocionalno i psihičko stanje roditelja. Odnos
zamijenjenih uloga povezan je s 'disorganiziranim' obrascem privrženosti.
Nadalje, znate što... formiranje
narcisoidne/(granične) organizacije ličnosti također se povezuje s
disorganiziranom privrženošću u djetinjstvu. Time su i značajke poremećaja
ličnosti roditelja također povezane sa sustavom privrženosti. Dijete pokazuje
teški poremećaj sustava privrženosti, a dokazano je da se trauma privrženosti
prenosi s generacije na generaciju...
A što Kernberg kaže o narcisoidnim i graničnim
ličnostima? Što kaže Millon? Koja istraživanja povezuju nastanak poremećaja
ličnosti i privrženost? Koja su istraživanja o traumi privrženosti? Primijenio
sam profesionalnost da bih razotkrio što je 'otuđenje od roditelja' i da bih
taj konstrukt u cjelosti definirao unutar standardnih i prihvaćenih
psihologijskih konstrukata i principa.
Zašto? Zato što to zahtijeva rješavanje 'otuđenja
od roditelja'. Da bismo riješili problem 'otuđenja od roditelja' prvo moramo
definirati što je. Temelji konstrukta moraju se uspostaviti na čvrstoj podlozi
znanstveno priznatih konstrukata i principa.
Nemojmo biti lijeni. Prihvatimo kritiku struke
mentalnog zdravlja i uložimo potreban rad. Ako se kritika SOR-a odnosi na to da
mu nedostaje znanstvena utemeljenost, pozabavimo se opisivanjem 'otuđenja od
roditelja' koristeći znanstveno priznate konstrukte i principe.
Toga sam se primio, i to je ono što sam postigao
modelom 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Sad imamo
paradigmu za opis konstrukta 'otuđenja od roditelja' potpuno unutar znanstveno
uspostavljenih konstrukata i principa sustava privrženosti, poremećaja ličnosti
i obiteljskih sustava.
Sustav privrženosti nije nešto u što vjerujemo ili
ne. To je znanstveno potvrđena činjenica.
Poremećaji ličnosti nisu nešto u što vjerujemo ili
ne. Oni su znanstveno potvrđena činjenica unutar DSM dijagnostičkog sustava.
Triangulacija djece u bračni sukob i
među-generacijski savez nisu nešto u što vjerujemo ili ne. To su sržni principi
glavnih i primarnih škola psihoterapije.
Temelji modela 'otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti uspostavljeni su na čvrstoj podlozi znanstveno
vrijednih konstrukata i principa koji stručnjacima mentalnog zdravlja NE
DOPUŠTAJU reći da 'ne vjeruju u otuđenje od roditelja'. - To nije stvar
'vjerovanja', već je stvar znanja i neznanja.
Čvrsti znanstveni temelji modela 'otuđenja
roditelja' koje se temelji na privrženosti prisiljava nevjernike da svoje
izjave promijene iz "Ne vjerujem u otuđenje od roditelja" u
"Neznalica sam i ne znam o čemu govorim."
Te rečenice imaju vrlo različito značenje.
Ni jedan od konstrukta koji se koriste u modelu
'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti nije pitanje
'mišljenja'. Sve koji bi htjeli pobijati bilo što u tome modelu jednostavno
upućujem na radove koje su napisali John Bowlby, Mary Ainsworth, i Mary Mains;
Otto Kernberg, i Theodore Millon, i Aaron Beck; te Salvador Minuchin i Jay
Haley. Neka se raspravljaju s njima. Samo primjenjujem ono što ti stručnjaci
tvrde.
A ti su autori među vrhunskim i najcjenjenijim
stručnjacima psihološke struke. Nema cjenjenijih stručnjaka u njihovim domenama
od ovih koje sam upravo naveo. Model 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti čvrsto je utemeljen na podlozi uspostavljenih psihologijskih
principa i konstrukata.
Zatim postoji i sljedeća skupina vrhunskih
stručnjaka, Lyons-Ruth, Fonagy, Sroufe; Stern, Shore, Tronick, Masterson,
Bowen, van der Kolk, van IJzendoorn. I oni su među najpriznatijim stručnjacima
na svojim područjima. Umjesto da raspravljate s mnom, raspravljajte s njima. Ja
samo primjenjujem njihov rad na konstrukt 'otuđenja od roditelja'.
"Pa, Newton, ja jednostavno ne vjerujem u tu
gravitaciju za koju ti tvrdiš da postoji."
"Znaš, Galileo, ta tvoja ideja o zemlji koja
se okreće oko sunca, zanimljiva mi je, ali nekako u nju ne vjerujem."
To nije nešto u što se vjeruje, to su znanstveno
utemeljene činjenice.
'Otuđenje od roditelja' koje se temelji na
privrženosti nije stvar mišljenja. Ono je činjenica.
Promjena
paradigme.
Gardnerijanski PAS je tako nevjerojatno slabo
utemeljen, tako jednostavno lijen, da ljudima DOPUŠTA da u njega vjeruju ili ne
vjeruju.
Rješavanje obiteljske tragedije 'otuđenja od
roditelja' previše je važno da bi bilo prepušteno vjerovanju. Naša je odgovornost
primijeniti potrebnu profesionalnu strogost koja je nužna za definiranje
konstrukta 'otuđenja od roditelja' unutar prihvaćenih i znanstveno utemeljenih
konstrukata, tako da se onemogući propitivanje je li to uvjerenje, mišljenje
ili činjenica. To je činjenica.
Prva domino pločica koja treba pasti da bi se
postiglo rješenje 'otuđenja od roditelja' jest postizanje temeljne promjene
paradigme od Gardnerijanskog SOR modela, u model koji se temelji na
privrženosti.
Gardnerijanski
otpor
Do sad sam bio nježan s Gardnerijanskom skupinom
stručnjaka, dopuštao sam im da se postupno upoznaju s nužnom promjenom
paradigme. Gardnerijan SOR model mora se maknuti. Mora biti zamijenjen
znanstveno utemeljenim modelom konstrukta 'otuđenja od roditelja' koji se
temelji na privrženosti, a koji će ciljanom roditelju i djetetetu osigurati
neposredno i ostvarivo rješenje.
Gardnerijancima istječe vrijeme. Vrijeme
neodlučnosti brzo prolazi. Dolazi vrijeme kad će današnji Gardnerijanci trebati
birati svoju paradigmu.
Mogu se prebaciti na paradigmu koja se temelji na
privrženosti koja je uspostavljena na prihvaćenim principima profesionalne
psihologije te koja će ciljanim roditeljima i djeci osigurati neposredno i
ostvarivo rješenje, pomoću,
Uspostavljanja jasnih dijagnostičkih kriterija za
dijagnosticiranje 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti,
Uspostavljanja standarda rada koji će obvezivati
stručnjake mentalnog zdravlja u smislu traženog znanja, te standarde prakse
koja je nužna za njihove profesionalne kompetencije,
Uspostavljanja ovlaštenja stručnjaka za izdvajanje
djeteta zbog patologije narcisoidnog/(graničnog) roditelja od toga roditelja
tijekom aktivne faze djetetova tretmana i stabilizacije oporavka,
Ili se i dalje mogu držati Gardnerijanske SOR
paradigme. No, koje ona prednosti daje? U trideset je godina propustila
ciljanim roditeljima dati ostvariva rješenja, jer oni moraju na Sudu dokazati
'otuđenje od roditelja'. Dijagnostički pokazatelji te paradigme su nejasni i
dopuštaju disperziju odgovornosti na oba roditelja. Ne propisuju standarde
prakse koji su obvezujući za stručnjake mentalnog zdravlja.
Dakle, zašto bi bilo koji stručnjak mentalnog
zdravlja kojem je stalo riješiti noćnu moru ciljanih roditelja i njihove djece,
i ako postoji rješenje koje se odmah može realizirati, i dalje ustrajao na
zastarjelom i neadekvatnom Gardnerijanskom SOR modelu?
Shvaćam da je teško odreći se nečega čemu smo se
priklonili. Trideset su godina Gardnerijanci vodili hrabru borbu za djecu i
njihove obitelji. Postali su privrženi paradigmi SOR-a. Ona je služila kao
centralna točka njihova profesionalnog života. I sad SOR nestaje sa scene. Ne
zato što se odbacuje, već zato što je nebitan. 'Otuđenje od roditelja' rješavat
će se bez SOR modela.
Pozivam stručnjake koji su se borili za rješavanje
SOR-a da se pridruže novoj paradigmi. Potrebni su nam. Nova paradigma u početku
može izgledati zbunjujuće, ali daje velike mogućnosti. Povezivanje 'otuđenja od
roditelja' sa sustavom privrženosti otvara široka i duboka područja za
razumijevanje.
Rješavanje
'otuđenja od roditelja'
Dok ne riješimo 'otuđenje od roditelja za sve
obitelji, nećemo ga moći riješiti ni za jednu određenu obitelj.
Kad se dogodi promjena paradigme, past će prva
domino pločica.
PADAJU SLJEDEĆE DOMINE
Problem 'otuđenja od roditelja' ne možemo riješiti
ni za jednu obitelj dok ga ne rješimo za sve obitelji. A rješavanje toga
problema za sve obitelji, zahtijevat će promjenu paradigme – odmak od
Gardnerijanskog SOR modela prema modelu koji se temelji na privrženosti i koji
ima svoje temelje u priznatim znanstvenim principima i konstruktima
profesionalne psihologije.
Kad padne prva domino pločica, serija domino
pločica će slijediti, počev s dijagnozom, nakon čega slijedi zaštitno
izdvajanje djeteta, sve do posljednje domino pločice tretmana i ponovnog
uspostavljanja djetetova zdravog razvodja.
Ne možemo postići pad domino pločice konačnog
povrata djetetova zdravog i normalnog razvoja dok ne padnu prethodne domino
pločice.
Druga
domino pločica: Dijagnoza i Definirani standardi profesionalnih kompetencija
Odmah s promjenom paradigme (s padom prve domino
pločice), past će i druga domino pločica. S promjenom paradigme, tri konačna Dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti,
odmah postaju operativni (vidi Diagnostic Indicators and Associated Clinical Signs).
Tad ćemo imati jasan i konačni skup
dijagnostičkih kriterija za utvrđivanje 'otuđenja od roditelja' koje se temelji
na privrženosti, u svim slučajevima, i za koje će SVI stručnjaci mentalnog
zdravlja biti odgovorni.
Profesionalna je odgovornost ključ za postizanje
profesionalne kompetentnosti. Time što Gardnerijanski SOR model nije definiran
putem prihvaćenih psihologijskih principa i konstrukata, već umjesto toga
predlaže 'novi sindrom', SOR model nam ne omogućuju uspostaviti definirane
domene znanja ni profesionalne prakse za koje se SVI stručnjaci mentalnog
zdravlja mogu smatrati odgovornima.
Budući da se SOR prijedlog 'novog sindroma' oslanja
na slabo definirane teorijske temelje, stručnjacima mentalnog zdravlja je
dopušteno reći, "Ja ne vjerujem u otuđenje od roditelja" i to je
prihvatljivo. Stručnjaci mentalnog zdravlja imaju slobodu prihvatiti ili ne
prihvatiti taj predloženi 'novi sindrom' SOR, tako da je i "otuđenje od
roditelja ne postoji" prihvatljivo. Možda pokazuje neznanje, ali je
prihvatljivo.
Model koji se temelji na privrženosti to rješava. U
cjelosti je definiran unutar standardnih i znanstveno priznatih profesionalnih
konstrukata i principa. Prihvaćanje paradigme koja se temelji na privrženosti
nije pitanje vjerovanja, ono se očekuje.
Štoviše, Dijagnostički
pokazatelji 'otuđenja od roditelja'
koje se temelji na privrženosti su dihotomni, što znači da je 'otuđenje od
roditelja' ili prisutno ili nije prisutno. Nema sivih područja. To znači da
stručnjaci mentanog zdravlja više ne mogu izbjegavati utvrđivanje patologije
pripisujući i prebacujući 'zajedničku odgovornost' na oba roditelja.
Dijagnostička prisutnost 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na
privrženosti JEDINO je rezultat poremećenih roditeljskih postupanja
narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
Kad su tri Dijagnostička
pokazatelja 'otuđenja od roditelja'
koje se temelji na privrženosti evidentna, ciljani roditelj NIJE odgovoran
za nastanak bilo kojeg aspekta djetetovih simptoma.
Tri Dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti zasnovana su isključivo na ispoljenim djetetovim simptomima,
Ne trebamo procjenjivati narcisoidnog/(graničnog)
roditelja. Karakteristike djetetovih simptoma daju sve konačne dokaze
koji su potrebni za utvrđivanje uzroka djetetovih simptoma, tj poremećenih patogenih postupaka narcisoidnog/(graničnog) roditelja.
Ovo je važno. Pomoću Dijagnostičkih pokazatelja, ne
dokazujemo 'otuđenje od roditelja', već dokazujemo 'patogeno roditeljstvo' (pato=patologija; geno=geneza, stvaranje). Patogeno je
roditeljstvo stvaranje značajne psihopatologije u djeteta, putem pogrešnih i
poremećenih roditeljskih postupaka.
Naš jedini dijagnostički fokus je na ispoljenim djetetovim simptomima, kad ukazuju na karakterističnu patologiju koja
može SAMO biti proizvod jako patogenog roditeljstva od strane navodno
odabranog narcisoidnog/(graničnog) roditelja s kojim je dijete u savezu i kad
su ispoljeni simptomi sukladni Dijagnostičkim
pokazateljima 'otuđenja od roditelja'
koje se temelji na privrženosti.
Kad su sva tri Dijagnostička pokazatelja prisutna, SVI će stručnjaci mentalnog zdravlja
postaviti istovjetnu dijagnozu u vezi s 'otuđenjem od roditelja' ako budu imali
iste kliničke podatke. To više nije pitanje vjerovanja ili mišljenja. To
postaje očekivanje od kompetentne profesionalne prakse.
Ako stručnjak mentalnog zdravlja ne postavi točnu
dijagnozu usprkos prisutnosti tri konačna Dijagnostička pokazatelja, tad će se
stručnjaka mentalnog zdravlja moći smatrati odgovornim za pogrešno postavljenu dijagnozu.
Uspostavljajući jasne domene znanja i profesionalne
ekspertize potrebne za rad s ovom 'specijalnom
populacijom' djece i obitelji, možemo
eliminirati uključivanje nekompetentnih stručnjaka mentalnog zdravlja. Samo će
onima koji posjeduju potrebno profesionalno znanje i ekspertizu
koja je potrebna za kompetentno postavljanje dijagnoze i tretman ove specijalne
populacije djece i obitelji, biti dopušteno raditi s ovom skupinom djece i
obitelji.
Ako namjeravate raditi u području 'otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti, MORATE znati što radite. To nije
prijedlog, već zahtjev.
Čim imamo profesionalno postavljenu dijagnozu za
konstrukt 'otuđenja od roditelja', mentalno zdravlje može početi govoriti
ujedinjenim glasom. Podjele u mentalnom zdravlju koje je stvorila kontroveza
oko Gardnerijanskog SOR konstrukta, završit će.
Obje su strane u debati bile u pravu.
Gardner je bio u pravu, postoji klinička pojava
koja uključuje induciranje djeteta da odbije odnos s normalnim i emocionalno
dostupnim roditeljem,
I TAKOĐER...
Kritičari su bili u pravu, Gardnerovoj definiciji
SOR-a nedostajala je potrebna znanstvena utemeljenost u priznatim psihologijskim
principima i konstruktima.
Padom druge domino pločice, mentalno zdravlje ujedinjuje
se i za jasno definirane domene znanja i profesionalne prakse za prepoznavanje profesionalnih kompetencija pri dijanosticiranju i tretmanu ove 'specijalne populacije'
djece i obitelji. SVI će se stručnjaci mentalnog zdravlja smatrati odgovornima.
Treća
domino pločica: Izdvajanje radi zaštite
Nakon druge domino pločice, pada i treća domino
pločica. U svakom slučaju dijagnosticiranog 'otuđenja od roditelja' koje se
temelji na privrženosti, profesionalno odgovorni tretman ZAHTIJEVA da se
dijete, radi zaštite, izdvoji od
patogenog roditeljstva navodno
odabranog narcisoidnog/(graničnog) roditelja tijekom aktivne faze
tretmana djeteta i perioda stabilizacije
njegova oporavka.
Ovo je zahtjev koji se odnosi na tretman u svakom
slučaju 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Budući da će svi terapeuti koji pružaju tretman u
slučajevima 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti imati
priznate profesionalne kompetencije i ekspertizu, ni jedan terapeut nigdje neće tretirati 'otuđenje od roditelja' koje se temelji na
privrženosti prije nego što postigne izdvajanje
djeteta radi zaštite od patogenog
roditeljstva navodno odabranog narcisoidnog/(graničnog roditelja) s kojim je
dijete u savezu.§
Kad mentalno zdravlje progovori jedinstvenim
glasom, Sud će biti u stanju djelovati s odlučnom jasnoćom koja je potrebna za
rješavanje 'otuđenja od roditelja'.
Tad će Sud imati dvije mogućnosti. Ili će narediti
izdvajanje djeteta od patogenog roditelja tijekom aktivne faze djetetova
tretmana i perioda potrebnog za stabilizaciju oporavka ili će dijete prepustiti
psihopatologiji.
No, to nije sve. Kad su prisutna tri Dijagnostička pokazatelja,
standardi profesionalne prakse zahtijevat će da kliničku dijagnozu
'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti mora postaviti
stručnjak mentalnog zdravlja. Sad navodnici oko 'otuđenja od roditelja' postaju
relevantni. Kliničke dijagnoze 'otuđenja od roditelja' nema u DSM-5, već će to
biti Poremećaj prilagodbe, i dodatna dijagnoza
V995.51
Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.
Ovo su poveznice:
Prisutnost tri dijagnostička pokazatelja zahtijeva
klničku dijagnozu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Klinička dijagnoza 'otuđenje od roditelja' koje se
temelji na privrženosti pokreće DSM-5 dijagnozu V995.51 Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.
DSM-5 dijagnoza V995.51
Psihičko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, zahtijeva zaštitu
djeteta od strane stručnjaka mentalnog zdravlja.
Stručnjak mentalnog zdravlja izvršava svoju dužnost da štiti dostavljajući odgovarajućoj instituciji izviješće o
zlostavljanju djeteta.
U početku službe centara za socijalnu skrb koje
dobiju takva izviješća neće znati što činiti s njima. Imat će tri mogućnosti:
1. Ignorirati izviješće. Nije vjerojatno da će
odabrati takvu reakciju.
2. Prihvatiti dijagnozu koju su postavili
stručnjaci mentalnog zdravlja i primjereno odgovoriti na način da dijete izdvoje iz skrbi navodno odabranog narcisoidnog/(graničnog)
roditelja s kojim je dijete u savezu i predaju ga na skrb ciljanog roditelja, čime provode izdvajanje radi zaštite, koje je potrebno za tretman 'otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti, a da pritom ciljani roditelj ne
mora provesti godine skupog parničenja pokušavajući na Sudu dokazati 'otuđenje
od roditelja'.
3. Provesti vlastitu nezavisnu analizu.
Ako izaberu opciju 3, tad će svi koji vrše analizu
trebati naučiti o 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti, čime
će se još više eliminirati
profesionalno neznanje i nekompetenciju
u radu s ovom 'specijalnom populacijom djece i obitelji.
Kad jednom steknu potrebna znanja, primjenjivat će isti dijagnostički standard, tri konačna Dijagnostička pokazatelja 'otuđenja od
roditelja' koje se temelji na privrženosti. Ako su ti Dijagnostički pokazatelji
prisutni, stručnjak će potvrditi
dijagnozu Psihičko zlostavljanje djeteta
o kojoj su ga već izvijestili stručnjaci mentalnog zdravlja, i djelatnici
centara za socijalni rad će tad izdvojiti
dijete od navodno odabranog
narcisoidnog/(graničnog) roditelja te ga predati na skrb i zaštitu zdravom i
normalnom roditelju, sve bez parničenja u pravosudnom sustavu.
Ako bi sud analizirao odluke centra za socijalnu
skrb, tad bi dobio dvije nezavisne DSM-5 dijagnoze Psihičko zlostavljanje djeteta,
Potvrđeno, jednu koju je napisao
specijalist mentalnog zdravlja, i drugi koji je sačinjen u centru za socijalnu
skrb.
Dvije nezavisno postavljene DSM-5 dijagnoze
Psihičkog zlostavljanja djeteta, Potvrđeno, dovoljan su razlog za izdvajanje
djeteta od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja, tako da
dijete može biti zaštićeno tijekom perioda aktivnog tretmala i stabilizacije
oporavka u skrbi normalnog roditelja.
Kad su djetetovi simptomi izliječeni, patogeno se
roditeljstvo narcisoidnog/(graničnog) roditelja može ponovno uvesti uz nadzor
da se simptomi ne bi opet pojavili.
Ako se simptomi koji su nestali i dijete je
stabilizirano, nakon ponovnog uvođenja roditeljstva narcisoidnog/(graničnog)
roditelja vrate, tad je potreban novi period
izdvajanja djeteta radi zaštite uz uvođenje
nadzora nad kontaktima djeteta i patogenog roditelja.
Kad mentalno zdravlje progovori jedinstvenim
glasom, pravosuđe će biti u stanju djelovati s odlučnom jasnoćom koja je
potrebna za rješavanje 'otuđenja od roditelja'.
Četvrta
domino pločica: Tretman
Nakon treće, past će i četvrta domino pločica.
Moja je prva knjiga o promjeni paradigme. Ta domino
pločica pada. Moja je druga knjiga o dijagnozi, pa će i druga domino pločica
početi padati. Moja će treća knjiga biti o tretmanu**, te će i
posljednja domino pločica početi padati.
Tretman je nauzbudljiviji.
Optimističan sam, uvjeren sam da ćemo kad dođemo do
te faze rješenja biti u stanju ukloniti djetetove simptome (uz izdvajanje
djeteta radi zaštite), unutar nekoliko dana. Dana.
I dalje ćemo trebati izvjestan period razdvojenosti
djeteta od patogenog roditeljstva narcisoidnog/(graničnog) roditelja da bi se
djetetov oporavak stabilizirao. Ali sam siguran da možemo postići inicijalno rješenje djetetovih simptoma unutar nekoliko dana.
Rješenje
Moramo postići rješenje za sve obitelji, ili nećemo
postići rješenje ni za jednu obitelj.
Rješenje zahtijeva pad nekoliko domino pločica, od
kojih je prva promjena paradigme od Gardnerijanskog SOR-a prema modelu
'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti, koji se u cjelosti
temelji na standardnim i priznatim psihološkim principima i konstruktima.
Hoće li za pad prve domino pločice biti potrebna
jedna ili deset godina, to ovisi o zajedničkoj aktivnosti ciljanih roditelja.
______________________________
Poveznica na izvornik: https://drcraigchildressblog.com/2015/01/25/dominoes-part-1-paradigm-shift/
¨ SOR = sindrom otuđenja od roditelja.
* O sustavu privrženosti možete pročitati i rad
na sljedećoj poveznici: http://www.psychology.sunysb.edu/attachment/online/inge_origins.pdf
§ Stručnjaci su suglasni da tretman djeteta koje je i dalje izloženo
patologiji patogenog roditelja, djetetu iznimno šteti (Warshak, Woodall, Kruk).
** U vrijeme kad je ovaj tekst pisan
te knjige još nisu bile izašle iz tiska. U međuvremenu su objavljene i dostupne
su na Amazonu. Po jedan je primjerak u posjedu Udruge Dijete-razvod i moguće ga
je dobiti na uvid.
Nema komentara:
Objavi komentar